Emotivna ispovijest Ivana More s Atlantika: ‘Granica između uspjeha i neuspjeha bila je tanka!’ 

Riječki kapetan te časnička veza Sinja i Kaštela našli su se na naslovnim stranicama brojnih lokalnih i svjetskih medija nakon fantastične, nadasve uspješne priče koja se odigravala 10. siječnja na Atlantiku.

Posada broda ‘MV Sunda’ grčkog brodara Seastar koju čine Hrvati i Filipinci dobila je poziv u pomoć. Jedrilica bez pogona i bez kormilara s četiri putnika i jednim psom pluta nošena jakim vjetrom.

Brodska ekipa, u kojoj su bili kapetan Riječanin Ivan Veršić te dva časnika palube – Ivan Moro iz Sinja i Saša Katavić iz Kaštela, nije dvojila niti sekunde, krenula je u herojsku akciju spašavanja u kojoj su, blago rečeno, u opasnost doveli i vlastite živote.

Uspjeli smo kontaktirati prvog časnika palube, Sinjanina Ivana Moru koji je u dirljivoj ispovijesti prenio trenutke u kojima je, kako kaže, tanka nit bila između uspjeha i neuspjeha s obzirom na stanje u moru.
– Odmah nakon primanja poziva u pomoć, nakon kojeg je uslijedio razgovor sa MRCC Capo Verde, promijenili smo kurs broda prema jedrilici. Od posljednje pozicije jedrilice prošlo je već 6 sati tako da smo usmjerili kurs broda na pretpostavljenu lokaciju koja je izračunata uz vrijednosti struje i vjetra, počinje nam razgovor Moro koji potragu jedrilice na Atlantiku, dužine 11.4 metra, uspoređuje kao potragu iglice na travnatoj livadi.

Štoviše, akciju spašavanju su morali i prekidati čak pet puta, zbog strašnog vremena i jakih valova, ali nadu u spas ljudi s jedrilice nikad nisu gubili, nastavlja Moro.
– Znali smo da smo jedini brod u blizini te da smo im jedina šansa. Kontakt sa ljudima na jedrilici bio je od velike važnosti jer smo ih prilikom bezuspješnih pokušaja spašavanja morali ohrabrivati da ne bi, nažalost, popustili pritisku te napravili neki neshvatljivi potez poput skakanja u more, priča Ivan Moro koji nam priznaje kako je od malena osjećao kako je njegov životni poziv bio uz more te daleko od obitelji i domovine.
Govori i kako je od početka bio svjestan opasnostima, ali i kako je najbitnije od svega strahopoštovanje prema Bogu, ali i moru kojemu si samo još jedan od jedriličara.

Kaotične trenutke Moro, jednostavno, nije mogao opisati tekstom i riječima.
– Većina pomoraca prolazeći sjeverni Atlantik u zimskom periodu može samo sanjati 4 metra mora. Za naš brod to je pristojno more, povremeno manje količine mora na palubi zbog valova, manje valjanje do 10 stupnjeva, naravno, ovisno o kursu broda. Ali, kad vidite što radi jedrilica na 4 metra mora bez pogona, na kraju i naš brod dok stvara zavjetrinu to je jednostavno teško opisati. U tom trenutku i jedan jači udar jedrilice u naš brod je posve koban, kazuje Ivan Moro koji za ključ spašavanja jedrilice ističe tri stvari – zdravu komunikaciju, timski rad i strpljenje.

Inače, spašeno je troje francuskih državljana: majka, otac i dijete od 16 godina te portugalska državljanka, skiperica jedrilice i mali francuski buldog.

Čin za svaku riječ hvale ubrzo je preplavio društvene mreže, a hrvatski članovi posade grčkog broda postali pravi heroji.
– Kad smo shvatili da smo uspjeli preplavili su nas osjećaji nezamislive sreće i radosti jer vrlo je tanka nit u ovoj operaciji bila između uspjeha i neuspjeha. More je bilo presudno, a prilike su bile katastrofalne, zaključuje Ivan Moro koji nadodaje kako je spašena četvorka prvih nekoliko sati bila, doslovce, bez riječi, a svoju su zahvalnost izricali grljenjem. Nakon prospavane noći neprestano su zahvaljivali, baš kako je i naš sugovornik, za kraj razgovora, zahvaljivao svojoj supruzi i obitelji na neprospavanim noćima, pomorcima ‘Tankerske Plovidbe Zadar’ koji su ga nakon Pomorskog Fakulteta u Splitu učinili časnikom kakav je danas, ali i Pomorskoj Agenciji Pasat na prilici koju su mu pružili na grčkom brodu.

Bravo Ivane, Ivane i Saša! Vi ste naš ponos!