Aleksis Cipras: Od grčkog Che Guevare do najmlađeg premijera

Poznat po odbojnosti prema
kravatama, Aleksis Cipras obećao je novinarima da će konačno staviti
jednu oko vrata kad ishodi otpis dijela grčkog duga.

Brendiran kao politička rock zvijezda, Cipras je u nedjelju ušao
u povijest – krajnja ljevica prvi je put na vlasti, on je ponizio
tradicionalne grčke vladajuće stranke Novu Demokraciju i Pasok i postat
će najmlađi grčki premijer.

Inženjer graditeljstva po zvanju, politikom se počeo baviti tek
što je izašao iz srednje škole. U parlament je prvi put izabran 2009. i
brzo se od relativno nevažnog oporbenog političara prometnuo u snažnog
protivnika. Grci su počeli obraćati sve više pažnje na mladog političara
od 2010. kad ih je počela udarati financijska kriza.

Na političku je pozornicu uletio motociklom, a ne kao većina
drugih političara na stražnjem sjedalu limuzine, otvoreno priznao da se
divi Che Guevari i poručio Angeli Merkel “da sve vodi ravno u pakao”.

Cipras je obećao da će ublažiti uvjete grčkog programa štednje
koji joj u zamjenu za spasonosne kredite diktiraju Međunarodni monetarni
fond, Europska unija i Europska središnja banka te inzistirati na
otpisu velikog dijela grčkog duga od 320 milijardi eura, odnosno 170
posto BDP-a.

Cipras obećava i povećanje javne potrošnje, opoziv mjera
štednje, veće mirovine i veću minimalnu plaću, poništenje mnogih
strukturnih reformi i uvođenje poreza bogatima, te zaustavljanje
privatizacije. Njegova obećanja padala su na vrlo na plodno tlo jer je
većini Grka već muka od dugotrajne štednje i rezova.

Budući grčki premijer rođen je 1974. u obitelji srednje klase.
Obiteljski je čovjek, oženjen za srednjoškolsku ljubav, otac dvojice
sinova.

Posebno je popularan među mladima koji su posebno teško pogođeni
gubitkom radnih mjesta i u toj dobnoj skupini nezaposlenost je čak 60
posto.

U zadnje je vrijeme unaprijedio svoj engleski i ipak ublažio
radikalnu retoriku te sve više postaje politički realist. To se ne može
reći i za ostale članove njegove koalicije.

Siriza, naime, okuplja 13 frakcija, uključujući maoiste,
socijaliste, trockiste, bivše komuniste i zelene. S radikalima u svojoj
stranci mogao bi imati najviše problema pri stvaranju koalicijske vlade i
pokušajima da izbori ustupke međunarodnih kreditora.