Krabuljni ples, „ljubavna priča s političkom urotom u pozadini“, jedna od najpopularnijih i najcjenjenijih opera Giuseppea Verdija, vraća se na scenu Hrvatskog narodnog kazališta Split s dvije izvedbe u subotu i ponedjeljak, 28. i 30. siječnja s početkom u 19:30 sati. Pod ravnanjem maestra Ive Lipanovića i u režiji Gorana Golovka u ovom remek-djelu glazbene drame kao protagonisti nastupit će tenor Max Jota u ulozi Riccarda, kao Renato izmjenjivat će se baritoni Marko Lasić (28.1.) i Matija Meić (30.1.), ulogu Amelije tumačit će sopranistica Julia Radosz, Ulrica će biti Terezija Kusanović a Oscar Branka Pleština Stanić.
Pored glazbeno-scenske
raskoši, karakteristične za čitav Verdijev opus, Krabuljni ples krase i nedostižna elegancija, prozračnost i istančanost
cjelokupne partiture. Pored toga, u redateljskoj viziji Gorana Golovka svevremenski
motivi, poput časti, ljubavi, prevare i oprosta, vješto su nijansirani u okvire
našega vremena.
- U HNK Split dogodila se prava operna svečanost - zaključila je kritika nakon premijere u ožujku prošle godine. Superlative su pobrali „vrsni, sigurni i moćni“ izvođači, od dirigenta, zbora i orkestra do solista, kao i „neuobičajen i efektan“ redateljski pristup koji je „s poštovanjem slijedio Verdija, a opet scenskim metaforama i ironijskim komentarima osuvremenio djelo i olakšao ga od patetike“.
Intrigantna priča o
uroti, izdaji i ljubavi prošla je trnovit put prije praizvedbe 1859. Libreto
Antonija Somme izvorno se temeljio na stvarnom događaju, atentatu u kojem je
1792., na krabuljnom plesu, ubijen švedski kralj Gustav III. No, zbog
cenzorskih zahtjeva više je puta mijenjano mjesto i okolnosti radnje, kao i sam
naslov, koji je izvorno trebao nositi ime ubijenog kralja (Gustavo III di
Svezia). Nakon više izmjena, konačno je radnja preseljena iz Europe u
Sjevernu Ameriku, u Boston, ime promijenjeno u Krabuljni ples (Un ballo in maschera) a umjesto u napuljskom
kazalištu San Carlo koje je djelo
naručilo, praizvedba se zbila u rimskom Teatro
Apollo. No, svim poteškoćama unatoč, 23. po redu od 28 Verdijevih opera
polučila je izniman uspjeh već pri prvoj izvedbi.
Operni se velikan Verdi u Krabuljnom plesu fleksibilnijom i izbalansiranom strukturom riješio unaprijed utvrđenih glazbenih formi talijanske opere 19. stoljeća. Arije su relativno kratke, ansambli pretapaju suprotstavljena raspoloženja a scene ne slijede nužno konvencionalne strukturalne dizajne. Majstorstvo orkestracije koja pokreće i razvija dramu, pokazano već kod ranijeg Rigoletta, Verdi je nastavio razvijati. Neobičnije je bilo njegovo korištenje humora, kako bezbrižnog tako i sardoničnog, u tragičnom kontekstu.
Uloge tumače: Max Jota, Marko Lasić (28.1.) i Matija Meić (30.1.), Julia Radosz, Terezija Kusanović, Branka Pleština Stanić, Joško Tranfić (28.1.) i Vlatko Belas (30.1.), Mate Akrap (28.1.) i Felipe Čudina (30.1.), Božo Župić, Lovre Gujinović i Goran Velić.
Pored dirigenta Ive Lipanovića i redatelja Gorana Golovka autorski tim čine: scenograf Marin Gozze, kostimograf Mladen Radovniković, zborovođa Veton Marevci, scenski pokret oblikovao je Lev Šapošnikov, oblikovatelj svjetla je Srđan Barbarić, a autor videa Darko Škrobonja. Oglavlja je izradila Ankica Matijaš, suradnica redatelja je Jelena Bosančić, a libreto je prevela Jasna Žarić.
