Hajduk 2016.: Godina promjena i smjena bez vidljivog iskoraka

Kao i svake godine oko Hajduka se uvijek vrte razni
događaji, bilo pozitivni ili negativni. Na Poljudu nikada nije dosadno i
nepresušan je izvor zanimljivih informacija. U ovoj godini smo imali odlaske iz
nadzornog odbora, smjenu uprave, promjenu 2 trenera i imenovanje trećeg, smjene
i promjene u omladinskoj školi, promjene u B momčadi, najavljene iskorake u
infrastrukturi i rezultatu, te brojne transfere.

 Promjene u upravi

Nekoliko tjedana prije početka 2016. godine nadzorni odbor
je izglasao povjerenje i nove 4 godine mandata Marinu Brbiću. Pruženo povjerenje je trajalo svega 4 mjeseca, kada
se u žustroj raspravi na sjednici nadzornog odbora Guste Santini odlučuje dati glas protiv Brbića. Bitno je spomenuti
kako u prvom glasanju također rezultat za Brbića nije bio stopostotan, a u
drugom rezultatom 5:4 je i smijenjen. Navijači će pamtiti Brbića kao
predsjednika koji je spašavao i spasio klub od financijskog kraha i kolapsa,
riješio brojne „kosture iz ormara“, ali i silom prilika prodavao klupsko blago
iz omladinske škole u bescjenje.

Odlaskom Marina Brbića s mjesta sportskog direktora odstupio
je i Goran Vučević. Vučević je za
vrijeme stolovanja na mjestu sportskog direktora radio relativno dobar posao s
obzirom na to koliko su mu financijski okviri kluba dopuštali. U to vrijeme
promoviran je veliki broj igrača iz omladinske škole, dovođeni su igrači bez
odštete koji su često bili i promašaji, ali bilo je i igrača koji su bili dobar
posao. Neki od njih su i danas prvotimci poput Juranovića i Jeffersona ili u
krugu prve momčadi poput Tome Bašića, Ohandze, Ismailia i Tudora. Njegovim odlaskom
mjesto sportskog direktora popunio je tadašnji trener Damir Burić.

Smjenom i odlaskom Brbića i Vučevića nadzorni odbor je
najavio iskorake u poslovanju. Kao prvi korak bilo je dovođenje Marijane Bošnjak na mjesto
predsjednice. Njen zadatak je bio u 40 dana napraviti kompletnu analizu
poslovanja kluba, te napraviti elaborat po kojem bi se novi predsjednik izabran
na natječaju trebao voditi. Provedenim natječajem na mjesto predsjednika
imenovan je Ivan Kos koji je na
predstavljanju najavio: „Hajduk se ne smije zadovoljavati trećim i drugim
mjestom, polufinalima kupa. Trofeji su ono čemu Hajduk treba težiti.“

Bijeli su ispali iz kupa od RNK Splita u četvrtfinalu, a u
prvenstvu se bore za treće mjesto s Osijekom i trenutno su četvrti. Bez obzira
na to Kosu treba dati vremena jer je u kratko vrijeme postavio relativno dobre
temelje u drugim segmentima kluba. Tako su smanjeni troškovi radne zajednice
dovođenjem outsource tvrtki, napravljene su promjene u omladinskoj školi i B
momčadi od kojih se već vide prvi rezultati, ulaže se u infrastrukturu
stadiona, a u planu su i brojni projekti za stvaranje pravog sustava nogometnog
kluba. Neke od ovih stvari do dolaska Kosa u klubu su bile jednadžba s dvije
nepoznanice, a Kos je u kratko vrijeme pokazao da ima hrabrosti pokrenuti neke
procese kojih su se mnogi prije bojali ili ih jednostavno nije bilo briga.

U ovih 6 mjeseci Kosu su jedini vidljivi minusi prva momčad
i nedostatak novih sponzora, dakle dovođenje trenera Marijana Pušnika i nekih igrača koji se još uvijek nisu pokazali ni
kao popune, a kamoli kao pojačanja. U svim ostalim segmentima kod Kosa je
vidljiva jasna vizija u poslovanju i radu kluba.

Promjene u sportskom
segmentu

Bijeli su u polusezonu 2016. ušli bez nekoliko bitnih igrača
iz prvog dijela. Tako je Burić ostao bez Caktaša,
Milovića, Balića i Maglice. Međutim u klub su stigli Velez, Arteaga i Kalik. Prva dvojica su se pokazali kao promašaji,
dok je Kalik pokazao zanimljiv potencijal za prvu momčad. Velez je stigao iz
indijske lige, dok je Arteaga došao na posudbu na koju mu se baš i nije
dolazilo te nije dobio značajniju minutažu. Kalik je od dolaska nastupio 11
puta i skupio 797 minuta za prvu momčad u prvenstvu i izborio ugovor do 2020. s
Hajdukom. Krnja momčad je imala kontinuitet na trećem mjestu prvenstvene
ljestvice, nisu mogli ni dolje ni gore. Bitno je naglasiti kako je Burić za to
vrijeme promovirao nekoliko zanimljivih igrača za prvu momčad te cijeloj
momčadi digao cijenu.

Odlaskom Vučevića, Burića je zapala i funkcija sportskog
direktora. Špekuliralo se o nekoliko imena koja je htio dovesti u Hajduk, a
među njima najzanimljivije je bilo ime mladog stopera Kalaice, danas igrača
Benfice. Završetkom sezone Burić je smijenjen, a kao razlog je navedeno da
uprava želi dovesti trenera za iskorak i s većim ambicijama od Burića. Navodno
je Burić odbijao pojačanja i smatrao da s momčadi koja mu je na raspolaganju i
nekoliko popuna može ostvariti iste rezultate. Danas većina mladih igrača koji
su igrali pod Burićem čine kostur B momčadi koja je trenutno prva u 3. HNL –
jug.

Nakon Burića na mjesto trenera prve momčadi imenovan je
Marijan Pušnik, a na mjesto sportskog direktora Mario Branco. Od Pušnika u igri prve momčadi nismo vidjeli nikakav
iskorak, doduše znalo se dogoditi da momčad pobjedi visokim rezultatom, ali to
je sve bilo plod individualne kvalitete. Imao je Pušnik mogućnost proći u
skupine Europske lige, a druga utakmica s Maccabijem je bila možda najbolja
utakmica Bijelih pod Pušnikom. Međutim Pušnik je napravio nekoliko grešaka u
toj utakmici. Izraelcima je nedostajalo lijevo krilo i ponajbolji igrač Ben Chaim II, što je Bijelima bila olakotna okolnost nakon prve utakmice.
Njegovim izostankom ključna opasnost je bio motor ekipe Medunjanin, kojeg je Pušnik propustio zatvoriti i time zatvoriti
protok lopte Maccabija. Idući minusi su bili i neuvježbani penali i neuvođenje Ercega pri kraju produžetaka. Sve je to
uz visoke poraze od Rijeke i Dinama na Poljudu rezultiralo završetkom sezone na
Poljudu već u devetom mjesecu. Pušnikovo „kendavanje“ na Futacsa smo istrpjeli sve do poraza u četvrtfinalu od RNK Splita.
Jutro nakon Pušnik je bio bivši, a iza sebe je ostavio i neke pozitivne stvari.
Za vrijeme njegovog vođenja prve momčadi postavio je jako dobar sustav
komunikacije i rada između svih sportskih kategorija u klubu. Time je poboljšao
komunikaciju prve i druge momčadi te trenera omladinske škole sa seniorskom
ekipom.

Na mjesto trenera prve momčadi nakon Pušnika dolazi Katalonac
Joan Carrillo, trener čije se ime
spominjalo i ranije. Već na predstavljanju otkrio je da je odgledao sve
Hajdukove utakmice u ovoj sezoni, te da zna imena svih igrača prve momčadi
napamet. Njegov učinak je teško suditi nakon dvije utakmice, ali mogu se izvući
određeni zaključci. U Vinkovcima protiv Cibalije Bijeli su se mučili i priredili
zajedno s Vinkovčanima negledljivu utakmicu za gledatelje, ali bez obzira na to
uzeli su u posljednjim minutama 3 boda golovima Futacsa. Nakon Cibalije
uslijedio je Dinamo na Poljudu. U toj utakmici Bijeli su pokazali neke pomake u
igri. Bili su dobro pozicionirani, imali su dobro držanje linija i određenu
dozu agresivnosti kojom su parirali Dinamu većinu susreta. Nedostajala je tu
realizacija i završni pas te brža i učinkovitija tranzicija iz obrane u napad,
ali u svakom slučaju izgledali su najbolje na terenu u toj utakmici kroz cijelu
sezonu. Zanimljivo, lošijom igrom u Vinkovcima uzeli su tri boda u posljednjim
minutama, da bi boljom igrom protiv Dinama na Poljudu ostali bez tri boda u
posljednjim minutama.

Dolasci-odlasci

Bijeli su na početku sezone doveli čak deset novih igrača, a
za jednog su platili i odštetu. Tako su u Hajduk ovoga ljeta stigli Kožulj za kojeg je plaćena odšteta, Erceg, Memolla, Futacs, Said, Ćosić,
Kvesić, Savvas i Hamza. Kožulj, Erceg, Memolla, Futacs i Kvesić potpisali
su ugovore s Bijelima, dok su ostali stigli na posudbu. Od novih igrača najviše
su pokazali Futacs i Erceg, dok potencijal pokazuju Kožulj, Hamza i Memolla.
Ostali su odigrali solidnu polusezonu međutim bez konkretnijeg učinka.

Bijele je malo nakon početka napustio jedan od glavnih
igrača, Tino Sven Sušić, koji je
otišao u belgijski Genk. Malo prije njega Bijeli su prodali Hrvoja Milića i Maganjića u talijansku
Fiorentinu. Klub su još napustili Maloku,
Velez i Bilji, dok su posudbe istekle za Arteagu i Velazqueza. Malo prije
Nove godine klub je napustio i kapetan Lovre
Kalinić, koji je otišao u Gent.

Vidljiv je veliki broj stranaca, nešto što se godinama
zamjeralo glavnom konkurentu Dinamu. Stoga još uvijek nije jasna sportska
vizija Hajduka. Dugoročno je vidljivo da Bijeli žele stvarati igrače iz
vlastitog omladinskog pogona, ali trenutna situacija u prvoj momčadi govori
suprotno. Većina eksponata iz vlastite omladinske škole je rasprodano, a nešto
je još uvijek ostalo na lageru što u prvoj što u drugoj momčadi. Zaključak je
da klub bez jasne sportske vizije ne može napraviti iskorak u rezultatu. U ovom
slučaju manje je važno radi li se o „našoj dici“ ili dovođenju stranaca, važno
je da se klub drži dugoročno zacrtanog plana do ostvarenja vidljivih rezultata.

Omladinska škola i B
momčad

Bitno je naglasiti kako su vidljivi pomaci u radu omladinske
škole, kao i u radu s drugom momčadi koja ostvaruje dobre rezultate i vrlo
vjerojatno ulazi u viši rang natjecanja.

Promjene trenera u omladinskoj školi donijele su konkretne
rezultate, primjera radi kadeti pod vodstvom Siniše Oreščanina ostvaruju jako dobre rezultate. Planira se ući i
s juniorima ponovno u prvu ligu.

B momčad dolaskom trenera Marka Loze igra kao preporođena. U igri imaju još uvijek sitnih
nedostataka,ali u suštini B momčad po prvi puta ispunjava svoj cilj. Cilj je
svakako ući u 2.HNL, a to im za sada dobro ide. Ekipa je složena od velikog
broja domaćih igrača, nekoliko nadarenih juniora, nekoliko dovedenih igrača i
povremenih prvotimaca. Ulaskom u 2. HNL druga momčad će imati bolje uvjete i
kvalitetnije suparnike za stvaranje novih igrača za prvu momčad.

Za kraj spomenimo još navijače kojih se u 2016. učlanilo
preko 40 000 u Hajduk, a udruga Naš Hajduk pokrenula je povijesni projekt otkupa
dionica kluba „Ili jesmo,ili nismo“ gdje je u prvom krugu skupljeno više od 4
milijuna kuna. U prvom danu 2017. Hajduk ima 4017 članova, a masovne akcije
učlanjivanja još uvijek nisu krenule.