Na današnji dan rodila se Vesna Parun: Poezijom je hranila svoju pomalo nesretnu dušu
Rodila se na današnji
dan, 10. travnja 1922.. godine na otoku Zlarinu. Imala je težak i buran život,
a njena ljubav za poezijom upotpunjavala je njenu pomalo nesretnu dušu.
Rođena u
siromašnoj obitelji već se od četrnaeste godine počela brinuti o sebi
podučavajući druge učenike. Bila je odlična učenica. Osnovnu školu završila je
na Visu, a gimnaziju je pohađala u Šibeniku i Splitu. Maturirala je 1940. u
Splitu. Daljnje studiranje nastavila je u Zagrebu na Filozofskom fakultetu
studirajući romanistiku, a potom i filozofiju.
Burne ratne godine, nesretna
ljubav, bratova smrt u ratu… razlozi su
prekida njenog studija. Nove nedaće nastavljaju se u Bugarskoj gdje se udala,
razvela i ponovo razočarala.(od 1962. do 1967.)
Nakon toga vraća se u Zagreb i
radi kao slobodni književnik. Zbog
zdravstvenih razloga nakon pola stoljeća napušta svoj skromni dom u Zagrebu i
seli iz Badalove ulice 15 u Stubičke Toplice. Provela je vrlo težak život
protkan više patnjama i stradanjima, nego radosti.
Ona je prva žena u hrvatskoj književnosti koja je radila i živila isključivo od
književnosti i za književnost. Umrla je u 88. godini života u Stubičkim
Toplicama.
Svrstavamo je među najpoznatije
suvremene hrvatske pjesnike 20. stoljeća. Poznata je po raskošnosti pjesničkog
izraza, bogatim temama i motivima te velikoj stvaralačkoj plodnosti. Piše pjesme,
prozu i drame, ali je prava domena njenog pisanja poezija. Prvu pjesmu napisala je sa deset godina.
Dobitnica je mnogih nagrada i priznanja.
Njena djela prevedena su na mnoge jezike. Iz silnog opusa
njenih djela izdvojit ćemo samo neka jer ih ima jako puno.
POEZIJA: Zore i vihori, 1947. Pjesme, 1948. Crna maslina,
1955. Ropstvo,1957. Koralj vraćen moru,1959. i mnoge druge
DJEČJA POEZIJA: Patka Zlatka, 1957. Mačak Džingiskan i Miki
Trasi, 1968…
DRAMSKA DJELA: Marija i mornar,Škola za skitnice…
PROZA: Pod muškim kišobranom,Hrvatska kraljica
Po našem izboru izdvojit ćemo jednu od njenih pjesama:
Za sve su kriva djetinjstva naša
Izrasli smo sami kao biljke.
I sada smo postali istraživači
zapuštenih predjela mašte
nenavikli na poslušnost zlu.
Iznikli smo pokraj drumova
i s nama rastao je strah naš
od divljih kopita koja će nas pregaziti
i od kamena međašnih koji će razdvojiti
našu mladost.
Nitko od nas nema dvije cijele ruke.
Dva netaknuta oka. I srce
u kojem se nije zaustavio jauk.
Svijet je u nas ulazio neskladno
i ranjavao naša čela
zveketom svojih ubojitih istina
i bukom zvijezda zakašnjelih.
Starimo. A bajke idu uz nas
kao stado za ognjem u daljini.
I pjesme su nam takve kao i mi.
Oteščale i tužne.


