POS-ovi stanovi na Kili se legalno mogu prodavati, vlasništvo je “jače” od poticaja

Kada se krenulo u prvi projekt POS-ovih stanova, još prije desetak godina, umjesto bivše “Jugoplastike” na Brodarici, na listama za kupnju stanova poticane stanogradnje bila su i neka zanimljiva imena kojima nije “falilo para”. 

POS nikad i nije bio zamišljen kao socijalni projekt

Slično se ponovilo i sa stanovima na Kili – visoko na popisima kotirali su poznati Splićani koji su, očigledno, zadovoljavali kriterije za kupnju stanova “pojeftino”. Što je i normalno, jer POS nikad i nije bio zamišljen kao socijalni projekt, već
A: da se (kreditno sposobnim) sugrađanima koji, barem službeno, nemaju nekretninu (uz neke druge kriterije, ne prestroge, koji su donosili dodatne bodove) omogući kupnja stana po povoljnim uvjetima; i
B: da se pokuša utjecati na cijene nekretnina na tržištu, naniže naravno.

U međuvremenu je recesija prilično iskorigirala cijene nekretnina pa, iako još uvijek povoljniji, POS-ovi stanovi – imajući u vidu splitsku lokaciju u predgrađu s brojnim infrastrukturnim problemima, a prometna povezanost se tek treba pokazati najgorom od tih boljki – nisu baš toliko isplativi.

No svejedno, ipak postoji mogućnost dobre zarade za pojedince pa su se stanari na Kili pobunili ugledavši na poznatom internetskom portalu s oglasima, na prodaju stan iz “njihovih” zgrada, 80-ak kvadrata, po cijeni od preko 130 tisuća eura, stan koji je u programu POS-a koštao 45 tisuća manje! Pitanje je naravno hoće li vlasnik uspjeti prodati stan po toj iskličnoj cijeni ili će mu zarada biti puno manja, imajući u vidu kupovnu moć prosječnih građana, ali najvažnije, lokaciju stana na Kili.To nije umanjilo gnjev ostalih kupaca, pogotovo onih koji su bili “ispod crte”, a nisu bogatuni. Jer mešetarenja je bilo i drugačije vrste – za desetak tisuća eura ili koju više, preprodavalo se i mjesto na službenoj listi prvenstva.

 Sve je u skladu sa zakonom

Donosimo vam i službeni odgovor iz Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, oko situacije s preprodajom stanova. Po njima, sve je u skladu sa zakonom, potrebno je zadovoljiti samo jedan uvjet. Odgovor glasnogovornice Ministarstva graditeljstva i prostornog uređenja donosimo u cijelosti.

“APN (Agencija za pravni promet i posredovanje nekretninama) u provedbi Zakona o društveno poticanoj stanogradnji posluje u cijelosti prema odredbama istog te nije ovlaštena postavljati bilo kakve uvjete potencijalnim kupcima, koji uvjeti bi bili drugačiji od onih propisanih Zakonom. Člankom 28. Zakona određeno je ograničenje stvarno-pravnog raspolaganja kupljenim stanom, na načina da se stan kupljen uz obročnu otplatu, odnosno taj suvlasnički dio nekretnine može prodati ili na drugi način otuđiti samo ako vlasnik prethodno otplati ukupni preostali iznos dugovanja s kamatom na javna sredstva za razdoblje do prekida otplate, a pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama tog članka ništavi su. Dakle, osim navedenog, Zakonom o društveno poticanoj stanogradnji nisu propisana nikakva druga ograničenja u raspolaganju vlasništvom i drugim stvarnim pravima na stanu koji je predmet kupoprodaje, niti bi ograničenja koja bi proveo APN, a bez zakonskog uporišta, bila u skladu s Ustavom i drugim zakonima kojima se uređuje pravo vlasništva.”

POS je bila prigoda da oni bogatiji, dođu do (još jedne, obiteljske makar) nekretnine

Što nas dovodi i do situacije na koju je izvrsno ukazala kolegica Nataša Bakotić u svom osvrtu u Slobodnoj Dalmaciji, zaključivši kako ovakav model APN-a, treba mijenjati ili ga ukinuti.

Dodajmo dvije stvari. Unatoč svim sumnjama i aluzijama na malverzacije, u konačnici imenom i prezimenom nije prozvan nitko od “prevaranata”. A u projektu POS-a su objavljivani kriteriji po kojima su se dobivali bodovi, liste prvenstva s imenima, ljudi su dolazili u Koteksa birati stanove po redoslijedu na tim istim listama (posljednji su dakle imali najmanje izbora), prije koji dan je organizirana i javna predaja ključeva “dobitnicima”, POS je bio jedan od detaljnije praćenih i javno seciranihh projekata.

E sad, nepoznata imena i ljudi koji se pojavljuju u zgradi? Pa valjda bi se javio netko tko je bio, recimo, 149. na popisu prvenstva, i sad ga odjednom uopće nema na listi ili je izgubio stotinjak mjesta, a da je to obavljeno bez njegovog znanja ili dogovora s novim kupcem.

Nemojmo se zavaravati, POS je bila prigoda da, u najbolju ruku jedan (odumirući) srednji sloj građana RH, a u lošijoj verziji i oni bogatiji, dođu do (još jedne, obiteljske makar) nekretnine. Činjenica da netko nema stan u svom vlasništvu, odnosno da mu je stan na Kili (ranije na Brodarici) prva nekretnina, ne znači istovremeno da je ta osoba na pragu siromaštva…

Bogate se na račun proračuna

Konačno, zbog tvrdnji kako se neki bogate na račun proračuna, proširimo temu na neke druge programe koji se odvijaju po sličnom principu. Također bogato sufinancirani iz državnog proračuna, dakle novcem svih nas, a kojima se mahom koriste oni dobrostojeći. Istina, pojedinačni iznosi u tim drugim projektima su značajno manji od POS-a, no apsolutne “cifre” ne zaostaju previše. Ponovno nisu u pitanju socijalni programi…

Jedan od tih subvencioniranih pogodnosti je kupnja hibrida ili električnih automobila (koji u startu koštaju poput prosječnih limuzina srednje klase pa su i uz popust na ime državnih poticaja zbog “zelenog” učinka i dalje van domašaja prosječnog Hrvata), iduća je sufinanciranje kupnje štedljivih kućanskih uređaja (samo energetskog razreda A+++), o izgradnji bazena da ne govorimo. Ubuduće bi trebali objavljivati liste s imenima kupaca koji su iskoristili 800 kuna državnih poticaja za kupnju frižidera ili perilice rublja. Da se zna, da se vidi tko je to platio Bosch WAW perilicu četiri tisuće i dvjesto kuna umjesto pet tisuća na račun svih nas…