KOMENTAR DOBRILE STELLE: Naučeno politikanstvo protiv HDZ-ovog čovjeka bez stranačke iskaznice

Na izvanrednim izborima u Splitu, najavljenima za kraj lipnja, HDZ je kandidirao uglednog znanstvenika Zorana Đogaša, čovjeka izvan političkih struktura, bez stranačke iskaznice i biračke baze.

Je li to dokaz političke širine HDZ-a i novi iskorak prema biranju kandidata koji nisu iz stranačkog bazena ili, pak, priznanje da nisu promišljali o svim opcijama raspleta krize gradske vlasti koja je naposljetku i pala zahvaljujući (ne)očekivanoj ostavci Ivice Puljka. Može biti jedno ili drugo, a može i oboje jer ih je Puljkov manevar doveo pred svršen čin pa je logično da posezanje za nestranačkim kandidatom objašnjavaju ”političkom širinom”. Logikom se vodio i Puljak koji je nevjerojatnom lakoćom svladao abecedu politikanstva i koji, nakon što je isprovocirao nove izbore, i dalje ustraje na istoj mantri: mi ili oni!
 

Takve parole, osim što potpiruju stare vatre političkih podjela, uvijek su podešene za uši razočaranih birača koji će se opredijeliti za onoga tko im prokaže Pedra. 

A Puljak upravo to i čini. Za sve što se događa u Splitu krivi premijera Plenkovića i HDZ, prebacujući priču iz vlastitog dvorišta na nacionalnu politiku. To što je njegov najbliži suradnik i kandidat za isto radno mjesto poznat po svojim eskapadama i nekulturnom ponašanju (kruna kojeg je verbalno iživljanje na urednici Slobodne Dalmacije), Puljku nije važno. Zapravo jest, jer je svjestan da upravo Bojan Ivošević, bez kojeg očito ne može i kojeg brani i kad su optužbe neobranjive, predstavlja najveći teret. I baš zato što mu je važno, Puljak okreće pilu naopako docirajući biračima kako je Ivoševićev verbalni nasrtaj tek epizoda jednog temperamentnog i komunikacijski neistreniranog mladog čovjeka. Zar i takav Ivošević nije bolji od HDZ-a i Plenkovića, “ogrezlih u korupciju, kriminal i nepotizam“, reći će Puljak vabeći pritom i birače dojučerašnjih koalicijskih partnera. Računica mu nije poštena, ali je politički logična jer se lijevim biračima želi nametnuti kao jedina brana protiv ”korumpiranog HDZ-a”. Drugim riječima, njegova eventualna pobjeda na lipanjskim izborima mogla bi biti Pirova ako odnosi političkih snaga budu isti kao i u prijašnjem sazivu. A kad je politička obitelj velika, veliki su i apetiti onih koji za svoju lojalnost traže nagradu.

Predizborna anketa, koju je naručio Puljkov Centar, daje mu značajnu prednost u odnosu na Đogaša kojeg je HDZ tek nedavno predstavio kao svog kandidata. Iz prvih javnih istupa da se zaključiti kako je riječ o građanski uljuđenom, tolerantnom i suradljivom čovjeku koji zna baciti i foru na svoj račun kao, primjerice, kad ga je Puljak nazvao “smokvinim listom”.

Izbori, međutim, nisu nikakva baza ni fora jer ulog je velik, a to je bitka za vlast u drugom najvećem hrvatskom gradu u kojem se, ovisno o izbornim ciklusima, biračko klatno ljuljalo čas na jednu čas na drugu stranu. Puljak se, istina, nije politički potrošio, a nije ni stigao jer je Splitom upravljao samo desetak mjeseci. No zato se izlizala maska koju je nosio. Za ostanak na vlasti isprovocirao je nove izbore proglasivši ih referendumom i odlučujućom bitkom protiv onih koji su umočeni u kriminal i korupciju.
 

Mogu li se na tome dobiti još jedni izbori, teško je reći, ali je lako zaključiti da se Puljak od uglađenog i pristojnog znanstvenika prometnuo u jezičavog političara koji se ne libi vući i podmukle poteze. Ostaje vidjeti kako će mu HDZ parirati i hoće li Đogaš znati braniti političku čast stranke koja ga je kandidirala.