Uskrsna vazmena bdijenja: Doznajte rasporede misnih slavlja u Splitu

Vazmeno bdijenje  ili Uskrsno bdijenje kršćansko je bogoslužje u noći između Velike subote i Uskrsa, svečano se slavi Isusovo uskrsnuće. Slaveći Kristovo uskrsnuće, kršćani ne spominju samo jedan čudesni događaj iz prošlosti. Uskrsnuće Kristovo početak je obnovljenog čovječanstva te je događaj koji traje u vremenu i prostoru. Krštenjem i euharistijom vjernici dobivaju udio u događaju Kristova uskrsnuća i uključuju se u Crkvu kao uskrsni narod.

Misterij te noći je velik jer spaja nespojivo,  nebo i zemlju, čovjeka i Boga. Kršćani, već od najranijih vremena i bdiju za vrijeme vazmene noći kako bi spremni dočekali ostvarenje svoga velikog misterija, prijelaz iz zemlje u nebo i tako  postali božanski sinovi i kćeri. 

Vazmeno bdijenje sastoji se od:

Službe svjetla s blagoslovom ognja i Vazmenim hvalospjevom:

Dok su u samoj crkvi ugašena svjetla, predsjedatelj pred crkvom blagoslivlja oganj kojim će biti zapaljena uskrsna svijeća. Ovaj obred ušao je u rimsku liturgiju iz germanskoga narodnog običaja. U blagoslovnoj molitvi svećenik ističe da je Bog po svome Sinu dao vjernima oganj svoga sjaja. Kao što fizičko svjetlo grije i sjaji, tako nas uskrsli Krist grije i obasjava. U uskrsnu svijeću svećenik zatim ucrta križ te prvo i posljednje slovo grčke abecede izgovarajući: “Krist jučer i danas, početak i svršetak, Alfa i Omega. Njegova su vremena i vjekovi, njemu slava i vlast po sve vjekove vječnosti. Amen.”. Slijedi procesija svećenika i poslužitelja kroz još tamnu crkvu. Na ulazu, u sredini i kod oltara đakon pokazuje svijeću sudionicima slavlja i klikće: “Svjetlo Kristovo”. Ovo je tzv. epegzegetski genitiv: svjetlo koje je sam Krist Gospodin. Zajednica odgovara “Bogu hvala” u zahvalnom obnavljanju životnog pristajanja uz Krista koji je svjetlo. U uvodu Vazmenog hvalospjeva služitelj poziva na radost anđele Božje, svemir i Majku Crkvu koja te noći duhovno rada nove krštenike. Spominjući oslobođenje Izraelaca od egipatskog ropstva i prijelaz preko Crvenog mora, đakon zatim to primjenjuje na već krštene i one koji se upravo kane krstiti: “Ova noć i danas Kristove vjerne po svem svijetu oslobađa od bijede grijeha i opačina svijeta, a vraća milosti i pridružuje svetima… Ovo je noć kada je Krist raskinuo okove grijeha i kao pobjednik od mrtvih ustao. Jer ništa nam ne bi vrijedilo rođenje, da nismo dobili otkupljenje.” Hvalospjev završava molbom da uskrsna svijeća ostane neoslabljena i “razgoni tamu ove noći”.

Službe riječi sa sedam starozavjetnih i dva novozavjetna čitanja koja iznose ključne događaje povijesti spasenja:

Dugačka je zato što su vjernici u starini željeli dočekati zoru uskrsnog jutra razmatrajući “divna djela što ih je Gospodin Bog svome narodu od početka činio, vjeran svojoj riječi obećanju” (Misal), a samo krštenje dijelilo se u zoru i liturgija završavala euharistijskom službom.

Prvo je ponuđeno čitanje izvještaj Postanka o stvaranju svijeta i čovjeka da gospodari prirodom, a služi jedino Bogu (Post 1, 1 – 2,2).

Drugo je čitanje opis Abrahamove žrtve (Post 22, 1-18) po kojoj je praotac židovskog naroda postao duhovnim ocem svih koji su spremni na sinovsko podlaganje Bogu.

Treće je čitanje izvještaj o prijelazu preko Crvenog mora kao slici novozavjetnog krštenja (Izl 14, 15 – 15, 1). Dok se ostala starozavjetna čitanja iz pastoralnih potreba smiju izostaviti, ovo se treba uvijek pročitati.

Četvrto je čitanje prorokova pjesma novom Sionu kojemu se Bog veže na trajnu ljubav i s njime sklapa savez mira (Iz 54, 5-14). Taj starozavjetni Sion slika je Crkve.

Peto je čitanje poziv Izraelcima na gozbu koju Bog besplatno sprema u naoko bezizlaznoj situaciji, jer njegove misli nisu ljudske misli (Iz 55, 1-11).

Šesto je čitanje odlomak iz Baruhove knjige, upućen Izraelcima koji “stare u zemlji tuđinskoj”. Da bi sačuvali svoj vjerski i nacionalni identitet, trebaju u tuđini prianjati uz Boga kao vrelo mudrosti (Bar 3, 9-15. 32 – 4, 4).

Sedmo je čitanje iz Ezekiela, preko kojega Bog obećava vratiti sužnje u zemlju djedova, dati im novo srce i u njih udahnuti svoga Duha (Ez 36, 16-17; 18-28). Takvo novo srce kršćani dobivaju krštenjem.

Nakon svakoga od starozavjetnih čitanja slijedi pripjevni psalam u kojem sudionici liturgije pjevajući razmišljaju o pročitanom. Nakon psalma svećenik moli molitvu koja se odnosi na dotično čitanje i primjenjuje ga na crkvenu zajednicu. U molitvi nakon posljednjega starozavjetnog čitanja svećenik moli Boga da na Crkvi izvede ono što obećava po proroku kako bi svijet iskusio i vidio da Bog pridiže što je palo, pomlađuje što je staro, sabire rasuto po Kristu, koji je početak svemu. svećenik intonira misni himan “Slava Bogu na visini”, koji se nije pjevao u korizmi. To može biti popraćeno zvonjavom zvona  prema mjesnom običaju. U zbornoj molitvi koja slijedi svećenik izriče vjeru da Bog ovu noć obasjava slavom Kristova uskrsnuća te moli da Bog u nama oživi “duh posinstva što smo ga u krštenju primili”.

Krsne službe s litanijama svih svetih, blagoslovom vode, krštenjem odraslih ili obnovom krsnih obećanja:

Najdoživljajniji znak da vjernici dobivaju udio u Kristovu uskrsnuću jest krštavanje odraslih kandidata u liturgiji uskrsne noći. U prvim stoljećima kršćanstva to je bila redovna praksa. Kad su kršćanski roditelji počeli krštavati malu djecu s obvezom da ih odgoje u krsnoj vjeri, nestalo je odraslih kandidata koji bi se krštavali u uskrsnoj noći.  Zato je Pio XII. 1951. i 1955. prilikom obnove vazmene  liturgije odredio da u uskrsnoj noći kršteni vjernici obnavljaju svoja krsna obećanja. Na početku ovog dijela vazmenog bdijenja mole se Litanije svih svetih, tako da se mogu umetnuti zaštitnici kandidata za krštenje ili sveci tog mjesta i naroda. U svecima slavi Crkva Kristovo pashalno otajstvo, jer su oni svetački živjeli i umrli snaženi krstom i euharistijom. Njih zaziva kad blagoslivlja vodu kojom će biti kršteni kandidati ili poškropljeni kršteni sudionici liturgije koji iznova prihvaćaju ono što su u djetinjstvu umjesto njih učinili roditelji i kumovi. Bitni dio blagoslova jest prošnja “Molimo te, Gospodine, da po tvome Sinu siđe u ovu vodu sila Duha Svetoga koji s Kristom budu ukopani u smrt, neka s njime po Kristu ustanu na život”. Slijedi odricanje od grijeha, ispovijest vjere i svećenikova molitva Ocu, koji nas je preporodio vodom i Duhom Svetim, da nas čuva svojom milošću u istom Kristu Gospodinu našem za život vječni. U ovoj misi Litanije svih svetih služe kao Molitva vjernika a obnova krsnih obećanja kao Vjerovanje. Euharistijska služba završava radosnim uskrsnim poklikom “Aleluja”, koji doslovno znači “Hvalite Boga”.  Taj je poklik izraz vjerničke radosti što je Bog uskrisio Krista od mrtvih i što nam krštenjem i euharistijom daje udio u životu Uskrsloga.

Nadbiskup Marin Barišić predvodi Vazmeno bdijenje večeras na Veliku Subotu 4. travnja u 23 sata u katedrali Sv. Duje i Arnira. U nedjelju Gospodnjega uskrsnuća 5. travnja Splitsko-makarski nadbiskup predvodit će svečano bogoslužje u 10 sati s uskrsnim blagoslovom.

Uskrs u Gospe od Zdravlja možete dočekati Vazmenim bdijenjem večeras s početkom u 22 sata i na sam Uskrs u 7 sati – jutarnja misa, 8 sati – jutarnja misa, 9 sati – misa za djecu, 10 sati – misa za mlade, 11 sati – župna misa te u 19 sati – večernja misa.

Vazmeno bdijenje u samostanu sv. Frane započinje u subotu navečer u 23 sata.

Čestit i blagoslovljen Uskrs želimo!!!