Junačko srce i život za Hajduka: Šurini ‘prijenosi uživo’ ispisali su povijest ‘Majstora sa mora’

Poljudski sjever već 14 godina ne ispisuje legendarne trenutke duboko upisane u nogometnu povijest. Nerazdvojni par rastavila je tužna sudbina, od listopada 2006. godine više ništa nije bilo isto. S navijačkim žarom i istinskom ljubavi jedna je priča, barem na javnim mjestima, ispisala svoja posljednja slova.

Hajdukov grb, kalendar za 2020. godinu i slika dviju legendi – Nikice Čovića Sekula i Marka Batarela Šure. Dekor je to kakav smo pronašli u maloj obiteljskoj kući junaka ove naše priče. Ako pitate Torcidu onda i pravog super-junaka jer Šure je značio nešto puno više od navijača Vlaja, bolje kazano Sinjanina, kako su ga često nazivali.

Šure, međutim, sa svojom sestrom preživljava u Lučanima, nekoliko kilometara udaljenim od centra Dalmatinske zagore. Trošna kućica koja podsjeća na bremenit zub vremena najbolja je opisna stvar za Šurin težak život, ponekad i pretežak kojeg barem malo uljepšaju priče o njegovom Hajduku i njegovoj Torcidi.

I nije bilo utakmice na koju Šure i Sekul nisu išli. Makar morali prijeći i kilometre puta, granice i granične prijelaze. Ljubav prema ‘Majstoru sa mora‘ prelazila je sve barijere.
Sve do tog spomenutog listopada. U Zagrebu je igrala Hrvatska sa Engleskom, a Sekula je udario kamion dok je pješačio uz cestu.
Zasvirale su tada tužne hajdukove strune, danima se oplakivao neizmjeran gubitak, a ogromna ljubav pretočena je čak i u osmrtnicu pa je tako ispod njegova imena pisalo ‘Torcida‘, a zadnje dvije rečenice bile su ‘Počivao u miru Božjem. Hajduk živi vječno!’

Junak poveo, Šure zaplakao

Mnogo su kilometara i propješačili, pogotovo kad bi se prema svojim Lučanima trebali vraćati kući, ali teško nije ništa bilo kad je u pitanju Hajduk.

U hladnim večernjim satima Šuru i sestru Anu poremetili smo u večeri, ali i ovdje je ona hajdučka ljubav ‘izlazila na uši’. Odmah je Šure sve pomaknuo sa stola, jer – to je ta ljubav.
Sjeća se Marko svih utakmica, posebice pobjeda, a još slađa je, kaže nam, bila ona kad bi Hajduk pobijedio u gostima.

Zbilja zanimljiva zgoda dogodila se u Sinju. Igrali su Junak i Hajduk. Hajduk je došao s trećom postavom, Junak je u jednom trenutku poveo, a Šure je, gledajući u nevjerici i uz zadirkivanje prijatelja kako to jedan Junak može pobijediti Hajduk, uzvikivao ‘Cigani’, a na svaki uzvik počeo bi plakati.

Na pitanje što mu je značio Hajduk Šure se nije mislio ni sekunde, jasno je rekao kako mu je Hajduk sve!

Šurin prijenos uživo već 14 godina ne može se čuti na Poljudu. Starije generacije dobro ga se sjećaju – prenosio bi Šure utakmicu s najjačim protivnikom iako bi se na travnjaku igrao tek neki prijateljski dvoboj. Mlađe generacije navijača sjajnih izvedbi samo se prisjećaju kroz priče.

Sekul je Šuri čuvao leđa, kao i pravi prijatelj, a njihove hajdučke zgode, osim na sjeveru Poljuda, zabilježene su i na istoku Starog Placa.

Svake se godine, uoči božićnih blagdana, veteranska ekipa Torcide sjeti svoje živuće legende. Paketi s hranom i potrebama ostanu uvijek u drugom planu jer u prvi dođe druženje, pjesma i nezaboravni prijenosi u režiji Marka Batarela-Šure.

Hajduk vodi golom Žungula…

Iako je bilo kasno, vrijeme za spavanje, kaže nam naš sugovornik – bez tehnologije, slike i snimke, za potrebe ove nadasve lijepe priče Šure nam je komentirao utakmicu Hajduka i Crvene Zvezde. Na sebi svojstven način, bez povika njegove Torcide, ali uz veliko srce kakvo ima ovaj strastveni navijač Hajduka.

Marko, neka ti je sritno i zdravlja puno u tvom životu!

– Hajduk kreće sa centra. Lopta za Mužinića, Mužinić za Rožića, Rožić ubacuje loptu do Luketina, Luketin do Đonija, Đoni do Peruzovića, Peruzović do Šurjaka, Šurjak do Mužinića, Mužinić za Šurjaka, Šurjak tuče – stativa!

– Napad Zvezde. Lopta za Krmpotića, Krmpotić do Šestića, Šestić za Savića, Savić do Borovnice, Borovnica ulazi u kazneni prostor iiii – nema šanse protiv Mužinića.

– Mužinić vuče loptu naprijed, lopta za Luketina, Luketin vuče do Buljana, igra se 85. minuta, Buljan do Mužinića, Mužinić ubacuje loptu do Žungula. Može biti vrlo opasno, prolazi jednoga, drugoga, udarac i – gol. Hajduk vodi golom Žungula, 76. minuta, dragi gledatelji, dragi slušaoci.