NA POČETKU DANA: Je li sagorijevanje zapravo redovito stanje svake zaposlene žene?

Novi načini rada, tzv.
hibridni ili fleksibilan rad ženama, posebno majkama u srednjim tridesetima i
ranim četrdesetim predstavlja nove izazove u radu. Složila bih se da je današnji
ritam života koji uključuje visoku razinu odgovornosti i posvećenost radnim
obvezama posebice u posljednje dvije godine dovela do promjene i u mojem pogledu
definicije poželjnog radnog mjesta.

Usklađivanje rada od kuće
i rada iz ureda zajedno s roditeljskim, kućanskim, obiteljskim ali i
partnerskim obvezama postaje tako sve izazovnije. Dodamo li tome brisanje
klasičnog radnog vremena i dostupnost kad god zatreba za očekivati je burnout
ili sagorijevanje.

Najmanje jednu trećinu
života provedemo na radnom mjestu pa bi već i zbog toga trebalo voditi računa o
odnosu čovjeka i radne okoline. Današnje užurbano i stresno poslovanje zahtijeva
promjene koje se odnose na poticanje zdravog način života i sve potrebne korake
ka smanjenju stresnih situacija. Još prije dvadesetak godina Svjetska
zdravstvena organizacija proglasila je stres na radnome mjestu svjetskom
epidemijom, a od tada se stres na poslu još više povećao zbog globalne krize,
nezaposlenosti, korone.

Definicija burnouta
uključuje emocionalnu iscrpljenost
ili bezvoljnost, depersonalizaciju ili
cinizam uz osjećaj odvojenosti od drugih te osjećaj neučinkovitosti. Posljedice izgaranja na poslu mogu se
preliti u privatni život te uzrokovati anksioznost i depresiju te otuđenost od
bliskih osoba.  

Sve krene lijepo,
radimo ono što volimo, trudimo se, izvršavamo obveze, odgovorne smo i onda samo
radimo, radimo, radimo, osjećamo stalni umor, razdražljivost, gubitak slobodnog
vremena i interesa za svoje vrijeme… kao da smo u predinfarktnom stanju od
stalne količine stresa… A onda zid! I postaneš svjesna da dalje tako više ne
ide. Trka za vremenom, potreba
da radimo bolje i više u odnosu na nešto drugo zapravo je utrka bez cilja. 

No, kreće li
promjena? Jednostavnije izgleda napisano, nego ostvareno. Ravnoteža jedino ima
smisla. Čovjek najviše uči kada
je u najtežim situacijama, svakoj se treba zahvaliti jer je došla u pravo
vrijeme da naučimo nešto novo. A ono što sam ja naučila je da ako nešto nije dobro, ako nešto osjećamo u
želucu kao krivo, to jest krivo i trebamo reagirati.

Osim kroničnog stresa na
poslu, burnout može uzrokovati i preuzimanje previše uloga u životu te stalno
balansiranje između njih. Primjerice, netko može biti istovremeno profesionalac,
imati nekoliko obiteljskih uloga, volontirati… Međutim, ukoliko je potrebno
stalno zahtjevno balansiranje obvezama koje ove uloge postavljaju, može također doći do burnouta. Ponekad je važno
znati reći NE!, ali ne samo drugima nego i sebi samima.

Rezultati brojnih
istraživanja navode da je stres na radu povezan sa dvije vrste štetnih
posljedica. S jedne strane postoji direktna povezanost između nekih objektivnih
uvjeta radne okoline – fizikalnih i psiholoških stresora koji djeluju na
zdravlje zaposlenika. S druge strane stresni uvjeti često mogu dovesti do
pasivnosti i nezainteresiranosti za posao, a time i do pomanjkanja motivacije
da se vlastitim zalaganjem nepovoljni uvjeti promijene.

Sindrom sagorijevanja na
poslu javlja u radnim sredinama u kojima se pojedinci susreću sa problemom
nesigurnosti za svoje radno mjesto, gdje nema kontrole rada i odgovarajuće zaštite
radnika, kod ljudi koji su prisiljeni raditi prekovremeno, u okolini sa brzim
promjenama bez mogućnosti dovoljnog tjednog i godišnjeg odmora. Javlja se kod
osoba koje imaju osjećaj smanjene kontrole nad dinamikom posla i mogućnosti
odlučivanja, kad je prisutan izostanak zasluženog stručnog priznanja i
nedostatak zajedništva u timu ili su ugrožene moralne vrijednosti zaposlenika.
Sindrom sagorijevanja na poslu se također javlja i u okolinama s neadekvatnim
plaćama i lošim odnosima sa suradnicima i nadređenima. Takva mentalna stanja u
današnje vrijeme postaju sve izraženija i učestalija su kod osoba koje su u
potpunosti posvećeni svojim karijerama. Pojava je češća kod mlađih osoba, kod
pretjerano odgovornih osoba koje su sklone perfekcionizmu, koje imaju visoka
očekivanja u poslu, izraženu potrebu za kontrolom i kompetitivne su.

U ovom kontekstu
zanimljivi su mi podaci istraživanja o najpoželjnijem poslodavcu u Hrvatskoj,
na uzorku od više od 24.000 osoba. Nakon što su zadnjih 10 godina pri vrhu bili
strani poslodavci, ove godine na trećem mjestu našla se i jedna domaća tvrtka.
Hrvatskim radnicima zapravo visina plaće i financijske beneficije nisu na prvom
mjestu kad ocjenjuju poslodavca.

Najviše se cijeni
sigurnost radnog mjesta, što se može povezati s nedavnom visokom stopom
nezaposlenosti kada je bilo teško pronaći drugi posao. Sve više se traže
harmonični odnosi u radnom okruženju, a na trećem mjestu je socijalna
odgovornost.

Novac, tj. plaća, tek je na
četvrtom mjestu.  Analizirajući ovo nije
teško zaključiti zašto su strane kompanije već nekoliko godina najpoželjniji
poslodavci!

Da je potrebno slušati
radnike te uložiti više napora da se radnici i zadrže složili bi se svi poznatiji
menadžeri ljudskih resursa. No kako postići da rad bude motivirajući a ne
opterećujući? Unatoč činjenici da su mnogobrojni poslodavci uveli nove načine
rada za povećanje fleksibilnosti, novi načini rada sa sobom nose i nove rizike.
Poslodavci će sve češće trebati riješiti problem sagorijevanja, učiniti
mentalno zdravlje prioritetom te pristupiti hibridnoj organizaciji rada
uspostavom uključivih i fleksibilnih politika koje uistinu funkcioniraju za
žene.