“Četiri bunara: Neispričana priča” kulturno – povijesna baština koja se može čuti u aranžmanu Sare Renar

Od ovog je vikenda stalni postav galerijskog prostora NKC Azimut u
Šibeniku bogatiji za novi eksponat za čiju je izradu zaslužna poznata hrvatska
glazbenica Sara Renar. Sara Renar uglazbila je i ispričala priču o značajnom
dijelu šibenske kulturno – povijesne baštine, prvog šibenskog vodovoda,
srednjovjekovne cisterne nedaleko UNESCO-ve katedrale sv. Jakova kroz digitalno
– edukativno – umjetnički projekt „Četiri bunara: Neispričana priča“. Projekt
podržalo i Ministarstvo kulture i medija RH.

OD
KUGE DO KORONE

Uspješna hrvatska kantautorica koja
ove godine obilježava deset godina glazbenog djelovanja, Sara Renar, u subotu,
15. travnja, u nezavisnom kulturnom centru u Azimutu predstavila je svoj
najnoviji digitalno  – edukativno  – umjetnički projekt koji je sad dio stalnog
postava Azimutove Galerije – „Četiri bunara: Neispričana priča“. Projekt, kako
mu samo ime da naznačiti, priča priču o četiri šibenska bunara poznata i kao
prvi šibenski vodovod čiju je gradnju, paralelno s izgradnjom susjedne
katedrale sv. Jakova, nadzirao veliki majstor – graditelj Juraj Dalmatinac.
Ideja o projektu potekla je od Hrvoja Jelkovića iz Udruge Kolektiv 4B i Azimuta,
a Saru nije trebalo nagovarati.

–Do ideje je došlo u srcu crne
korone, u ljeto 2021. Godine. Neke osnovne konture nastale su u vrlo kratkom
razdoblju, istog ljeta, a kad smo u studenom te godine dobili sredstva
Ministarstva kulture, krenula sam u ozbiljnije istraživanje šibenske povijesti,
bunara i svega vezanog za njih. Ono što sam znala je da želim raditi priču o
bunarima, a da bih to napravila morala sam dobro, dobro proučiti povijest jer
nisam iz Šibenika, iako sam velika zaljubljenica u ovaj grad, i za njega me
vežu neke divne uspomene i ljudi, otkrila je Sara.

Na projektu je radila sa
suradnicima iz Muzeja grada Šibenika koji su joj pomogli iskristalizirati kako
na koji način kroz koju priču pristupiti projektu, Orguljaške ljetne škole čije
je orgulje snimala u crkvi sv. Duha, Glazbene škole Ivana Lukačića Šibenik čije
su pjevačice otpjevale madrigale, Memorijalnog centra  Faust Vrančić gdje je dobila uvid u pisanu
ostavštinu šibenskih velikana Antuna i Fausta Vrančića, Dramskim studijem Ivana
Jelić pri HNK u Šibeniku, šibenskim glumcima i glumicama, te Županijskog radija
Šibenik koji su snimili priče

–Proučavanjem i konzultacijom sa
suradnicima, posebno djelatnicima šibenskog Muzeja, odlučili smo da bi bilo
najbolje da se fokusiram na zlatno doba Šibenika  i tu sam otkrila cijelo jedno blago što
neistraženih što nedovoljno medijski ispričanih priča koje su prekrasne i koje
rezoniraju s ovim što imamo danas, a koje pokazuju da se kroz stoljeća
čovječanstvo uvijek bavi istim stvarima, da se tehnologija mijenja, ali da se
bavio istim stvarima, samo u drugačijem obliku. Onda su imali kugu, mi koronu.
Pa i gradnja katedrale je išla dok je bilo novca, kad nije gradnja bi stala,
što mi je kao arhitektici po struci, bilo jako zanimljivo, ispričala je
glazbenica – umjetnica.

OŽIVLJENA
POVIJEST

Stalni postav bogatiji je za četiri
skladbe nastale kroz projekt. Svaka skladba odnosni se na jedan bunar
tematiziran glazbenim ili dramskim činom po glavnim preokupacijama spomenutog
perioda:

1. VODA I SOL (AQUA ET SAL)

2. KUGA I RAT (PESTIS ET BELLUM)

3. LJUBAV I EKONOMIJA (AMOR ET
OECONOMIA)

4. GLAZBA I UMJETNOST (MUSICA ET
ARS)

–Svu glazbu koju ćete čuti, vodi
vas na internetsku stranicu Muzeja. Kompletna glazba nastala je u izvedbi
Šibenčana. Kompletnu izvedbu potpisuju Šibenčani, ja sam tu više kao aranžer
ili redatelj. Predivnu glazbu na orguljama snimali smo u crkvi, predivni ženski
glasovi su pjevačice Glazbene škole. I tekst koji čujete je izvučen iz pisama
Antuna Vrančića ili starih oporuka iz kojih se može dosta naučiti o načinu
života starih Šibenčana. Skladbe su djela onomadnjih šibenskih skladatelja ili
je riječ o sakralnoj glazbi koja se vjerojatno mogla čuti u to doba, otkrila
je Renar, dodajući da je dio zvukova poput onih iz prirode snimala sama onda i
tamo gdje se nisu mogli čuti automobili, da je imala veliku pomoć Šibenčanina
Ivana Samodola, dok vizualni identitet potpisuje nagrađivani šibenski dizajner,
Ante Filipović Grčić.

Priča o četiri bunara može se čuti
uz pomoć postavljenih slušalica ili skeniranjem QR koda osobnim mobitelom
unutar radnog vremena Azimuta i to besplatno. Projekt je ujedno  prvi umjetnički rad koji se bavi upravo
šibenskim bunarima.