Oni riskiraju svoj život kako bi prenijeli informacije, izvijestili pravovremeno i istinito. Neki bi rekli kako je to samo u opisu njihovog posla, ali zbog toga trpe i brojna vrijeđanja, omalovažavanja, prijetnje i napade. Nekada cijenjeno zanimanje, danas je u Hrvatskoj na 'niskim granama'. Novinari su diskreditirani, iako se unatoč svim nedaćama ne prestaju boriti za istinu i svjetliju budućnost za generacije koje tek dolaze.

Jedna od takvih je i Sinjanka, Ana Malbaša, novinarka omiljene emisije 'Provjereno' koja se temelji na istraživačkom novinarstvu i razotkrivanju priča koje pokazuju svu surovost društva i istih struktura koje godinama 'vladaju' i zagađuju ovaj divan svijet.

Anin otac, Petar Malbaša, poznati je ratni snimatelj koji se kao dragovoljac Domovinskog rata s kamerom u ruci borio za što autentičniju sliku rata u medijima, za istinu, a mora da je i Ana 'povukla' očeve gene i odlučila kako će biti jedno 'malo svjetlo na kraju tunela'.  

- Da ću zaista biti novinarka odlučila sam na kraju srednje škole. Pohađala sam drugu jezičnu gimnaziju u Splitu. Na jednom od zadnjih satova profesor filozofije je, sjećam se, pitao sve učenike u razredu planiraju li upisati fakultet, i ukoliko da - koji? Redom se moglo čuti: "ekonomija, pravo, jezici..." Jedina sam ja rekla: "Upisat ću novinarstvo”.

Govorili su mi ljudi kako me neće nitko voljeti, a ni da nikada neću imati dovoljno novca. Međutim, nikada nisam mislila da netko treba poslati novinar radi novca ili slave, već zbog borbe za bolje i pravednije društvo.

I tako uistinu i je. Ana se bori za pravdu tako da razotkriva afere, potresne ispovijedi, prelazi granice Lijepe naše, sve kako bi gledateljima pokazala istinu. Bilo je lijepih i manje lijepih trenutaka. izvještavala je s prosvjeda žutih prsluka u Francuskoj, u Njemačkoj je razgovarala s organizatorom prosvjeda protiv migranata nakon ubojstva stanovnika Chemnitza, u Srbiji je pronašla i osumnjičenika za ratni zločin kojeg traži Hrvatska, a u BiH surađivala na istraživanju lažnih diploma s kolegama iz bosansko-hercegovačkog Magazina Žurnal. 

U posljednje tri sezone emisije 'Provjereno', između ostalog otkrila je i korupcijsku aferu o splitskom KBC-u o potkupljenim liječnicima. Najveća ironija cijele priče je što taj liječnik i dalje radi na svom radnom mjestu. Priča iz KBC-a i dalje odzvanja praznim hodnicima bolnice i užurbanim ritmom grada pod Marjanom.

- Čini mi se da bi ih moglo biti još u tom bolničkom centru, dokle god takvi liječnici imaju zaštitu vrha bolnice i dijela političara na vlasti.

Petric, Boban i Sanader

Prošle je godine Ana istraživala još jednu aferu iz Splitsko-dalmatinske županije, onu o slučaju 'uhljebljivanja' u Domu zdravlja. Iako je mjesto ravnatelja bilo ranije predodređeno Dragomiru Petricu nakon pritisaka od strane Blaženka Bobana i Ante Sanadera natječaj je poništen. U novi izbor krenuo je njihov drugi kandidat - Marko Rađa koji je i izabran za ravnatelja, a onda se dogodila i najapsurdnija stvar. Naime, Petric je postavljen za kontrolora zdravstva u Županiji, pa sad nadgleda svoj 'minuli rad'.

- Priču je prvi otkrio tjednik Nacional u kojem sam i sama nekoć radila. Ja sam nastavila istraživati temeljem snimke koju sam dobila, a koja pokazuje da prilikom izbora ravnatelja Doma zdravlja Splitsko-dalmatinske županije nisu poštovana pravila procedure izbora.

Sporna snimka nastala je nakon što je natječaj poništen. Nekadašnji predsjednik Upravnog vijeća Ivan Nasić na njoj govori kako je župan Blaženko Boban vršio pritisak da se ponovno izabere Petric. O tome je pokrenuta istraga. DORH se ozbiljno uključio i znam da su ispitani ključni akteri priče.

Čini se da takav scenarij ima sličnosti i s trenutnom situacijom koja se odvija u Splitu po pitanju Doma za starije i nemoćne. Još uvijek nema odgovornih za ovo što se dogodilo, iako je župan Blaženko Boban 'prst odgovornosti' prebacio na tim iz dva Ministarstva koji će donijeti konačan sud. Sve naslućuje da se i iza te priče krije još 'političkih igara' prema bivšem omiškom gradonačelniku iako akteri govore da ovo nije vrijeme za politikantstvo.

I samu Ana, kako nam je i rekla, priča je uznemirila. Štoviše, probudila je u njoj instinkt da istina napokon mora izaći na vidjelo.

- Smatram da obitelji umrlih, a i cijela hrvatska javnost sada zaslužuje brze odgovore od nadležnih institucija na to tko je zapravo ovdje zakazao? Tko je kriv što Dom nije imao adekvatnu opremu na vrijeme i što se nije na vrijeme reagiralo kada se saznalo za pojavu zaraze koronavirusom? Je li zaista za sve kriv samo jedan čovjek? Ili bi trebali odgovarati i ljudi koji drže ključne političke funkcije u županiji?

Priča iz Vukovara za trajno sjećanje

Anina najveća podrška su njena obitelj i prijatelji, a svako ljeto s radošću se vrati i u Sinj, posebice kada je Alka i Velika Gospa kako bi uživala sa svojim najmilijima.

Biti novinar danas nije lako, posebno istraživački novinar koji priča malom čovjeku osjetljive i senzibilne teme. Ana je tako doživjela i veliki broj uvreda, pa čak i seksualnih ponuda za vrijeme istraživanje jedne priče u Bosni i Hercegovini.

Ipak, u posebnom sjećanju ostala joj je priča o ženi koja je ispričala kako ju je Jovan Radan, nekadašnji pripadnik srpske paravojne formacije, silovao tijekom rata u Vukovaru.

- Prvo su je odvukli iz podruma jedne kuće gdje se skrivala sa susjedima, potom su je odvezli na Velepromet. Ondje se, pričala mi je, događala nacionalna i spolna segregacija. Srpski vojnici su, kazala je, odvodili Hrvatice u prazne kuće da civilima, uglavnom srpske nacionalnosti, služe kao sluškinje. Onda su ih pretvarali u seksualne ropkinje. Ovu istinu o tome što se događalo ženama tijekom rata u Vukovaru od nikoga nisam tako jasno čula. Te žene su ušutkane. Krivili su ih, nazivali srpskim kurvama. Kada je ona progovorila, kada mi je tako ogolila dušu, osjećala sam dužnost da odem u Srbiju i pronađem tog čovjeka. Pred ogradu njegove kuće došla sam sa snimateljem Pećom Moskaljovim i asistentom Markom Ružićem.

Otvorio ju je, tjerao me, negirao zločine, a ja sam mu, kad se vraćao u kuću, iz sveg glasa govorila: "Recite istinu!"

Nekada se osjeća i kao tajni agent dok istražuje nepredvidive priče, ali oštar duh i nepokolebljiv stav nešto je što kroz Anine priče u 'Provjerenom' izlazi vani i, jednostavno, motivira.

Zbog epidemije koronavirusa, ekipa Provjerenog prebačena je u Dnevnik. Ana trenutačno pokriva teme vezane za ekonomske aspekte krize i priče o onima koji su zbog cijele situacije ostali bez posla. Boji se što će biti za mjesec ili dva te kaže kako će Vlada uskoro morati izaći s dugoročnom strategijom.

Iako nema toliko vremena za istraživačke priče, pokušava pronaći i vrijeme za dublje istraživanje pojedinih tema. Kada se sve vrati u normalu, one teme koje su bile 'ispod radara' zasigurno će doći na vidjelo. 

Sigurni smo da će se Ana pobrinuti da ne prođu nezapaženo jer se ova Sinjanka u ovom svijetu 's puno mana' snalazi itekako dobro.

Objavu prenosimo u cijelosti.

- Administrativna tajnica ne može smanjivati niti povećavati decentralizirana sredstva kotareva i mjesnih odbora već će se to određivati na rebalansu proračuna koji uskoro slijedi na sjednici Gradskog vijeća.

Deset dana prije početka druge terenske faze Popisa stanovništva, kućanstava i stanova, Hrvatska nema dovoljno popisivača, osobito u priobalnim županijama osim Ličko-senjske, te su još otvorene prijave za popisivače! Inače, svi popisivači i kontrolori koji sudjeluju u terenskom popisivanju stanovništva morat će imati EU digitalnu COVID potvrdu (što znači da su cijepljeni, preboljeli ili imaju negativan test) što je nedavno odlučeno nakon konzultacija Državnog zavoda za statistiku s Nacionalnim stožerom i pogoršanja epidemioloških prilika, piše Večernji.

S obzirom na to da je popis stanovništva izuzetno bitan za zemlju, nadati se je da će biti manji problem s manjkom popisivača ako se što veći broj građana popiše sam preko sustava E-građani. Nakon što smo prije koji dan uočili kratku obavijest na stranicama DZS-a da još traju prijave za popisivače zbog odustajanja popisivača u nekim županijama, uputili smo upit DZS-u o kojim županijama je riječ, odnosno gdje nedostaje najviše popisivača?

– U priobalnim županijama, Dubrovačko-neretvanskoj, Primorsko-goranskoj, Istarskoj, Zadarskoj, Šibensko-kninskoj i Splitsko-dalmatinskoj bilo je manje zainteresiranih popisivača zbog turističke sezone. Odluka o obveznim EU COVID potvrdama također će utjecati na broj popisivača. Nakon što prikupimo podatke s terena koliko popisivača posjeduje EU COVID potvrdu, znat ćemo gdje i koliko će ih faliti. Stoga su prijave za popisivače i dalje otvorene – odgovorili su kratko iz DZS-a.

Inače, u drugoj fazi popisa od 27. rujna do 17. listopada gotovo 8000 popisivača treba izaći na teren kako bi popisali s pomoću elektroničkih uređaja one koji se nisu sami popisali, obavili kontrolu i ispravili pogreške nastale samopopisivanjem građana. Popis će se moći provoditi najdulje do 29. listopada ako do 17. listopada ne budu popisane sve popisne jedinice. Među gotovo 8000 popisivača polovica ih je mlađih do 25 godina, a samo ih je 15-ak posto starije od 50 godina. Za tri tjedna cjelodnevnog angažmana popisivači će moći u prosjeku zaraditi od 5000 do 6000 kuna. Popisivači trebaju biti punoljetni hrvatski državljani s prebivalištem ili reguliranim boravištem u Hrvatskoj s najmanje završenom srednjom školom te poznavati rad na računalu. Prednost imaju nezaposleni i studenti. Socijalnu geografkinju Sanju Klempić Bogadi s Instituta za migracije i narodnosti ne čudi problem s nedovoljnim brojem popisivača koji se nastoji riješiti.

– Logično je da nedostaje popisivača u priobalnim županijama zbog turističke sezone u kojoj ljudi rade bolje plaćene poslove i u tim županijama nije tolika potreba za poslom jer svatko tko želi raditi može naći posao, za razliku od recimo Slavonije u kojoj je teže naći posao. I manjak popisavača odraz je nedostatka radne snage u Hrvatskoj. Usto je problem što, primjerice, studenti kojih ima u velikim gradovima i koji bi mogli biti popisivači u to vrijeme imaju obveze na fakultetu, a popis zahtijeva cjelodnevni angažman od tri tjedna, a nažalost mladi nezaposleni a informatički pismeni dobrim su se dijelom odselili – govori Klempić Bogadi.

Nije baš izvedivo, dodaje, ni premještanje popisivača iz jedne županije u drugu jer rade u grupama pod nadzorom kontrolora koji je zadužen za njih i usto tko će im plaćati putne i ostale troškove.

Kako svi popisivači moraju imati COVID potvrde, iz DZS-a ističu da će za sve njih biti osigurano testiranje ako nisu cijepljeni ili nisu preboljeli COVID. No, na pitanje hoće li necijepljeni popisivači biti testirani jednom ili više puta tjedno, uzvraćaju da detalje još razmatraju.

Klempić Bogadi napominje da će dio popisivača i odustati od popisivanja zbog COVID potvrda, što može biti problem u dalmatinskim županijama u kojima je ionako slabiji obuhvat cijepljenjem. Smatra da je propust DZS-a što u startu nije rečeno da popisivači moraju imati COVID potvrde jer će ulaziti u domove građana, a kod nas postotak cijepljenih starijih još nije dovoljan da bi oni bili zaštićeni, piše Večernji.