Mejaši
su površinom najveći splitski gradski kotar, a u zadnjih nekoliko
godina to je naselje postalo najveće, ali i jedno od rijetkih gradilišta
u Splitu. Osim izgrađenog City Centra One i Mall of Split, kojeg gradi
Tulipan grupa, garde se i POS-ovi stanovi na Kili, a i još nekoliko
privatnih investitora planira gradnju u tom kotaru. U gradski su
proračun investitori s Mejaša zadnjih godina uplatili stotine milijuna
kuna na ime komunalnog doprinosa i komunalne naknade, ali Vice
Mihanović, predsjednik GK Mejaši, kaže da je problem u tome što se malo
tog novca vratilo u kotar kroz ulaganja u infrastrukturu.
–
Izgrađenost ne prati i razvoj infrastrukture. Pozdravljamo dolazak
investitora, izgradnjom City Centra smo na neki način postali
prepoznatljivi u gradu i siguran sam da je bilo dosta naših sugrađana
koji nisu ni znali gdje su Mejaši dok nije došao City Centar. Međutim,
problem je što mi kao stanovnici nemamo ništa od toga. Dobili smo
nezavršenu Vukovarsku ulicu koja je, kao i Lovrinačka cesta, izuzetno
prometno opterećena i često se stvaraju čepovi. Dobili smo samo jedan
pješački prijelaz i već se godinama borimo za pješački nathodnik, a po
mojoj evidenciji tu je već stradalo četvero djece. Budući da je s Mejaša
u proračun uplaćeno stotine milijuna kuna, opravdano je očekivati da se
dio tih sredstava vrati, a ne da dobijemo jednu polu ulicu, kao što je
Vukovarska – kaže Mihanović.
Jedino igralište pretvoreno u – parkiralište
Upozorava i na loše stanje Puta Vrborana koji je postao još opterećeniji od kada je počela gradnja POS-ovih stanova na Kili.
–
To je peti ulaz u križanje Vukovarske i Lovrinačke, svatko tko dođe
vidi da je to vrhunska improvizacija koja nema veze sa strukom. Put
Vrborana nema nogostupa, na njoj se ne mogu mimoići autobus i kombi, a
tuda svakog dana prolaze djeca. Doduše, Put Vrborana je ušla kao
prioritet za proračun za 2015. godinu, ali bi mi htjeli da se ona zaista
i napravi, jer u Gradu moraju shvatiti da se grad ne može širiti bez
pratećih ulaganja u infrastrukturu. Na kanalizaciju nije spojena cijela
Kila, dio Dragovoda, a i na Mejašima ima kuća koje su izgrađene prije
1968. godine i zbog tehničkih uvjeta se još ne mogu spojiti na
kanalizaciju – tvrdi Mihanović.
Većina
ulica na Mejašima nema nogostup, jedino igralište koje su imali
pretvoreno je u parking nakon što je izgrađena sportska trodijelna
dvorana u sklopu osnovne škole, a jedini zjog za balote, gdje su se
skupljali uglavnom stariji stanovnici kotara, uništen je zbog izgradnje
POS-ovih zgrada.
–
U situaciji smo da nam dolaze novi neboderi i umjesto da dobijemo nove
sadržaje, mi gubimo i ove koje imamo. Zahvaljujući pročelnicima u Gradu
koji žele riješiti problem, na tragu smo nove lokacije gdje je Grad
otkupio zemlju za cestu pa će tu ostati i mjesto za balote. Nemamo niti
jedno javno igralište, niti jednu branku, niti jedan koš. Nemamo ni jednu kantu za otpatke, barem je ja nisam vidio. Djeca
se igraju na ulici, a malo veća se na žalost zadržavaju po kafićima.
Kad sam ja bio dijete nismo imali igralište osim školskog, ali je bilo
ledina i nije bilo prometa i to je bilo prekrasno djetinjstvo. Imamo
lokaciju pored dvorane za sportsko rekreacijski centar na Mejašima, bili
smo u Gradu i rečeno nam je da nema novaca, ali čini se da smo na tragu
rješenja. Naime, projekt bi se mogao raditi parcijalno. Neka nam
poravnaju jednu površinu i stave dvije branke, da vidimo da se nešto
događa – priča Mihanović i dodaje kako su nedavno, uz pomoć poduzetnika s
Mejaša, sami uredili tisuću kvadrata uz Ulicu 141. brigade.
Nužna još jedna osnovna škola
–
Zasadili smo drvored, donacijama smo uredili površinu, a sada tražimo
da Parkovi i nasadi tu površinu stave u svoj program održavanja. Sa Čistoćom nam je odlična suradnja, čim ih nazovemo oni dođu, ali problem
je opet s ljudima. S jedne strane se bune da su im kontejneri predaleko,
ali nitko ne želi kontejner ispred svoje kuće. Zadnjih je godina
Čistoća velike korake napravila i na Karepovcu, a mi želimo da do
sanacije zaista i dođe, a ne da nam se dogodi da se Lećevica izgradi, a
da Karepovac ostane nesaniran ili da se sanacija produži za još deset
godina. Zato smo s ostalim kotarevima i mjesnom odborima pokrenuli
koordinaciju koja se zalaže za sanaciju – priča Mihanović.
Cijene
kvadrata stana na Mejašima kreću se od 1100 eura, za POS-ove stanove,
do 1800 eura, a zbog povoljnijih cijena sve se više mladih obitelji u
zadnje vrijeme doselilo na Mejaše. Osim na Pazdigradu, nedostatak
osnovne škole uskoro bi mogao postati i gorući problem na Mejašima.
–
Lako je bilo dok su bile obiteljske kuće s dva ili tri stana, ali već
je sada situacija takva da djeca s Dračevca idu u Sveti Kajo u školu.
Procjenjujem da će škola Mejaši morati uvesti rad u tri smjene vrlo
skoro, čim se usele POS-ove zgrade. Imamo prijedlog, razgovarali smo s
vodećim ljudima u gradu za urbanizam i vjerujem da ćemo uskoro uspjeti
definirati lokaciju za školu. Ona bi se mogla napraviti u blizini nove
ceste Put Kamena koja će dosta rasteretiti uske ulice na Kili. Međutim,
na trasi te ceste se nalazi 14 objekata koje bi trebalo srušiti. Dio
novca iz kotara smo usmjerili u izradu studije za izmještanje dijela
trase ceste. Ne mogu prejudicirati rezultate studije, ali mislim da
postoji šansa da te objekte spasimo. Od velike nam je važnosti i spoj
Smokovika na Mejaše. Stanovnici tog dijela kotara su sasvim odvojeni, a u
naselje ulaze uz benzinsku postaju. U Gradu imaju razumijevanje za taj
problem i vjerujem da će se to također uskoro riješiti – kaže Mihanović i
dodaje da od kada je došao na čelo Mejaša ima više pozitivnih nego
negativnih iskustava te da bi među svojim susjedima želio ostati
zapamćen kao čovjek kojem je javni interes uvijek bio ispred privatnih.