Jedini splitski vaterpolo reprezentativac: “Di ću ić` gledat mulca od 14 godina…”

Ima od toga skoro tri godine. Renco (proslavljeni vratar Posinković, nap.a.) je, kako samo on zna, “pilao” s tim malim.  

– Dođi na bazen, vidit ćeš tog Zovu, nema još ni petnaest godina, a igrat će za prvu momčad. To što on ima prirodno ima rijetko tko, sve kao neće, a uvijek lopta kod njega. On je buduća vaterpolo zvijezda – uporan je bio Renco.

Naravno, vrtio sam glavom, sad ću još ić’ gledat mulca od četrnaest godina kako igra. Bilo je to 2012. godine, u momčad ga je ubacio trener Joke Kreković. Ponekad bih kasnije Renca priupitao “kako igra mali”. I sada sjedamo “face to face”, Ivan Domagoj Zović pozvan je u reprezentaciju Hrvatske. Ima sedamnaest i koji mjesec, a stigao je u društvo velikana. Već je on pozivan na širi spisak reprezentacije, pa u nekakvu B selekciju, ali sada je u odabranom društvu, piše web stranica splitskog Mornara.

– Lipo je bit među tih petnaest igrača. Još da zaigram. Ne znam hoću li biti u momčadi, ali sve ću učiniti da se dokažem izborniku – jasnim će glasom Zova, učenik 3. razreda 1. jezične gimnazije.

A prije nego smo se našli, trener Zdejo (legendarni kapetan Hrvatske Vrdoljak, nap.a.) me upozorio kako je “mali” tih, kako mu riječi treba kliještima izvlačiti. Kad ono zreli, zgodni mladić… 

– To trener govori, jer šutim na treningu. Šta ću govorit, najvažnije je trenirati – smije se Zova.

Veseli se danima u reprezentaciji, Hrvatska 18. studenog u 1. kolu Svjetske lige igra protiv Turske. Nije rekao, nije ni trebao, ali sanja završnicu Svjetske lige, prvenstvo svijeta, odlazak na Olimpijske igre u Rio de Janeiru… Ima i zašto, Zova je najpotentniji hrvatski igrač, lijeva ruka kakvu nacija nije dugo imala, još otkako se pojavio Maro Joković. Trenutno je jedini reprezentativac iz splitskih klubova, Zova i Mornar prkose Jugu, Primorju i Mladosti.

– Javila mi je mama (Frankica, nap.a.) da sam pozvan. Nju je zvala prijateljica Ivana. Nisam, ako na to mislite, skakao od sreće. To je tek poziv, sada sve treba učiniti da se nađem u momčadi. A ako i ne budem neće biti smak svijeta. Ovo mi je samo dodatni podstrek za još jači trening – kazuje Zova.

Za njega je sve to nekako normalno, kako i ne bi bilo. Ljetos je igrao za tri klupske kategorije, za kadete, juniore i seniore, ista je situacija i u reprezentaciji. Taj ima utakmica da ih se ne može ni sjetiti. – Najvažnije je ovo sad, da smo se stabilizirali u regionalnoj ligi. I da smo ušli u četvrtfinale Eurokupa. Imamo šansi protiv Savone, dobar je ovaj Mornar – kaže Zović.

Uz čudesne reakcije u obrani i mirnu, preciznu ruku u napadu Zovića karakteriziraju i iznimne plivačke mogućnosti. Rijetko gubi onu trku na početku četvrtina.

– Protiv Vojvodine sam jednu loptu izgubio, ali bio sam brži, lopta mi je ispala. Koliko se sjećam na bazenu u Poljudu još me nitko nije “razbio” – rekao je Zova.