Najpoznatijega Kineza u Hrvata pronašli smo na Rivi kod Franje, zapjevao nam je i ispričao nadrealnu životnu priču

Hrvatski jezik mu je kao materinji, mjesta u cijeloj Dalmaciji poznaje ‘kao na dlanu’, a na pitanje o najvećem životnom snu odlučno će vam kazati kako želi postati Hrvat. Domoljubne pjesme vješto pjeva i u noćne sate, a o povijesti Hrvatske mogao bi pričati i po nekoliko dana.

Već više od mjesec dana, diljem obale, brojne prijatelje posjećuje najpoznatiji Kinez u Hrvata. Svojevremeno su ga nazivali i ustašom, a iako na leđima ima 43 godine, još je u ranoj mladosti upoznao naciju koja je prolila mnogo krvi kako bi došla do slobode.

Sze Yat Lung ili Damir Kujundžić, kako ga nazivaju u Dalmaciji, dobro je ‘okusio’ što znači biti nepoželjan. Dvaput je čak dobio i izgon. Prvi puta zbog povika ‘Ajmo, ustaše‘, a onda i nakon ‘Za dom spremni‘. Iako ranije nije dobio Prekršajni nalog, bivšeg profesora moglo se vidjeti i kako je mahao vlastoručno izrađenom zastavom HOS-a uz jedno veliko ‘U’.

Ekstremista poprilično radikalnih razmišljanja pronašli smo u Splitu, baš kod ‘njegova oca’, kako naziva Franju Tuđmana. Istog onog kipa kod kojeg umjesto cvijeća i svijeća stoje dvije prazne boce ‘Karlovačke’. Na sramotu i za pouku. Ali, već smo i ranije naviknuli na prostituciju kojom se izlaže ovaj kip visine nešto manje od 3 metra. Bilo je tu Kerumovih vrećica, poruka i natpisa, ali i raznih obojenih avantura – od crvenih očiju pa do rozog tijela.

– Imao sam 15 godina kada sam vidio priču o Franji Tuđmanu i zemlji koja je željela neovisnost. Tada sam se zaljubio u Hrvatsku na prvi pogled. Čitao sam i puno o Domovinskom ratu i očarao se kako je mnogo djedova i očeva dalo svoj život za slobodu. Ideologija mog života je baš riječ ‘sloboda’. Sve me to potaknulo da prije dvije godine i dođem u Hrvatsku, govori nam Sze Yat Lung u razgovoru u kojem se miješaju hrvatski i engleski jezik. 

Nema predaje, vraćam se jači nego ikad

– Imam mnogo prijatelja u Imotskom. Ondje i znam puno velikih Hrvata poput Ante Bruna Bušića, Zvonka Bušića i legendu policije, Josipa Jovića. Josip Jović je moj idol. Imam puno prijatelja i u Šibeniku, Kninu, Dubrovniku, Splitu, Vukovaru, Otočcu, prepričava nam naš kineski sugovornik dok stalno pogledava na lik Franje Tuđmana. Svako toliko i zapjeva koji stih pjesme Doris Dragović ili Dražena Žanka. 

Dolasci u Hrvatsku svako nekoliko mjeseci znače i ogromne troškove pa se kao logično pitanje postavljalo o financiranju dugog puta i života u Hrvatskoj.

San mu je postati Hrvat, želi zauvijek biti u Hrvatskoj, a čudo je, kako nam govori, doživio na obilježavanju ‘Oluje’ u Kninu kada je, u obilasku grada, ugledao Antu Gotovinu.

– Ako ponovno dobijem izgon, ja ću se vratiti tri mjeseca kasnije. Ništa neće prekinuti moju ljubav prema Hrvatskoj. Ako moram otići, nema problema, ali nema predaje jer vraćam se jači nego ikad, zaključuje nam najpoznatiji Kinez u Hrvata.

Zanimljivi susret zaključen je na najbolji mogući način. Zaštitne maske smo pospremili u džep, Damir je za svoj Facebook profil ‘okinuo’ sliku uz potpisnika ovih redaka i Franju Tuđmana, a onda smo, uz pomoć prolaznika, zapjevali i ‘Mojoj lijepoj’ i ‘Od stoljeća sedmog’.