Četvrti dan manifestacije "Dani kršćanske kulture" obilježili su film, tribina i koncert u Splitu.
U Kinoteci Zlatna vrata održana je projekcija igranog filma "Raj doista postoji" Randalla Wallacea u kojem glavne uloge tumače Greg Kinnear, Kelly Reilly, Thomas Haden Church, a riječ je o ekranizaciji bestselera Todda Burpa "Raj doista postoji". Priča prati sasvim običnog oca iz jednog američkog gradića koji mora prihvatiti tvrdnje svoga malenog sina. Naime, nakon što je dječak doživio iskustvo bliske smrti, svima počinje pričati kako je posjetio Raj te doživio neka nadnaravna iskustva što okolina doživljava s nepovjerenjem, ali njegova dječja nevinost će ih uvjeriti u suprotno. Riječ je o filmu koji je dosada već osvojio gledatelje diljem svijeta, a i splitska Kinoteka Zlatna vrata bila je premala za sve koji su željeli sudjelovati na ovoj projekciji filma.
U splitskoj palači Milesi održan je program "Susret s autorom" na kojem je nastupio akademik Radoslav Tomić, povjesničar umjetnosti bogatog autorskog opusa koji je velik dio svog profesionalnog rada i života posvetio umjetnosti, skupljanju i očuvanju bisera baštine što je i bio povod da o tom neumornom i samozatajnom radu progovori u sklopu manifestacije "Dani kršćanske kulture". Upitan kako je kod sebe otkrio sklonost prema umjetnosti kojoj se formalno posvećuje ponajprije na studiju povijesti umjetnosti i komparativne književnosti na Filozofskom fakultetu u Zagrebu, na kojem je na Odsjeku za povijest umjetnosti i doktorirao 1994., odgovorio je kako se povjesničar umjetnosti postaje rođenjem ili usavršavanjem, a kod njega je taj osjećaj za lijepo prisutan od rođenja.
Vrlo rano se ozbiljno počinje baviti poviješću umjetnošću na području Dalmacije, a gotovo da se proteže kroz cijeli rad, osobito uz autorske knjige "Barokni oltari i skulptura u Dalmaciji", "Trogirska slikarska baština", "Franjevačka crkva i samostan na Poljudu u Splitu", "Crkva sv. Filipa u Splitu", "Splitska slikarska baština" kao i druge radove. Jedan od razloga je i taj što je prirodno bio upućen na Split i Dalmaciju, a drugi što je sakralna baština puno obilnija od svjetovne. Autor je i organizator brojnih izložbi za koje kaže da su kruna istraživačkog rada i jedan od značajnijih načina prezentacije otkrivenoga javnosti. Zanimljivo je da se bavio i svojevrsnim "kulturocidom" koji se dogodio za vrijeme agresije, početkom 90-ih, a u čemu je ponajviše nastradao Dubrovnik koji je i imao najvrjednija djela. Rad ovoga samozatajnoga znanstvenog djelatnika, povjesničara umjetnosti prepoznat je kao doprinos na nacionalnoj razini o čemu svjedoči članstvu u Razredu za likovne umjetnosti Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti koje je otpočelo 2004. godine.
Upitan kako je doživio ovo priznanje istaknuo je kako mu je ono važno jer je dokaz kako ustrajan i predan dugogodišnji rad ipak bude prepoznat, čak i kad niste skloni medijskom eksponiranju. Akademik Radoslav Tomić dugogodišnji sveučilišni profesor, zabrinut za budućnost novih generacija koje stasaju ističe kako ih u razvoju s jedne strane ograničava konfuzan bolonjski sustav koji ne nudi temeljitu izobrazbu, a s druge besperspektivnost koja nastupa zbog nedostatka posla, ali naglašava kako ima mnogo inteligentnih studenata za koje se nada da će se izboriti za svoje prilike. Na pitanje moderatorice Jelene Hrgović kako vidi strateške kulturne ciljeve razvoja grada i države odgovorio je kako prije govora o nekakvoj strategiji smatra da je nužno da postojeće institucije zauzmu mjesto i odgovornost u društvu koja im pripada.
Istaknuo je i kako mu se čini da je veliki problem u shvaćanju vlastitog nacionalnog identiteta i onoga što mu je u temeljima u neodređenosti vlastitoga nacionalnog bića, rascjepkanosti i neusmjerenosti na sebe same. Kada shvatimo što smo mi u biti, kada sebe kao društvo stavimo u središte, kada postanemo sebi važni kao nešto jedinstveno tada će biti mogući pomaci. Također je istaknuo kako mu se čini kako postoji određeni raskorak između institucija, umjetnika i publike te kako je potrebno iznova povezati sve subjekte kulturnog života.
U isto vrijeme u crkvi sv. Dominika u Splitu održan je koncert pučkog crkvenog pjevanja "Hosana Davidovu sinu - murterski napjevi od Cvjetnice do Uskrsa" na kojem su nastupili pučki pivači župnog pjevačkog zbora sv. Mihovila iz Murtera koji su i ovom prigodom posvjedočili kako je pasionska kulturna baština živa te kako se i danas razvija, jer uvijek iznova potiče na stvaranje. Otok Murter, kao i cijela južna Hrvatska, obiluju bogatstvom autohtonih korizmenih pučkih napjeva i svrha ovog i sličnih koncerata je to veliko, još uvijek živo i sačuvano sakralno-kulturno bogatstvo predstaviti javnosti i sačuvati ga od zaborava.
