Krstičević: “Ovo je Hrvatska za koju sam se borio!”

15. siječnja obilježava se 25. godišnjica međunarodnog priznanja Hrvatska. Što za Vas znači znači taj dan i gdje ste onda bili?

“Želim čestitati svim ljudima u Hrvatskoj ovaj veliki dan. Taj dan je ogromna većina europskih zemalja priznala je našu Hrvatsku. Kao branitelj tada sam bio na položaju u području Dubrovnika.”

Par mjeseci ranije Dubrovnik je bio žestoko napadan?

“Da, od stane agresora i sjećam se tih trenutaka… To priznanje je za nas branitelje bilo veliko oduševljenje, bili smo jako zadovoljni, to je bio usklik zadovoljstva. Znali smo i prije, ali posebno nakon toga da je Hrvatska na pravom putu. Ti je unijelo svima nama još više vjere i nade da je naš rat obrambeni.”

U to su vrijeme svi su imali velika očekivanja, branitelji posebno. Danas se često baš iz te populacije može čuti “nije ovo ono za što smo se borili”. Je li Hrvatska u tom periodu od 25 godina postigla očekivanja?

“Ja kao branitelj, i mislim velika većina građana, vjerujem da smo izuzetno zadovoljni postignućima. Mi smo danas članica NATO-a, čalnica EU. To su ogromna postignuća. Imamo svoju hrvatsku državu, imamo svoje institucije koje razvijamo. Uvijek, uvijek se moramo sjećati ogromnog broja ljudi koji su poginuli, uvijek moramo voditi računa da ih nikad ne zaboravimo. Jasno, bilo je određenih grešaka, ali kada pogledamo u suštini, mislim da Hrvatska ima ogroman potencijal i danas kao i devedesetih se svi skupa zajendo moramo uhvatiti i danas boriti, ali razvojnim projektima, investicijama, kako još više uključiti mlade ljude, koji su obrazovani i željni znanja – mislim da je u njima ogroman potencijal i pokretačka snaga i na nama je da ih uključimo.”

Mirne duše kažete “to je ona država za koju sam se borio”?

“Je, to je ta Hrvatska.”

O pravima i položaju branitelja

Je li se Hrvatska u tih 25 godina i kroz izgradnju institucija dovoljno odužila braniteljskoj populaciji?

“Tu želim biti iskren. Mislim da smo maksimalno dali, koliko je država mogla i mislim da moramo biti generalno svi zadovoljni. Ono što jedino mislim, da je ta tranzicija hrvatskih branitelja, da se ona mogla puno bolje napraviti. Ono što nam fali danas… Te ljude, kao što su i ostala razvijena društva učinila, treba integrirati u društvo, uključiti ih u drugu karijeru. Mislim da je u tim ljudima znanje i sposobnost koja je dokazana onda kada je domovini bilo najteže. Onda su ti ljudi korisni i svojoj obitelji, zajednici i mislim da taj dio priče nismo odradili. Ja sada kod sebe u ministarstvu potičem drugu karijeru, imam savjetnike koji su u drugoj karijeri. Mislim da treba potaknuti te ljude na rad, na stvaranje. Oni koji to mogu jer naravno ima onih koji stvarno ne mogu i o njima naša Hrvatska mora voditi računa.”

Kad su u pitanju privilegije branitelja, je li Hrvatska dala dovoljno? Trebaju li branitelji recimo sada, ako dođe do prodaje HEP-a dobiti 7 posto dionica koje neki traže?

“Želim još jednom ponoviti – hrvatski branitelji su temelj moderne hrvatske države. Bez njih danas sigurno ne bismo živjeli u miru i slobodi. To je za mene svetinja, a drugi dio odgovora… Država je tu da maksimalno izanalizira sve ono što je najbolje i napravi ono što je najbolje za našu Hrvatsku. Hrvatska država mora biti iznat svih nas.”

Pitanje je može li država materijalno odvojiti neka sredstva, ali ovdje je i pitanje načela. Do kada branitelji trebaju imati određene privilegije u odnosu na druge građane. Doživotno? Neki smatraju da je bila dužnost svakoga braniti zemlju.

“Hrvatski branitelji su temelj moderne hrvatske države.”

Treba li to naplatiti?

“Opet kažem, hrvatski branitelji su temelj moderne hrvatske države i mislim da zajedno, svi skupa trebamo graditi našu Hrvatsku.”

Smatrate li, kao i neke braniteljske udruge, da prava branitelja treba ugraditi u Ustav?

“Mi imamo zakon, ali vjerujte mi, puno je pitanja… Ja sam ministar obrane i puno pitanja trebate postaviti ministru branitelja. Moji prijatelji, suborci… Idemo zajedno to znanje i potencijal iskoristiti, idemo se svi zajedno usmjeriti u hrvatsku budućnost i gledati kako da ju zajedničkim radom učinimo boljom.”

Kako ste spomenuli, drugu karijeru je našao i Ante Gotovina. On je Vaš savjetnik je li on taj uspješni primjer nekoga tko je nakom rata i nakon haške epizode našao tu drugu karijeru?

“Pa je. Znamo koliko je Gotovina, pa i dio drugih generala, dao u tu borbu za istinu, koliko je ona trajala. Meni je drago da je on tu pokazao jednu vjerodostojnost, jednu čast i konačno, oslobađajućom presudom vratio se u Hrvatsku kao slobodan čovjek i želim mu uspjeh u drugoj karijeri. Ona je normalna stvar. Vojnici imaju ta znanja, menadžerska znanja. Pa i ja sam 16 godina bio u drugoj karijeri. Ima u Hrvatskoj puno primjera toga. Ja sam ga zamolio da mi bude savjetnik jer volim u procesu donošenja odluka slušati. Znamo da on ima ogromna znanja, menadžerska znaja, iskustvo… Ona su potrebna u izgradnji još boljeg sustava sigurnosti. On ga je gradio, a mi ga sada gradimo za današnje sigurnosne rizike.”

Nakon niza godina je proračun Ministarstva branitelje je narastao i to za 350 milijuna kuna, odnosno oko devet posto.

“Meni je u početku drago da smo konačno, nakon osam godina, zaustavili taj pad. 2008. proračun je bio 5,4 milijardi, odnosno 1,5% BDP-a. 2016. je bio 4,22 milijarde, otprilike 1,17% BDP-a. Vidite… U osam godina proračun je pao skoro 26%. U vojsci nije bilo sindikata, ljudi nisu mogli nastupati u javnosti, boriti se za bolji standard hrvatskog vojnika, za neka prava.”

Više pročitajte OVDJE.