Intrigantna Verdijeva ljubavna i politička drama u hvaljenom glazbenom i redateljskom ruhu

Krabuljni ples, „ljubavna priča s političkom urotom u pozadini“, jedna od
najpopularnijih i najcjenjenijih opera Giuseppea Verdija, vraća se na
scenu Hrvatskog narodnog kazališta Split s dvije izvedbe u subotu i
ponedjeljak, 28. i 30. siječnja s početkom u 19:30 sati. Pod ravnanjem maestra
Ive Lipanovića i u režiji Gorana Golovka u ovom remek-djelu glazbene drame kao
protagonisti nastupit će tenor Max Jota u ulozi Riccarda, kao Renato
izmjenjivat će se baritoni Marko Lasić (28.1.) i Matija Meić (30.1.), ulogu
Amelije tumačit će sopranistica Julia Radosz, Ulrica će biti Terezija Kusanović
a Oscar Branka Pleština Stanić.

Pored glazbeno-scenske
raskoši, karakteristične za čitav Verdijev opus, Krabuljni ples krase i nedostižna elegancija, prozračnost i istančanost
cjelokupne partiture. Pored toga, u redateljskoj viziji Gorana Golovka svevremenski
motivi, poput časti, ljubavi, prevare i oprosta, vješto su nijansirani u okvire
našega vremena.

– U HNK Split dogodila se prava operna svečanost – zaključila je
kritika nakon premijere u ožujku prošle godine. Superlative su pobrali „vrsni,
sigurni i moćni“ izvođači, od dirigenta, zbora i orkestra do solista, kao i „neuobičajen
i efektan“ redateljski pristup koji je „s poštovanjem slijedio Verdija, a opet scenskim
metaforama i ironijskim komentarima osuvremenio djelo i olakšao ga od patetike“.

Intrigantna priča o
uroti, izdaji i ljubavi prošla je trnovit put prije praizvedbe 1859. Libreto
Antonija Somme izvorno se temeljio na stvarnom događaju, atentatu u kojem je
1792., na krabuljnom plesu, ubijen švedski kralj Gustav III. No, zbog
cenzorskih zahtjeva više je puta mijenjano mjesto i okolnosti radnje, kao i sam
naslov, koji je izvorno trebao nositi ime ubijenog kralja (Gustavo III di
Svezia). Nakon više izmjena, konačno je radnja preseljena iz Europe u
Sjevernu Ameriku, u Boston, ime promijenjeno u Krabuljni ples (Un ballo in maschera) a umjesto u napuljskom
kazalištu San Carlo koje je djelo
naručilo, praizvedba se zbila u rimskom Teatro
Apollo. No, svim poteškoćama unatoč, 23. po redu od 28 Verdijevih opera
polučila je izniman uspjeh već pri prvoj izvedbi.

Operni se velikan Verdi u Krabuljnom plesu fleksibilnijom i
izbalansiranom strukturom riješio unaprijed utvrđenih glazbenih formi
talijanske opere 19. stoljeća. Arije su relativno kratke, ansambli pretapaju
suprotstavljena raspoloženja a scene ne slijede nužno konvencionalne strukturalne
dizajne. Majstorstvo orkestracije koja pokreće i razvija dramu, pokazano već
kod ranijeg Rigoletta, Verdi je
nastavio razvijati. Neobičnije je bilo njegovo korištenje humora, kako
bezbrižnog tako i sardoničnog, u tragičnom kontekstu.

Uloge tumače: Max Jota,
Marko Lasić (28.1.) i Matija Meić (30.1.), Julia Radosz, Terezija Kusanović, Branka
Pleština Stanić, Joško Tranfić (28.1.) i Vlatko Belas (30.1.), Mate Akrap
(28.1.) i Felipe Čudina (30.1.), Božo Župić, Lovre Gujinović i Goran Velić.

Pored dirigenta Ive
Lipanovića i redatelja Gorana Golovka autorski tim čine: scenograf Marin Gozze,
kostimograf Mladen Radovniković, zborovođa Veton Marevci, scenski pokret
oblikovao je Lev Šapošnikov, oblikovatelj svjetla je Srđan Barbarić, a autor
videa Darko Škrobonja. Oglavlja je izradila Ankica Matijaš, suradnica redatelja
je Jelena Bosančić, a libreto je prevela Jasna Žarić.