Tatjana Vukman: Socijalno ugrožene obitelji trebale bi dobiti naknadu za školovanje djece u potpunosti

Školska godina je započela prije dva tjedna, udžbenici i sav pribor za djecu roditelji su odavno kupili. U nekim gradovima knjige su besplatne za sve učenike, u nekima i nisu, a kako je riječ o nemalim izdacima posebno je zanimljivo da su u Splitu recimo, oni socijalno najugroženiji zapravo u nepovoljnijoj situaciji od onih obitelji koje su tek nešto iznad minimalnih primanja!

Naime, djeca korisnika prava na zajamčenu minimalnu naknadu, dakle socijalnih slučajeva, imaju pravo na 50 posto subvencija pri nabavi udžbenika dok preostali iznos moraju sami “stvoriti”. Gradske vlasti ne mogu “dodati” preostali iznos jer su takva djeca “pokrivena” financiranjem države…

“Sve obitelji nisu iskoristile pravo na subvencionirane udžbenike”

– Istina, u Splitu postoji točno 254 korisnika zajamčene minimalne naknade koja ostvaruju subvenciju od 50 posto na obavezne udžbenike i taj iznos plaća Ministarstvo znanosti, obrazovanja i sporta – najniži iznos je 283 kune za jedno dijete, dok je najviši 966 kuna za srednjoškolskog učenika. Subvencije isplaćuje Ministarstvo, na temelju naših podataka o te smo maksimalno ubrzali proceduru kako bi građani što prije dobili ta sredstva. U nekim slučajevima se dogodi i to da osobe koje ne primaju socijalnu pomoć, no imaju minimalna primanja, zapravo više dobiju od Grada nego iznose kojim pomaže država… Stava sam, naravno, kako bi svi nositelji prava na minimalnu naknadu, tzv. socijalnu pomoć, trebali dobiti naknadu za školovanje djece u potpunosti, a ako državne financije to mogu podnijeti, i svoj djeci u Hrvatskoj, što bi bio doprinos kvalitetnijem obiteljskom životu i često proklamiranoj demografskoj politici. Moram napomenuti kako se još 50-ak obitelji nisu iskoristili subvencije za udžbenike, još se nisu odazvali našim telefonskim i pismenim pozivima pa ih očekujemo što ranije kako bi ostvarili svoje pravo – kaže nam Tatjana Vukman, ravnateljica splitskog Centra za socijalnu skrb.

To naravno nije jedini posao splitskih socijalnih radnika (dva stručna suradnika su angažirana samo na tom pitanju u ovo vrijeme početka škole), a prva dama Centra za socijalnu skrb najavila projekt suradnje s ravnateljicom i stručnim timom dječjeg vrtića Radost. Zabrinjavajuća je naime činjenica da već godinama Centar nema niti jednu prijavu iz predškolskih ustanova na ozbiljne probleme u kojima odrastaju mališani…

– Ta činjenica nam onemogućava da u ranoj dobi djeteta naša služba intervenira savjetovanjem, upućivanjem i uključivanjem u razne oblike tretmana. Dakle, ranim mjerama intervencije pomoći djetetu omogućava sretnije djetinjstvo i nesmetani razvoj te u budućnosti sprječava institucionalnu brigu o djetetu. Djeca su briga svakog građanina, posebno profesionalno orijentiranih na njihovu skrb. Započeli smo ambiciozni plan zajedničkog djelovanja s dječjim vrtićem Radost, u cilju prevencije. U prvom koraku radimo anketu za odgajatelje kojim bi “snimili” iskustvo odgajatelja s djecom koja proživljavaju zanemarivanje ili zlostavljanje unutar obitelji. Detektirali bi da li odgajatelji prepoznaju takvo dijete, što poduzimaju trenutno u odnosu na to, da li su imali iskustvo aktivnog djelovanja u takvoj situaciji i da li svjesni profesionalne, ljudske i zakonodavne odgovornosti u slučaju spoznaje i sumnje – kaže Vukman.

Otvaranje prema lokalnoj zajednici

Informacije o teškim uvjetima odrastanja djece u problematičnim sredinama, ali i drugim situacijama koje zahtijevaju intervenciju Centra, proizlaze i iz aktivnosti stručnih radnika u pilot projektu “Mi smo u gradskom kotaru”. Jedan od mnogih aktivnosti Centra za socijalnu skrb kojeg je pokrenula Vukman kako bi otvorila instituciju prema lokalnoj zajednici, kako bi se život korisnika iz sustava socijalne skrbi (ali i drugih, koji nisu obuhvaćeni socijalom – starije i teško pokretne osobe, recimo) te drugih građana, njihovih susjeda, kvalitetno poboljšao. Iz tog projekta već su vidljivi i primjeri reakcije na terenu, susjedi su u nekoliko navrata uputili djelatnike Centra na slučajeve zanemarivanja djeteta (bilo je tu i zdravstvenih problema, odnosno teškoća u razvoju) ili potpunog otuđenja osoba koje odbijaju svaki kontakt, i te slučajeve već rješavaju u Centru, savjetodavno ili odgovarajućim koracima unutar sustava.

– Od početka godine stručni suradnici Centra jednom tjedno borave u istočnim gradskim kotarevima gdje je naša služba možda i najmanje dostupna. Surađujemo s predsjednicima gradskih kotareva, svećenicima, uvijek su na našim sastancima i patronažna sestra, predstavnici škola i predškolskih ustanova, kako bi brže, lakše i svrhovitije obavili podršku i pomoć potrebitima. U okviru Zakona o socijalnoj skrbi, ali i izvan naše struke naravno, jer koordinacija i pomoć građana, institucija i lokalne zajednice daje rezultate. Postali smo ustanova dostupna za dobru suradnju o socijalno planiranje na razini grada i županije, nema tijela vezanog uz socijalnu djelatnost, a da mi nismo aktivno uključeni… – govori Tatjana Vukman, najavivši događanje u Srinjinama povodom Međunarodnog dana seoske žene.

No prije sredine listopada i fešte u Srinjinama (natjecanje u izradi soparnika, boćanje za žene iznad 60 godina,…), na “programu” je odabir ravnateljice ili ravnatelja splitskog Centra za socijalnu skrb. Tatjana Vukman je nakon četiri uspješne godine na čelu ustanove (a već godinama je u sustavu, za svoj rad u Maestralu dobila je nagrade Grada Splita i Županije) najavila svoju kandidaturu, jer “ideja o poslu i izvan granica postojećeg stanja uvijek ima”. Upravno vijeće Centra ovog bi tjedna moglo donijeti odluku o odabiru kandidata na ovu funkciju, poslovičnu “kašetu brokava”. Hoće li biti protukandidata (i kandidatkinja), hoće li odlučivati politička “kužina” ili struka, ostaje vidjeti…