Izložba ''5500 dana'' trogirskog autora Vilima Halbartha u organizaciji HULU-a otvara se u Salonu Galić u petak 12. svibnja u 20:00 sati.
Ulaz je slobodan, a izložba se može pogledati do 1. lipnja 2023. Temelj Vilimovog stvaralaštva je kiparstvo, ali sve više ga zaokupljaju instalacijske forme većih dimenzija. Upotrebljava predmete koji se koriste u metalnoj industriji, konkretno u brodogradnji (limovi,cijevi...). Umjetnički interes proširio je i na medije kao što su u video i fotografija.
Kustosica
izložbe je
Dora Derado
Giljanović.
- Boraveći u škveru godinama (konkretno, 5500 dana kako jedan od videa predstavljenih na ovoj izložbi ukazuje), izučavao je tehnike i vještine koje su potrebne za obradu sirovine u nešto veličanstveno poput broda.
Premda je njegova fascinacija ovim metalnim
monstrumima
proizašla iz
interesa za
„pukim“,
materijalom od
kojeg su
napravljeni,
prerasla
je u interes
za tehnikom i,
potom, u
vizije
budućnosti
koje su
pretočene u
umjetnička
djela.
iz
predgovora, Dora
Derado
Giljanović
Vilim Halbarth čini upravo to svojim instalacijama koje su inspirirane nimalo glamuroznom, ali ipak impresivnom praksom, odnosno umijećem brodogradnje. Boraveći u škveru godinama (konkretno, 5,500 dana kako jedan od videa predstavljenih na ovoj izložbi ukazuje), izučavao je tehnike i vještine koje su potrebne za obradu sirovine u nešto veličanstveno poput broda.
Premda je njegova fascinacija ovim metalnim monstrumima proizašla iz interesa za „pukim“, materijalom od kojeg su napravljeni, prerasla je u interes za tehnikom i, potom, u vizije budućnosti koje su pretočene u umjetnička djela.
Materijal je neupitan – u umjetnosti nije neobično propitivanje medija. No, osvrnimo se na trenutak na druge dvije razvojne faze predstavljenih djela – na tehniku i na viziju.
Referirajući se na umijeće, Rimljani su koristili pojam ars, a Grci techne (τέχνη). No, ovi su pojmovi podjednako obuhvaćali područja arhitekture, kiparstva, lončarstva, krojačkog zanata, strategije (prvenstveno vojne), geometrije i govorništva. Zajedničko im je svima bila utemeljenost u pravilima. U renesansi je, pak, korišten pojam crtaćih umjetnosti (arti del disegno) jer im je zajednička bila utemeljenost u crtežu. A u 17. stoljeću, kada je François Blondel popularizirao pojam lijepih umjetnosti, obuhvatio je arhitekturu, poeziju, govorništvo, slikarstvo, kiparstvo, glazbu i igru. Ta, ako se arhitektura mogla smatrati umjetnošću prema ovim kriterijima, zašto ne bi brodogradnja?
Vilim je u tehničkim nacrtima brodova i podmornica prepoznao ono što su brojni umjetnici prije njega također vrednovali – pravilnosti i red; pravilnosti koje postoje u prirodi, ali i one stvorene ljudskom rukom.
Ako je Paul Cézanne temeljio svoje slike na trima glavnim geometrijskim tijelima (kugli, valjku i stošcu) kao temeljnim oblicima u prirodi, Halbarth se koristi trima glavnim elementima tehničkog crteža broda – pravcem, krugom i elipsom.
Usporedba ovih dvaju umjetnika je ilustrativna, ali i kontrastna; dok je Cézanne fasciniran oblicima u prirodi, Vilima interesiraju nimalo manje zapanjujuća djela čovjek. (Stanite pred tanker u brodogradilištu i pokušajte ostati ravnodušni. Zapravo, pokušajte ga ne sagledati kao vrstu skulpture.)
Spajanjem triju temeljnih oblika može se stvoriti cijela plejada geometrijskih oblika, a potom tijela, što Vilim i čini.
Počevši od tehničkog crteža na običnom komadu papira, rađa se ideja broda, podmornice ili pak nebodera budućnosti u raznoraznim varijacijama. Te vizije pretočene su iz medija crteža u medij skulpture ili pak instalacije, a dalje i u video koji ih smješta u utopijski (ili pak pomalo distopijski?) kontekst. Mašta ne poznaje granice – samoodrživi neboderi na solarnom pogonu, samoupravljajuće podmornice koje dograđuju viziju Jules Verneovog (tj. Fultonovog) Nautilusa iz 1800. godine, ali i najnovijeg Teslinog Modela Y iz 2020. godine.
Podmornice, brodovi i plutajući neboderi budućnosti koje Vilim konstruira idu dalje od tehničkog crteža i propituju maštu, ali i dosege čovjeka.
Ako smo uspjeli napredovati od brvnare i splavi do fantastičkih djela arhitekture i čudesnih metalnih konstrukcija kakve viđamo u brodogradilištima, gdje je granica? Ne samo umjetnosti (ili pak umijeća), već i čovjekovih mogućnosti.
Dora Derado Giljanović
Vilim Halbarth
(1970.,Trogir, Hrvatska)
Bavi se suvremenom umjetnošću kroz različite medije.Završio je srednju školu matematičkog smjera tako da mu je u radu temeljna baza geometrijska. Nakon matematike upisuje kameno-klesarsku školu u Pučišćima na otoku Braču te je njegova prva ljubav u kiparstvu bio kamen. Diplomirao je kiparstvo na Umjetničkoj akademiji u Splitu.
Temelj mu je kiparstvo, ali sve više ga zaokupljaju instalacijske forme većih dimenzija.Upotrebljava predmete koji se koriste u metalnoj industriji,konkretno u brodogradnji (limovi,cijevi...) Umjetnički interes proširio je i na medije kao što su u video i fotografija.U svom radu proučava svjetlo, zvuk, miris i zrak te njihovu primjenu kroz skulpturalne forme. Proučava socijalne aspekte života i rada, te međuljudske odnose unutar društva u kojem živi i radi. Naglasak stavlja na posebnosti koje su karakteristične za društvo u prelasku iz socijalističkog(komunističkog) u kapitalističko uređenje.
Iza sebe ima 14 samostalnih izložbi te više skupnih.
