Sukob Malteškog reda i Vatikana: priča o viteštvu i suverenitetu

U automobilu je bio 67-godišnji Englez Matthew Festing, čelnik
drevnog katoličkog viteškog reda koji je danas globalna humanitarna
organizacija s jedinstvenim diplomatskim statusom.

Festing je toga dana podnio ostavku. Nakon nekoliko stoljeća bio je
prvi Veliki meštar Malteškog reda, osnovanog 1048. godine kako bi pružao
pomoć hodočasnicima u Svetoj Zemlji, koji odstupa umjesto da vlada
doživotno.

Festing je zapravo prisljen na ostavku kako bi se okončao javni i medijski vrlo praćeni sukob između njega i Pape.

Tjednima dugo trvenje bio je jedan od najvećih unutarnjih izazova u Franjinim nastojanjiima da reformira i modernizira Crkvu.

Sukob je izazvalo otkriće da je Malteški red u jednoj od svojih
humanitarnih misija u Mianmaru dijelio kondome. Malteški red je zbog
toga otpustio Velikog kancelara Albrechta Freiherra von Boeslagera,
hijerarhijski svog trećeg čovjeka, kojeg je smatrao odgovornim za taj
propust.

Iako je dijeljenje kondoma protivno crkvenom nauku, Von Boeslager se
potužio Papi jer je smatrao da je otpušten protivno pravilima Malteškog
reda.

Franjo je naredio istragu, a Festing odbio poslušati zapovijed
rekavši da je to njihovo “unutarnje pitanje”. Objavio je i niz
priopćenja, a u jednom od njih papinsko je povjerenstvo nazvao “zakonski
irelevantnim”. Tvrdio je da time brani suverenitet Malteškog reda.

Progresivci protiv konzervativaca

Iako Malteški red jest suvereni entitet, a njegovi su članovi laici,
svi oni prisežu na poslušnost Papi. A Franju je Festingov prkosni stav i
javno iskazivanje neposluha prilično naljutilo. Kada je zatražio
njegovu ostavku, Veliki meštar više nije imao izbora.

Javni prijepor između njih dvojice pretvorio se u sukob reformskog i
konzervativnog krila Crkve. “Iako ova cijela saga jest unutarnje
pitanje, i vjerojatno je tako trebalo i ostati, nekako se pretvorila u
sukob koji je pokazao kolike su podjele između progresivaca i
konzervativaca”, kazao je Andrea Tornielli, autor nekoliko knjiga o papi
Franji.

Tome je pridonio i glasni papin kritičar, američki konzervativni
kardinal Raymond Leo Burke kojeg je Franjo prije tri godine maknuo iz
Kongregacije za biskupe i imenovao ga pokroviteljem Malteškog reda.

Radi se o počasnoj funkciji kakvu uglavnom dobivaju umirovljeni
kardinali iznad 75 godina. Burkeu je, međutim, tada bilo tek 66 i svi su
taj potez protumačili kao dokaz da Franjo američkog kardinala smatra
preprekom svojim reformskim potezima i sklanja ga tamo gdje tomu neće
smetati.

Burke je, tvrde vatikanski izvori, pokušao nagovoriti Festinga da ne
podnosi ostavku, jednako kao što je prije imao udjela u odluci da se
otpusti Von Boeslager, iako je ovaj tvrdio da odan crkvenom nauku i da
je poduzeo korake kad je saznao za mianmarski slučaj.

Osim što je Festinga prislio na ostavku, Franjo je Von Boeslagera,
potomka njemačkog aristokrata koji je sudjelovao u neuspjeloj zavjeri
protiv Hitlera, vratio na njegovu dužnost u Malteškom redu.

Bio je to jasan znak da su Burke i konzervativci doživjeli još jedan
poraz, nalik onome kada je Franjo “izignorirao” njihovo protivljenje
pojednostavljenju procedure raskida crkvenih brakova i pričešćivanju
razvedenih.  

Tko su malteški vitezovi?

Festingova ostavka mnogima u Malteškom redu bila je šokatna. Neki od
članova rekli su Reutersu da ih podsjeća na odricanje od službe pape
Benedikta 2013. godine.

Drugi su, pak, kazali da osjećaju olakšanje. Strahovali su da će
sukob s Papom naštetiti ugledu institucije s 13 tisuća članova, 80
tisuća dobrovoljaca i 20 tisuća plaćenog medicinskog osoblja diljem
svijeta.

Papa će sada imenovati “pontifikalnog izaslanika” koji će voditi Malteški red do izbora novog Velikog meštra.

Malteški red osnovan je 1048. kao Red svetog Ivana iz Jeruzalema,
redovnička zajednica zadužena za pomoć hodočasnicima u Svetu Zemlju.
Ivanovci, kako ih još zovu, postali su 1113. godine laički, viteški
vjerski red čiji članovi polažu tri zavjeta: siromaštva, čestitosti i
pokornosti.

Godine 1291., nakon gubitka Svete Zemlje, Ivanovci se sele na Cipar, a
nedugo potom na grčki otok Rod gdje taj red postaje mornarička
sredozemna sila. S Roda ih je protjerao Sulejman Velčanstveni 1523.
godine nakon čega slijedi još jedna selidba, na Maltu. Tamo su bili do
1798. kada ih je na uzmak prislio Napoleon. Malteški se red potom trajno
smjestio u Rimu i obnovio svoju prvotnu misiju, humanitarnu pomoć.

Malteški red ima status suverenog međunarodnopravnog subjekta, status
promatrača u UN-u i održava diplomatske odnose s više od stotinu
zemalja, među kojima je i Hrvatska.