PD Sveti Jure Solin: Ugostili su Slavonce, školarcima podijelili diplome i opustili se u Sarajevu

Iza članova Planinarskog društva Sveti Jure Solin buran je i vrlo intenzivan tjedan. Sve je započelo u petak 22. svibnja kada su u oblačni Solin stigli gosti iz Slavonije, točnije, članovi jednog od najstarijih hrvatskih planinarskih društava, HPD-a Bršljan – Jankovac iz Osijeka. 

Prijateljstvo Solinjana i Osječani traje već nekoliko godina i uzajamni posjeti već pomalo prerastaju u tradiciju. Ovaj posjet dogovoren je krajem 2014. godine i nitko tada nije mogao ni zamisliti kako će druga polovica svibnja u Dalmaciji ostati zapamćena po naglom spuštanju temperature i velikoj količini kiše, a upravo se to dogodilo za vikend od 22. do 24. svibnja, taman u periodu kada su gosti iz ravne i kišovite Slavonije stigli u “sunčanu” Dalmaciju. Iako su ih je u Solinu dočekali oblaci, gosti se nisu obeshrabrili, jutro je bilo rezervirano za obilazak nekoliko solinskih znamenitosti, između ostalog, Gospinog otoka i antičke Salone. Nakon obilaska povijesnih lokaliteta pod stručnim vodstvom turističkog vodiča, ujedno i članice Društva, Ines Milić, gosti su se novom planinarskom stazom iz Gornje Rupotine zaputili prema kozjačkom vrhu Sveti Jure odakle su trebali nastaviti hodnju prema Planinarskom domu Putalj iznad Kaštel Sućurca u kojem će spavati za vrijeme boravka u Dalmaciji. 

Nažalost, slavonski planinari nisu tog prvog dana uspjeli doživjeti vizure koje se pružaju s našeg nevelikog, ali uistinu atraktivnog Kozjaka jer na pola puta do vrha na njih se spustila magla i kiša. Nakon kratke okrjepe čajem i fritulama Slavonci su brzo napustili kozjački kamenjar i automobilima domaćina  brzo su prebačeni do Doma na Putalju. Iako uskraćeni za potpuni užitak planinarenja po kozjačkim stazama gosti iz Slavonije nisu klonuli duhom, večera u režiji domaćina i veselica u večernjim satima nadoknadila je polupropalo planinarenje. Subotnje jutro u onom planinarskom smislu nije obećavalo puno od dana, ali dozvolilo je bar povremeni pogled s Kozjaka na splitski arhipelag koji je Slavonce ostavljao bez daha, a oni najodvažniji ipak su se zaputili na novu planinarsku turu koja ih je vodila do Orlovog gnijezda podno najvišeg kozjačkog vrha Veli vrj. Kiša je tog jutra ipak bila malo blaža pa su Slavonci naviknuti na ravnicu Slavnije ipak dobili priliku suočiti se s dalmatinskim kamenom kojim su ih uz domaćine iz solinskog Društva proveli i vodiči iz HPD-a Ante Bedalov iz Kaštel Kambelovca. 

Večer je ponovno bila rezervirana za druženje s domaćinima uz dobru spizu i veselicu. Slavonci su se od, tog dana suncem okupane, Dalmacije oprostili u nedjelju kada su planinarske aktivnosti zamijenili turističkima pa su posjetili Trogir odakle su brodom stigli u Split, a iz Splita put ih je vodio natrag u Slavoniju. Rastanak s dragim prijateljima protekao je uz rečenicu „vidimo se uskoro“ što nije bila tek uzrečica jer Solinjani se na uzvratni posjet spremaju već ove jesni za kada je predviđen izlet u ravnu nam Slavoniju koja ipak, iako naizgled ravna, ima i pokoju zanimljivu i atraktivnu planinu i goru.

I dok je jedan dio članova solinskog Društva brinuo o gostima iz Slavonije, drugi dio trebao je krenuti na Dane planinara Dalmacije koji su se istog vikenda održavali u Baškoj Vodi. Kiša je i u taj plan umiješala svoje prste pa je na kraju  solinsko Društvo u Baškoj Vodi  predstavljalo tek nekoliko članova, ali dovoljan broj da svjedoči odličnoj organizaciji manifestacije  kojoj je i solinsko Društvo prije dvije godine bilo domaćim i kojemu je također kišno vrijeme  pomrsilo račune. Iako je taj vikend u Dalmaciji obilježila kiša, baškovođansku je manifestaciju ipak na kraju poštedjela tako da  su svi oni koji su zbog vremenske prognoze ostali kod kuće i tako propustili ljepote koje su se mogle doživjeti hodajući stazama Biokova  mogli samo zažaliti …. Svaka čast domaćinima na odličnoj organizaciji, sljedećim su domaćinima, Višanima, visoko podignuli ljestvicu….

Nakon vikenda su planinari uobičajeno tijekom tjedna posvećeni svojim privatnim poslovima i životima, ali za solinske planinare u ovom tjednu nije bilo odmora. Ipak, nije riječ o usponu na kakvu planinu usred tjedna, riječ je o bila o sada već tradicionalnoj svečanosti dodjele diploma polaznicima Opće planinarske škole koja je, također po tradiciji, upriličena na plažici Ljubinci uz rijeku Jadro. Ove godine solinsko je Društvo, koje je osnovano krajem  2011. g, organiziralo 4. po redu Opću planinarsku školu. Škola je ove godine brojila 14 polaznika i svi oni uspješno su savladali osnove planinarenja i planinarske etike. Dodjela diploma svečani je trenutak kojem je uz predsjednika Društva Davora Mikasa, predstavnika HGSS-a, Mladena Mužinića, voditeljice škole, Vesne Žižić i ostalih predavača, nazočio i  dogradonačelnk grada Solina, Dalibor Ninčević. A nakon dodjele  diploma uslijedilo je druženje uz dobru spizu i ugodno druženje kojemu je povod uz obilježavanje završetka još jedne Opće škole bio i uspješan završetak projekta Markiranja Staze Gospi Sinjskoj.  

     I onda je uslijedio “šlag na torti”, uslijedio je novi vikend i novo druženje solinskih planinara. Tako je za vikend autobus popunjen do posljednjeg mjesta solinske planinare i njihove prijatelje iz okolnih društava odveo u Bosnu, točnije, na Igman, Bjelašnicu i u Sarajevo. Brojni su se planinari mnogo puta uvjerili kako se ljepota bosanskih planina ne može opisati, ne može se ni fotografijom dočarati…. tu ljepotu jednostavno se mora doživjeti … a tu su nestvarnu ljepotu bosanskih planina, ovaj put Bjelašnice s koje se za lijepa vremena  pogled pruža na nepregledne vrhove bosanskih, ali i crnogorskih planina, solinski planinari, zahvaljujući lijepom vremenu koje ih je nesebično počastilo, uspjeli doživjeti u njenoj punini. Međutim, pitanje je koliko bi uistinu uživali u toj ljepoti planine da su se morali sami snalaziti i tražiti najjednostavniji način za doći do vrha, a to bi najvjerojatnije bilo pravo uz stazu olimpijskog spusta, da im nisu u pomoć priskočili vodiči iz HPD-a Bjelašnica 1923. Tako su solinski planinari na samo jednom izletu višestruko profitirali, doživjeli su neizmjernu ljepotu prirode prepustivši se sigurnom vođenju Davora, Dragog, Nermina, Marine i Emine, članova HPD-a Bjelašnica 1923 te su u njima dobili i nove prijatelje, a nakon uživanja u ljepotama prirode uživali su  i u boravku u gostoljubivom i u tu nestvarnu ljepotu uklopljenom Planinarskom domu PSD-a Prijatelja prirode. Bosanaka se avantura  nastavila u Sarajevu, a pri povratku kući svratili su i do Jablanice kako bi se fotografirali sa srušenim mostom u Neretvi (onim što ga je u legendarnom filmu Bitka na Neretvi srušio još legendarniji Yul Brynner)… Tjedan prepun uzbuđenja i aktivnosti tako je za solinske planinare završio na najljepši mogući način, istinskim uživanjem u ljepotama prirode i sklapanjem novih planinarskih prijateljstava.