Dašak Kine u Splitu: Đir rikšom po Dioklecijanovoj palači

Kad čujete riječ rikša vjerojatno vam je prva asocijacija Daleki istok i vožnja po milijunskom gradu. Split nije milijunski grad, ali zato ima svoje rikše, i to već nekoliko godina. Splićani ih možda i ne primjećuju u šetnji gradom, a još manje koriste, ali zasigurno turistima (koji su ih isprobali) ostaju u lijepom sjećanju. Izvorno, rikša je prijevozno sredstvo koje se pokreće nogama, točnije pedalama. I ove splitske imaju pedale, ali i motor koji ih pokreće.

Susreli smo jednoga vozača rikše na Rivi, koji je doduše u ovom poslu nekih dva tjedna, pa još ne zna kako je to raditi po vrućini…

– U početku su ljudi skeptični, mi ih moramo tako reći nagovarati, pričat im priču da sidnu, a na kraju većina, mogu reći 99 posto njih bude prezadovoljno. Lijepo sjednu, mi ih provozamo, vide sve znamenitosti… Nudimo im tri ture;  prva je đir po Dioklecijanovoj palači (traje oko pola sata), druga tura je cili centar grada sve do Sustipana (to je tura od sat vremena), dok treća tura uključuje sve ovo plus cijeli Marjan (traje dvi ipo ure) – kazao nam je Jure Mastelić u kratkoj pauzi dok čeka nove turiste koje će provozati da se upoznaju sa svim čarima grada pod Marjanom. 

Mi smo susreli tek jednoga vozača rikše, a kako nam je Jure kazao, ukupno ih je pet. Na Rivi će biti sve dok ima kruzera i turista, tamo negdje do prvoga dana studenoga.  

– Svi su oduševljeni. Uglavnom se odlučuju za pola sata vožnje. Cijene se kreću od 180 kuna do 750 kuna, što za njihove standarde nije puno. Uglavnom su zadovoljni, a nerijetko ostave i manču. Ja im se posvetim skroz, iznajmljuju i mene i rikšu… Nije naporna vožnja jer rikša ima mali motor, ali naporno je kad se baterija potroši. Ako ti se dogodi u pola vožnje da ti se baterija potroši, e onda moraš pedalirat. Novi sam u ovom poslu, tu sam tek 15-ak dana, al dva-tri puta sam morao i pedalirati, tako da su i noge malo radile – pojasnio nam je Jure. 

– Radimo od 8 do 16 sati, imamo i slobodan dan, sve kako treba.. u gradu imamo nekoliko štacija – kraj Brončanih vrata, tu na pola rive, kod Pirje… Kad je kruzer tu, onda se trudimo biti šta bliže kruzeru, da ih odmah uhvatimo – poduzetno zaključuje naš sugovornik.