Slučaj Milanović: Puknute cijevi i poplavljene sudbine

Predsjednik Vlade Zoran Milanović ponovo je bio u obilasku Rajevog Sela, Gunje i okolice, područja posebno teško stradalih u nedavnim poplavama. Želio se i osobno uvjeriti kako i kojim intenzitetom teče postupak povratka svakodnevnog života u te krajeve, ali očekivanja su zasigurno bila i veća od stvarnog stanja, kojega je zatekao na terenu.

Potpuna normalizacija života ne očekuje se tako skoro, ako o nekoj potpunoj normalizaciji i možemo razgovarati, nakon svega što su prošle i prolaze žrtve poplava, a u nekim oblicima prirodne katastrofe, radilo se o pravim kataklizmičkim učincima.

Pa ipak, da čitav događaj ne ostane samo na formalnom i proceduralnom odrađivanju posla, pobrinuo se osobno Zoran Milanović svojim izjavama, a koje su uzburkale dosta duhova u većem dijelu javnog medijskog prostora.Naime, u obilasku terena, Milanović se susreo i sa stanovnicima tog područja, u kraćim, neformalnim razgovorima, kako nalažu nepisana pravila političkog ponašanja. Tom prilikom, jedna od stanovnica mu se požalila kako sve teče presporo, loše organizirano, a naročito joj je zasmetalo to što specijalizirani strojevi sporo izvlače vodu iz kuća.

U međuvremenu, dotična žena spava kod susjede na podu pa je njena želja za što skorijim povratkom u vlastitu kuću, još više razumljiva i očekivana. Kao nekakav pokušaj utjehe u razgovoru, Milanović je spomenuo kako je i njemu pukla cijev u stanu te kako zna da je to postupak koji naprosto traje. “Vama je pukla cijev. Super…” – bilo je sve što je žena i nevjerici i čuđenju odgovorila.

Zoran Milanović nije osobito vješt govornik, previše je sklon objašnjenjima, dodatnim pojašnjenjima i pružanjem odgovora koji s konkretnim temama i nemaju previše dodirnih točaka. Sve bi to bilo manje važno da se takvim načinom nastupa u javnosti, ne služi i u funkciji predsjednika Vlade.

Zato je njegova izjava, u najmanju ruku, neoprezna, nepromišljena i radi se o verbalnoj pogrešci koja traži javnu ispriku. Zbog čega? Iz jednostavnog razloga što je bilo neprimjereno uspoređivati jednu puknutu cijev u vlastitom stanu, s u potpunosti poplavljenom kućom, koja se možda nalazi i na popisu kuća namijenjenih rušenju, zbog nemogućnosti popravka i prevelike štete.

U zemljama s dugom demokratskom tradicijom, svekolika javnost bi svog predsjednika Vlade; zbog ovakve ili sličnih izjava; jednostavno natjerala na javnu ispriku pa čak i na ostavku. U Hrvatskoj su stvari i ovdje ponešto drugačije. Šutnja je postala pravilo ponašanja, posebno u krugovima koji vlastite aktivnosti financiraju pretjerano visokim iznosima, a koji redovno pristižu iz državnog proračuna.

Nije bilo uočljivo da se, stoga, oglasio itko od mnogobrojnih nevladinih udruga, silnih organizacija, odbora, udruženja, asocijacija i ostalih koji bi trebali brinuti o jednakom tretmanu svih nelogičnih i štetnih javnih istupa. Ma u kojem obliku i od koga dolazile. Na taj način ispada da su svoje djelovanje uskladili sa starom poslovicom koja kaže da je šutnja zlato. Naročito ako to zlato, iz državnog proračuna, sjeda na njihove račune.