Kortizol spada u skupinu hormona glukokortikoida jer ima učinak na povećanje koncentracije glukoze u krvi. Sudjeluje u regulaciji metabolizma ugljikohidrata, masti i proteina, ima ulogu pri stresu i upali te u različitoj mjeri djeluje na brojne organske sustave u ljudskom tijelu.
Kortizol se izlučuje kao odgovor na lučenje adrenokortikotropnog hormona (ACTH) iz hipofize te na psihički ili fizički stres, stoga se često naziva „hormonom stresa“. Njegovo izlučivanje povećano je svaki put kad je tijelo izloženo stresu, bilo fizičkom bilo mentalnom.
Kortizol je važan imunoregulator, tj. imunosupresor. To njegovo djelovanje je iskorišteno u mnogim lijekovima, gdje se derivati kortizola (npr. prednizon) koriste u svrhu kontrole alergijskih reakcija i mnogih upalnih procesa. Sljedeći učinak kortizola je smanjeno izlučivanje natrija iz tijela, dok s druge strane ubrzava izlučivanje kalija iz tijela. To rezultira hipertenzijom koja je često povezana sa stresom.
Osoba koja pati od visoke razine kortizola, osjećaju pojačanu glad, želju za slatkim i slanim, ne može se opustiti, osjećaj unutarnjeg nemira, euforičnost, anksioznost, nesanicu, buđenje noću i znojenje. Tu su i misli koje neprestano naviru, iracionalni strahovi te osjećaj stalne „navijenosti“.
Među posljedicama niske razine kortizola jesu problemi s elektrolitima, fibromijalgija, sindrom kroničnog umora, gubitak koštane mase i moguće frakture te sindrom izgaranja (burn-out sindrom).
Liječenje se provodi ovisno o ciljnom organskom sustavu koji je pogođen disbalasnom razine kortizola tj. nastaloj bolesti, kao što su dijabetes, hipertenzija, kardivaskularne bolesti, hipertireoza, depresija… Dužina liječenja je ovisna o nastaloj bolesti., piše Ordinacija