Stotinu igrača na nedjeljnom airsoft turniru u Podstrani

Airsoft klub Lav Postrana ove nedjelje organizira veliki airsoft turnir na kojem će sudjelovati 105 prijavljenih igrača.

– Ovo je prvi put da se radi malo veći susret u Splitu, točnije u Podstranu, a riječ je o jednodnevnom turniru sa 105 prijavljenih igrača, većinom iz Dalmacije (Split i šira okolica, zatim Šibenik, Zadar, Makarska, Imotski, otok Brač…). Mi smo organizratori, moderatori, dakle pazit ćemo na terenu što se radi. Pripremili smo hranu i piće nakon susreta, za vrijeme “misije” osigurali smo vodu na terenu, te doktora ukoliko se ne daj Bože nekome nešto dogodi. U potpunosti smo spremni za nedjelju – kazao nam je Ante Češljo iz ASK Lav Podstrana.

A evo i kompletnog itinerara nedjeljnog airsoft susreta, kao i ciljeva misije…

Pozadinska priča:

Zbog proračunskog deficita i posljedičnog uzastopnog rezanja proračuna, NATO je prisiljen privremeno zatvoriti neke od “neperspektivnih“ vojnih baza, dok je većina skladišta, koje su do tada čuvale djelatne jedinice vojske, prepuštene na čuvanje napuštena privatnim zaštitarskim tvrtkama. Kako to inače biva kod nas, natječaj za zaštitarsku tvrtku je “namješten“ podobnim prijateljima. Tvrtka koja je na natječaju dobila čuvanje raketne baze “Podstrana“, obećala je po svim standardima struke čuvati bazu stalno sa 20 čuvara naoružanim dugim cijevima, stalno spremne dvije nadzorne bespilotne jedinice i jedno oklopljeno vozilo. Stanje na terenu je naravno drugačije, u bazi nije nikada više od 5 zaštitara, oklopljeno vozilo je više na popravku nego u bazi, a bespilotne letjelice zbog više puta uzastopno srušenog natječaja nikada nisu ni došle do baze. Srećom, sva strateški vrijedna oprema iz baze je transportirana na drugu “tajnu lokaciju“, ostalo je tek nekoliko neaktivnih protu brodskih raketa RBS15 kojima je navigacijska elektronika izvađena, i mala količina raketnog goriva u glavnom skladištu. Bez obzira na trenutnu neiskoristivost opreme u bazi, informacija o jako vrijednom plijenu usred NATO zemlje je brzo došla do pripadnika terorističke ćelije ISIL-a zadužene za novačenje na području jugoistočne Europe. Rakete, čak da su i funkcionalne teroristička grupa nije u mogućnosti prenijeti na svoj teritorij, jedina mogućnost je da je upotrijebe u samom području baze.

Na Božić u Brački kanal je planirano uplovljavanje američkog nuklearnog nosača aviona USS Enterprise. Velika grupa napadača se na Badnjak utaborila u podnožju Kozjaka, iskoristivši blagdansko raspoloženje i slabiji režim čuvanja granice sa BiH i drugim susjednim državama. Rano Božićno jutro kreće pomno planirani napad na slabo branjene ciljeve baze. Domognu li se svih protu brodskih raketa, napune ih raketnim gorivom, osposobe navigacijsku elektroniku transportiraju dovedu do lansera, u mogućnosti su uništiti Američki nosač aviona i izazvati ogromnu ekološku katastrofu. Jedino što ih u tome može spriječiti je dežurna grupa vojnika iz obližnje pomorske baze i SEAL vod sa nosača aviona koji im priskače u pomoć.

Raspored:
Na terenu se nalaze tri velike zgrade. Najveća zgrada (hala) je skladište goriva. Druga zgrada je skladište raketa, treća je radiona sa elektronikom za rakete.

Tijek:

Faza 1:
Zadatak obije strane je zauzeti objekt skladište goriva. Napadači prilikom prvog ulaska (zapisati kada su ušli) pokreću pumpu goriva, i gorivo pune u spremnike (vodene balone). Svakih 15 min s može napuniti po jedan balon. Potrebno je skupiti po 4 spremnika sa gorivom za aktiviranje jedne rakete. Teroristi moraju imati pumpu pokrenutu 15 min da bi se napunio spremnik. U slučaju ponovnog zauzimanja skladišta, punjenje se nastavlja. Zadatak terorista je prebaciti spremnike u blizinu svoje baze, dok je zadatak obrambenih jedinica spriječiti krađu goriva. Spremnik koji se prebacuje iz skladišta do baze se može uništit pucanjem u njega, pri tome eksplozija ubija sve u krugu od 20 m. Obrambene grupe mogu gorivo odnijeti do svoje baze na kontrolirano uništavanje. U skladištu se nalazi 20 spremnika, tako da treba pripaziti na gorivo! Kada teroristi proglase da imaju dovoljno goriva za sve tri rakete (12 spremnika) ili se pumpa ugasi (3 sata nakon početka susreta), svim stranama je javlja prelazak u sljedeću fazu.

Faza 2:
U skladištu se nalazi 3 rakete (plastične cijevi). Zadatak napadača je prenijeti rakete do mjesta za lansiranje (lokacija na karti), dok je zadatak obrambenih jedinica odnijeti iste rakete do svoje baze. Svaku raketu treba nositi po četvoro ljudi. Dizalica koja iz podzemnog skladišta diže rakete je jedna od sporijih, tako da se može izvaditi po jedna raketa u 20 min. Raketu je moguće preoteti suparničkoj skupini!. Raketu na terenu nije moguće uništiti. U Trećoj zgradi se nalazi navigacijska elektronika za rakete. Učitavanje firmwarea u računalo rakete traje 20 min, tako da se tek svakih 20 min može odnijeti po jedno računalo (neki komad elektronike). Elektroniku može nositi po jedan čovjek.

Faza 3:
Ovo je završna faza. Sastavljanje rakete se izvodi na označenom mjestu u blizini lansera (kartonska kutija). Raketa se sastoji od plastične cijevi, 4 spremnika goriva i kompleta elektronike. Jedna raketa se stavlja u lanser. Nakon 10 min napadač ima pravo na opaljenije (dimna bomba). Slijedi punjenje i priprema ostalih raketa. Za uništavanje nosača aviona je potrebno izvršiti opaljenije sve tri rakete. Opaljenije samo jedne rakete izaziva malu štetu, opaljenije dvije rakete izaziva veliku štetu i onesposobljavanje nosača, dok opaljenije i treće rakete izaziva uništavanje nosača i totalno uništenje nosača u veliku ekološku katastrofu, od koje se Jadran godinama neće oporaviti!Potpuna pobjeda napadača je uništenje nosača, dok je potpuna pobjeda branitelja sprječavanje opaljena sve tri rakete!