Žorž: Ajme ljubavi oprosti, odnijelo me!

Iako je i sam priznao da je pretjerao, ipak je malo zamjerio svima što su to tako loše doživjeli. Pijanstvo mu je zamjerila i njegova draga, Marina, koja mu se na dvorištu i obratila, a njihov razgovor zvučao je kao prava mala bračna svađa. 

– Nisam pio dugo i uhvatilo me. Razumiješ? Pošto me jako uhvatilo, otišao sam leći, nisam nikoga ubio! To što se ne smije spavati je druga stvar, ali zaspao sam – opravdavao se Romano Marini.

– To nije bilo u redu od tebe, jer se spavati ne smije – počela mu je govoriti Marina, a on ju je pokušao prekinuti. 

– Slušaj me dok govorim. Nemoj govoriti – da, da, da jer tako ne možeš čuti što ti drugi govori. Znači kad ti netko govori, ti šutiš – objašnjavala mu je Marina te nastavila. – Jučer sam ti rekla da ne možeš spavati. Svi smo spavali tu vani i svi smo spavali jednako. Ako si ti umoran, možeš pretpostaviti da sam i ja umorna. I onda ja tebi kažem da ne spavaš, a ti me kreneš napadati da što se pravim pametna i da kakvu sam ja to školu završila, a ti nisi.

Kada je to čuo, Romano je ostao u nevjerici jer se nije sjećao da joj je takvo što rekao.

– Tako sam ti rekao? Ajme ljubavi oprosti! Odnijelo me. Nisam ti htio ništa loše reći. 

– Ne volim takve zezancije i ne prihvaćam ih –  rekla mu je Marina.

– Ne prigovaram ti. Briga me. S tobom se ne vrijedi ni svađati –  završila je Marina oštro.