Kako će pješak do Belvederea: Nemoguća misija
Da Splitu kronično nedostaje parkirnih mjesta znaju već i ptice na grani. Vozači se zato snalaze kako znaju i umiju i parkiraju i gdje smiju i tamo gdje ne smiju. I tako već godinama, ništa se ne mijenja. Tu i tamo pauk služba pokupi koji auto, pa se valjda ti koji su po svog limenog ljubimca morali pravac Pujanki, na isto mjesto više ne vraćaju, no vozila i vozača sve je više, pa se uvijek nađu oni koji će ipak stati tamo gdje je zabranjeno, svjestan da bi mogao doći pauk ili komunalno redarstvo.
– Znate ono kad godinama negdi prolazite i gledate kako nešto ne štima i pitate se kako nitko to isto ne primjećuje i kad će to rješit jer se stvarno s tim u normalnom svitu ne bi trebalo susrest. Onda vidite mater di gura kolica – nema prolaza, čovik na štakama- još teže, nisam dosad vidio invalida u kolicima, al pretpostavljam da je i to posebno nemoguća misija. Kao što se vidi na priloženoj fotografiji pitanje je svima: kako mislite da netko prijeđe pješački prijelaz i normalno nastavi šetnju ili vožnju kolica uz ovako parkirane aute – kaže naš čitatelj.
I ne traži naš čitatelj nemoguće. On, a vjerojatno i mnogi drugi koji tu svakodnevno prolaze, samo želi da se od automobila oslobodi barem onaj dio uz pješački prijelaz, da bi majke s djecom, a i svi ostali pjašaci, mogli normalno proći, bez da se provlače između dva auta ili pak da idu okolo.
– Onda gledaš imenik u Banovini pa nađeš: odjel, odsjek, pododsjek…. za valjda ceste i trotoare, 5-6 savjetnika za javne površine, komunalno redarstvo (al ti postoje?), onda i cili odjel za osobe s invaliditetom, sigurno ima još nadležno nenadležnih, al ko će sad tražit kad ih ima ka u NASI… Onda misliš, možda policija može nešto, sigurno postoji neki zakon ili pravilnik da netko ne može naslonit auto na semaforski stup, pa vidiš da auta i dalje stoje, nema kazne. Pa ima par miseci došli i prometni redari, al oni samo lipe upozorenja. I misliš se kako nikome u zadnjih 15-20 godina koliko ova zgrada postoji nije palo na pamet nešto napravit, a još dobivaju i plaću da paze. Zato živija Split, grad prijatelj djece, grad prijatelj invalida! Doli Split grad linčina, budala i slipaca (pored zdravih očiju)! – poručuje čitatelj.
– Znate ono kad godinama negdi prolazite i gledate kako nešto ne štima i pitate se kako nitko to isto ne primjećuje i kad će to rješit jer se stvarno s tim u normalnom svitu ne bi trebalo susrest. Onda vidite mater di gura kolica – nema prolaza, čovik na štakama- još teže, nisam dosad vidio invalida u kolicima, al pretpostavljam da je i to posebno nemoguća misija. Kao što se vidi na priloženoj fotografiji pitanje je svima: kako mislite da netko prijeđe pješački prijelaz i normalno nastavi šetnju ili vožnju kolica uz ovako parkirane aute – kaže naš čitatelj.
I ne traži naš čitatelj nemoguće. On, a vjerojatno i mnogi drugi koji tu svakodnevno prolaze, samo želi da se od automobila oslobodi barem onaj dio uz pješački prijelaz, da bi majke s djecom, a i svi ostali pjašaci, mogli normalno proći, bez da se provlače između dva auta ili pak da idu okolo.
– Onda gledaš imenik u Banovini pa nađeš: odjel, odsjek, pododsjek…. za valjda ceste i trotoare, 5-6 savjetnika za javne površine, komunalno redarstvo (al ti postoje?), onda i cili odjel za osobe s invaliditetom, sigurno ima još nadležno nenadležnih, al ko će sad tražit kad ih ima ka u NASI… Onda misliš, možda policija može nešto, sigurno postoji neki zakon ili pravilnik da netko ne može naslonit auto na semaforski stup, pa vidiš da auta i dalje stoje, nema kazne. Pa ima par miseci došli i prometni redari, al oni samo lipe upozorenja. I misliš se kako nikome u zadnjih 15-20 godina koliko ova zgrada postoji nije palo na pamet nešto napravit, a još dobivaju i plaću da paze. Zato živija Split, grad prijatelj djece, grad prijatelj invalida! Doli Split grad linčina, budala i slipaca (pored zdravih očiju)! – poručuje čitatelj.
Još iz kategorije:
© Sva prava pridržana 2026. Dalmacija News