Treneri o Tomičićevu oproštaju; Lokica: ‘Tehnički je bio savršen’; Radeljić: ‘Falit će nam potezi, a mogao je igrati još deset godina’
Ivan Tomičić ne prestaje biti tema hrvatskih medija, njegov
ne toliko neočekivani, koliko prerani prestanak igranja nogometa zaintrigirao
je mnoge, jer tek mu je 28 godina. Međutim, zbog problema s ozljedama Toma je
rekao „dosta“ i protiv Primorca iz Biograda u subotu u Parku mladeži odigrat će
posljednju službenu utakmicu za Split koji ga je primio kao svoga prije pet
godina dok je još bio u prvoligaškom društvu. Poznato je da je bio član svih
mlađih selekcija reprezentacije Hrvatske te je pred njim nakon staža u
omladinskom pogonu Hajduku bila obećavajuća karijera. Ali ostao je tek na
desetak nastupa, a onda krenuo okolo tražiti sreću i pokazivati neosporni
talent.
Ovaj put smo kontaktirali dvojicu trenera koje će sigurno
posebno pamtiti među mnogima koji su ga vodili. Jedan od njih je Vjekoslav
Lokica na čiji poziv je stigao u Park mladeži i koji ga je s amaterske ponovno
podignuo na profesionalnu razinu. Nakon odrađenih priprema sa Splitom, Lokica
je otišao u Kinu, a Tomičić ostao u Splitu nakon kojega je još bio u Rudeš i
Interu, ali se onda vratio u Park mladeži, gdje će, evo, sada i završiti
karijeru. Karijeru koja je sigurno mogla biti duža, ali i veća, pa se postavlja
pitanje zašto to tako nije bilo. Takvih desetki u današnjem nogometu je sve
manje, mijenja se i sama igra kao takva, ali ostaje da je on tip igrača koji
(je) privlači(o) publiku.
– Sjećam se kada smo ga dovodili da je bilo
pitanja što će nam on, kao nije na profesionalnoj razini, međutim, maksimalno
sam mu se posvetio i spremili smo ga nastavak prvenstva i bitku za ostanak u
kojoj je on trebao biti važan kotačić. No, onda se dogodio moj odlazak, stigla
je ponuda iz Kine i otišao sam tako da ga nisam ni vodio u službenoj utakmici,
no na početku nastavka je igrao zaista dobro, postizao golove i asistirao. Ali,
bio je veliki, ogroman talent, kad je bio u Hajduku svi su mislili da će
napraviti veliku karijeru. A što se dogodilo, to valjda jedino on zna. Kasnije
je teško bilo vratiti mu se jer je izgubio period od 17. do 21. godine koji je
najvažniji, ali da je kad je bio spreman, znao raditi razliku na terenu i bio
tehnički savršen, to mu nitko ne može zanijekati – rekao je Lokica koji se u
posljednje vrijeme posvetio durgom sportu s Košarkaškom akademijom Žana Lelas i
odlično gura.
I tako od početaka u Splitovom dresu dolazimo do
kraja kod mladog i ambicioznog trenera Ivana Radeljića koji Tomičića trenira
posljednjih godinu dana i znao ga je pravilno dozirati tako da je fantazist u
njegovoj eri rješavao neke utakmice bez obzira što je u posljednje vrijeme
igrao sve manje baš zbog rečenih ozljeda koje su razlog preranog prekida
karijere.
– Bio mi je kapetan, a po meni se prerano
ostavio nogometa. To je moje mišljenje koje sam i njemu prenio, jer 28 godina
nije puno, nisu to pozne nogometne godine. Imao je malo problema s ozljedama, ali
svatko odlučuje sam o sebi. Moram naglasiti da bih ga i dalje volio vidjeti u
ekipi, premda u posljednje vrijeme nije toliko igrao budući da je dosta naših
mladih iskočilo ove polusezone. Ali, o njegovim kvalitetama je suvišno
govoriti. Radi takvih igrača se dolazi na stadione i gledaju se utakmice. On
spada u desetke staroga kova, osim njega i našeg Krešimira Luetića, ja takvog
igrača ne vidim. To su igrači koji su mamci za publiku zbog poteza i svih
ostalih kvaliteta. Ali on je tako odlučio, njegovu odluku poštujem. Ide
normalnim slijedom, htio bi biti trener. Sigurno je da mlađim igračima može
prenijeti znanje. Žao mi je što se ostavlja, takvi igrači više ne postoje, a
smatram da je mogao igrati još deset godina – ispričao je Radeljić iz prve ruke
jer je posljednjih godinu dana svakodnevno surađivao s protagonistom naše priče
koji je odlučio reći zbogom nogometu.


