Lisica u dvoru, paun na krovu, dupin u moru… Problemi su Splićana koje nema tko riješiti

Lija vam se uvukla u dvor? Paun je sletio na krov novog
auta? Dupin je uginuo nedaleko vašeg (polu)legalnog kafića? Serija ovakvih
pitanja nagoni čovjeka na pomisao kako su u pitanju hipotetički slučajevi, ili
u najmanju ruku, kako živite na nekom prilično zabačenom odnosno egzotičnom
mjestu…

Ali ne. Sve su to primjeri s kojima su se u posljednjih
godinu dvije suočavali građani Splita, a posljedično i službe koje brinu o
njima. Dakle, građanima Splita. I koliko god izgledalo jednostavno, zapravo
nije: nema nekakvog baš “magičnog štapića” da bi se ovakvi problemi,
a bit će ih još, drugačijih sigurno, mogli rješavati svaki put potpuno glatko.

 Paunovi na Gripama jesu postali atrakcija, ali treba voditi računa i o – ljudima

I nastavimo odmah s primjerima – paunovi su se naselili, bit
će i dvoznamenkasti broj godina, na splitskim Gripama. “Baza” je ovim
pernatim ljepotanima oko tvrđave, ali vremenom su počeli uredno šetati i do
male košarkaške dvorane, odnosno do Tolstojeve u drugom smjeru. I koliko god
oduševljena djeca bila, roditelji ili turisti (da, sve više je stranaca koji ne
mogu doći sebi od prizora pa se tako raspamećeni zaustavljaju nasred ceste radi
selfiranja), koliko god su paunovi postali atrakcija sami za sebe, treba voditi
računa i o – ljudima. Stanari kvarta već godinama trpe glasanje paunova u ne
baš zgodne ure, te leteće životinje nisu baš malene te su ipak – divlje pa je
bilo primjedbi i na povremena oštećenja vozila. Ništa od toga nije bilo
alarmantno, no logički se nameće iduće pitanje – što kada njihov broj prijeđe
aktualnih 40-ak jedinki, kada dođe do sto, dvjesto?

I tu dolazimo i do neke sličnosti situacije s lisicom. Znali
su splitski komunalni redari imati i takve pozive, ipak je Žrnovnica recimo,
dio Grada Splita, kao i područje Pazdigrada, Kamena, Šina,… Pogotovo ako se
sumnja da je lisica bijesna, potrebno je pozvati lovačko društvo – na žalost,
utvrdili su tada gradski komunalci, lovci se ne žele prihvatiti tog posla jer niti
jedno lovačko društvo nema dozvolu za djelatnost na području Grada Splita?!

Poveznica dupina i lisice je pak – Zoološki vrt. Jedno od
rješenja koje stoji pred gradskom upravom je neke od divljih životinja
smjestiti u ustanovu koja ima uvjete za to. Na žalost, tvrtka koja ima
koncesiju za uklanjanje pasa i mačaka s gradskih ulica, ima upravo to, riječima
besmrtnog Pajde: “nije u mojoj nadležnosti”. Druga opcija za divlje
životinje bila bi ZOO, ali stanje u kojem je (bio) ovaj splitski, ne dopušta
takvo rješenje…

Ministarstvo poljoprivrede: Nek se izvole dogovoriti unutar Banovine

Pa smo, ravnajući se svojedobnom izjavom jednog splitskog
tužitelja (“ali mi moramo znati zakon, tu je viši sud pa nek’ oni
misle”), potražili mišljenje nadležnog ministarstva. A to je ono
poljoprivrede, preciznije Uprave za veterinarstvo. Glasnogovornik Ministarstva
poljoprivrede nam je odgovorio dan i pol nakon poslanog upita, što je šokantno
brzo samo za lokalnu razinu. U skraćenoj verztiji, kazali su iz ministarstva da
se izvole dogovoriti unutar Banovine o takvim komunalnim problemima, ali odgovor
vam donosimo u cjelosti.

“Po pitanju propisa iz
nadležnosti Uprave za veterinarstvo i sigurnost hrane, člankom 55. stavkom 5.
Zakona o zaštiti životinja (NN 135/06, 37/13 i 125/13) propisan je način
postupanja s divljim životinjama.

Isto tako, predstavnička tijela
jedinica lokalne samouprave donose odluke o uvjetima i načinu držanja kućnih
ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim životinjama, koje se
odnose i na postupanje s divljim životinjama.

Kao primjer
navodimo članak 20. Odluke o uvjetima i načinu
držanja kućnih ljubimaca i načinu postupanja s napuštenim i izgubljenim
životinjama grada Zagreba, koji glasi:

„Članak 20.

Hvatanje i smještanje divljih
životinja i zaštićenih divljih životinja s javnih površina osigurava Ustanova
sukladno propisima o zaštiti životinja, zaštiti prirode i veterinarstvu, te uz
primjenu odgovarajuće opreme.

Uhvaćena divlja životinja zalutala
iz lovišta na području Grada Zagreba, odmah po hvatanju vraća se u lovište,
osim ako nije uhvaćena divlja životinja za koju postoji opravdana sumnja da je
opasna za širenje zaraznih bolesti s kojima se postupa u skladu s propisima iz
veterinarstva i zaštite životinja.

Troškovi hvatanja i smještanja
divlje životinje u Ustanovi podmirit će se iz proračuna Grada Zagreba, a
troškove hvatanja životinje iz stavka 2. ovog članka snosi lovačko društvo
zakupnik prava lova u lovištu u koje je životinja vraćena.“

U odnosu na opasnost širenja
zaraznih bolesti, u prvom redu bjesnoće, naglašavamo da se u Republici
Hrvatskoj (RH) od 2011. godine provodi oralna vakcinacija lisica. Učinkovitost
provedbe oralne vakcinacije lisica vidljiva je iz podataka o broju potvrđenih
slučajeva bjesnoće u RH (http://www.veterinarstvo.hr/default.aspx?id=1116) u
godinama prije provođenja vakcinacije i tijekom iste.

U okviru provedbe oralne vakcinacije
predviđena je i pretraga na bjesnoću odstrijeljenih lisica dostavljenih na
pretragu u svrhu učinkovitosti vakcinacije i pretraga uzoraka moždanog tkiva
divljih i domaćih životinja. Tijekom 2014. godine ukupno je na bjesnoću
pretraženo 4519 uzorka divljih i domaćih životinja. Od uzoraka podrijetlom od
lisica, bjesnoća je potvrđena u samo jedne lisice tijekom veljače 2014. godine,
dok su sve ostale pretrage polučile negativan rezultat. O svakom potvrđenom
slučaju bjesnoće, RH je prema Direktivi 82/894 obavezna izvijestiti Europsku
komisiju putem sustava za prijavu bolesti životinja ADNS, a informacije o
pojavnosti prijavljenih bolesti životinja na području Europske unije dostupne
su na linku:

http://ec.europa.eu/food/animal/diseases/adns/adns_outbreaks_per_disease_en.pdf.

Nadalje, člankom 18. Zakona o
veterinarstvu (NN 82/13 i 148/13) propisana je obaveza posjednika životinje da
o svakoj pojavi znakova bolesti i/ili uginuća mora odmah obavijestiti
veterinara te odmah ograničiti kretanje bolesne životinje i/ili spriječiti
doticaj drugih ljudi i životinja s oboljelom životinjom ili lešinom do dolaska
veterinara. Prema istom Zakonu posjednik životinje je svaka pravna ili fizička
osoba koja je kao vlasnik, korisnik ili čuvar izravno odgovorna za zdravlje i
dobrobit životinje. 

Obzirom da
lisica spada u divljač (članak 3. stavak 1. točka B. podtočka 1. Zakona o
lovstvu, NN 140/05, 75/09, 153/09 i 14/14), posjednik je lovoovlaštenik, a
lovočuvar je dužan obavijestiti lovovolaštenika i veterinarsku službu o pojavi
bolesti i uginuća divljači i drugih životinjskih vrsta (članak 58. stavak 2.
točka 1. Zakona o lovstvu). 

Po pitanju propisa iz nadležnosti
Uprave za lovstvo, prosljeđujemo tumačenje Uprave šumarstva, lovstva i drvne
industrije vezano za pojavu lisica u naseljenom području:

„Prema
važećim Zakonu o lovstvu („Narodne novine“, broj: 140/05, 75/09 i 14/14)
člankom 64. između ostalog zabranjeno loviti divljač u pojasu od 300 metara od
ruba naselja u nizini i prigorju te 200 m u brdsko – planinskim područjima.

Nadalje, Zakonom o lovstvu člankom
45. propisano je da se divljač (u ovom slučaju lisice) na površinama izvan
lovišta i na površinama na kojima je zabranjeno ustanovljenje lovišta,
zaštićuje i lovi u skladu s programom zaštite divljači kojeg donosi pravna ili
fizička osoba koja koristi zemljište ili upravlja zemljištem na kojem se ne
ustanovljava lovište, uz suglasnost Ministarstva. Ukoliko se Program zaštite
divljači donese za takovu površinu propisati će se između ostalog i način
zaštite i lova divljači na predmetnim površinama. U konačnici za konkretno
uklanjanje lisica iz naselja postupanje treba propisati jedinica lokalne
samouprave, a ukoliko to nije propisano potrebno je obratiti se za pomoć
nadležnoj policijskoj postaji kako bi se u suradnji s policijom organiziralo
uklanjanje nepoželjnih životinjskih vrsta iz naselja.“

Iz svega navedenog proizlazi da
veterinarska inspekcija nije nadležna za postupanje u slučajevima pojave
divljih životinja u naseljenim mjestima, osim u iznimnim slučajevima
predviđenim Zakonom o veterinarstvu (NN 82/13, 148/13) i Zakonom o zaštiti životinja (NN 135/06, 37/13 i 125/13).

Zakon o lovstvu („Narodne novine“
broj 140/05, 75/09 i 14/14) člankom 64. stavkom 1. točkom 2. propisuje da je
zabranjeno loviti divljač, između ostalog i u pojasu 300 m od ruba naselja u
nizini i prigorju te 200 m u brdsko-planinskim područjima. Navedenim Zakonom,
odnosno detaljnije člankom 45. propisano je da se divljač na površinama izvan
lovišta i na površinama iz članka 9. stavka 2., točke 1., 2., 3. i 5. Zakona
(na zaštićenim dijelovima prirode ako je posebnim propisima u njima zabranjen
lov,na moru i ribnjacima s obalnim zemljištem koje služi za korištenje
ribnjaka, u rasadnicima, voćnim i loznim nasadima namijenjenim intenzivnoj
proizvodnji te pašnjacima ako su ograđeni ogradom koja sprječava prirodnu
migraciju dlakave divljači, na drugim površinama na kojima je aktom o
proglašenju njihove namjene zabranjen lov), zaštićuje i lovi u skladu s
programom zaštite divljači. Program donosi pravna ili fizička osoba koja
koristi zemljište ili upravlja zemljištem na kojem se ne ustanovljava lovište,
u konkretnom slučaju Grad Split, uz suglasnost
Ministarstva.

Nadalje, valja napomenuti da
sanitarni i redukcijski odstrjel, hvatanje na površinama na kojima nije ustanovljeno
lovište, obavlja pravna ili fizička osoba koja provodi program zaštite
divljači, a ukoliko nije registrirana za obavljanje lova, isti će povjeriti
registriranoj pravnoj ili fizičkoj osobi (primjerice
za grad i okolicu imati organiziranu
higijeničarsku službu koja bi trebala intervenirati u ovakvim situacijama).

Kako se u ovom konkretnom slučaju
radi o gradu svakako treba sve mjere koje se poduzimaju isključivo u suradnji s
policijom, radi procjene rizika eventualnog postupanja i svakako najbitnije
zaštite sigurnost ljudi i imovine.”