Božićni razgovor s don Josipom Ulićem: ‘Donesimo ljubav svim obiteljima!’

Piše:

Blagdan Božića kršćanski svijet slavi od davnina, a Bog koji je postao čovjekom bio je razlog i za razgovor s don Josipom Ulićem, župnim vikarom u župi sv. Spasa na splitskim Mejašima i svećenikom u splitskom zatvoru.

Don Josip je u mladosti igra košarku, maštao o NBA ligi, ali zahvaljujući rođaku i jednom svećeniku iza srednje škole ušao je u grupu mladih –
Hrvatsko nadzemlje. Malo po malo, nakon nekog vremena, košarka je postala sporedna stvar, a don Josip je shvatio da je njegov put života drugčiji od, primjerice, puta Donovana Mitchell, slavnog NBA košarkaša. 

– Uza
sve borbe i milosti, podove i uspone, tuge i radosti koje sam na svome putu
prošao danas mogu kazati da sam uistinu radostan svećenik – na početku razgovora govori nam don Josip koji riječ Božju ljudima prenosi na jako moderan način.

 – Moderni način prenošenja
Isusove radosne vijesti otkrio sam u Hrvatskom nadzemlju prije gotovo deset
godina. Kada sam ja ušao u tu grupu mladih oni su već imali neke svoje filmove
na Youtube kanalu. Kasnije sam zajedno s njima učio prenositi i prenosio
radosnu vijest putem tribina i medija te smo tako potaknuli promjenu života kod
mnogih ljudi. Facebook sam otvorio davno, a nedavno i Instagram. Naime, volim pisati pa su mi to odlične platforme na kojima
mogu objavljivati svoje tekstove. Pisao sam neke tekstove za više katoličkih
stranica između ostaloga Laudato, Bitno.net, Međugorje.info, Obitelj malih
Marija…
Od nedavno sam postao i dio projekta svećenika Hrvatske i drugih
ljudi naziva „Pod smokvom“. U taj projekt uključeno je desetak svećenika i još
mnogu ljudi. Zanimljivo je to što na projektu rade svećenici različitih karizmi
i redova ali na istoj stvari, donošenja Krista drugima. Zajedno prenosimo
Kristovu riječ preko YouTubea. Komentiramo evanđelja, radimo specijal emisije
te smo ponosni da je naš vjerski kanal dobro praćen. Imamo više od 11 tisuća
pretplatnika, a emisije se mogu pratiti i na Laudato televiziji – govori Ulić. 

Prije božićnog vremena u Došašću su se svi ljudi pripremali za dolazak Isusa. Don Josip nam govori kako često ljudi ne znaju da se baš Advent dijeli na dva dijela.

– U prvom dijelu Došašća, koji započinje
prvom nedjeljom došašća i traje do 16. prosinca, vjernici se pripremaju za
drugi Kristov dolazak, dok se u drugom dijelu došašća, od 17. do 24. prosinca,
pobliže pripremamo za slavljenje Isusovog rođendana, slavimo Kristov prvi
dolazak, slavimo dan kada je Sin Božji postao čovjekom kako bi nas spasio. Krist
nas i danas želi istrgnuti iz ropstva grijeha, on je zato i došao na ovaj
svijet.
Jedna pjesma kaže: „Nek moje srce budu jasle“. Isus se i danas želi
roditi u mome i tvome srcu. Isus želi da ga primimo u svoj život da ga
prepoznamo i prihvatimo kao našega spasitelja. On želi da iskusimo njegovu
besplatnu ljubav i da iz iskustva te ljubavi i mi ljubimo jedni druge. To ne
znači da moramo činiti velike stvari. Ne. To znači da činimo male stvari sa
velikom ljubavi. Konkretno: da se nasmiješimo nekome, da oprostimo, da rečemo
hvala, da nazovemo nekoga tko je usamljen, da provedemo vrijeme sa osobom koja
je bolesna –

 U vašoj je župi na Badnje jutro iz vedra neba padao snijeg?

– Vaš je portal prenio tu
informaciju iako ne znam kako ste za to saznali. O čemu se tu zapravo radi. Pod
utjecajem zapadne kulture ljudi sanjaju i maštaju da na Badnjak ili Božić pada
snijeg. Pa imamo i pjesmu od grupe Dalmatino „Božić bijeli“. Nedavno mi je
jedan župljanin rekao da ima stroj za pravljenje snijega. Rekao sam mu da bi
bilo zanimljivo kad bi mi na badnji dan napravili da pada snijeg. To smo i
ostvarili. Na badnji dan bila je zadnja misa zornica. Na kraju mise rekao sam
župljanima da imam informaciju kako vani pada snijeg. Kako su izlazili iz Crkve
po njima je padao snijeg, to jest umjetni snijeg kojega je iz stroja puštao naš
župljanin. Reakcija ljudi je bila izvrsna. Bili su oduševljeni, veseli…
Kasnije smo dobili brojne poruke zahvale na društvenim mrežama i mobitelima.
Taj snijeg kojega smo besplatno dobili, taj mali znak pažnje otvorio je srca
mnogih ljudi i pokazao je da male stvari mogu učiniti život ljepšim i
radosnijim.

Papa Franjo je prije nekoliko dana istaknuo sliku jaslica u kojima
se majka odmara. Što je time želio reći?

Papa Franjo je na općoj
audijenciji u prošlu srijedu spomenuo kako je za svoj 83 rođendan dobio sliku
posebnih malih jaslica neobična naziva: „Pustimo mamu da se odmori“. Te jaslice
prikazuju Blaženu Djevicu Mariju kako spava na slami, dok kraj nje sveti Josip,
u naručju drži malenog Isusa koji isteže ruke. Ovaj prikaz Svete obitelji
pokazuje nježnost jedne obitelji i braka. Nježnost jedne obitelji, jednog braka
je i pustiti mamu da se odmori. Ovo nije poticaj da žena bude lijena već
muškarcima da trebaju sa ženama dijeliti poslove. U ovom vremenu u kojima se
žene iskorištavaju potrebno je zajedno raditi na dobro djece i čitave obitelji.
Papa je pozvao vjernike da u svojim kućama naprave jaslice jer su one poput
otvaranja vrata za Božji ulazak u naš dom. Papa je rekao kada pravimo jaslice
kod kuće otvaramo vrata Isusu govoreći mu da uđe unutra. To je poziv Isusu da
uđe u naš život. Ako Isus uđe u naš život čuda se događaju. Na žalost u mnogim
kršćanskim domovima danas nema jaslica stoga ovim putem pozivam sve one koji ih
još nisu napravili da to i učine.

Kršćani se, na neki način, u vrijeme Božića još dodatno zbližavaju.
Radosni su to blagdani kada u prvi plan dolazi obiteljsko zajedništvo.

Nedavno sam čitao jedan članak na
nekom portalu u kojem su pitali poznate ljude što je za njih najvažnije za
Božić. Svi oni redom su govorili obiteljsko zajedništvo. Božić je uvijek bio
obiteljski blagdan i takav bi trebao ostati. Na žalost danas se živi jako ubrzano
da se obitelj rijetko nađe na okupu jer posao i druge obveze to preko godine
onemogućuju. Božić je idealno vrijeme za obiteljsko zajedništvo jer je Isusu
svojim rođenjem došao u jednu konkretnu povijesnu obitelj. Stoga slavlje Božića
u toplom obiteljskom ozračju uvijek i je radost. Božić najdublje doživljavamo u
obitelji s roditeljima, braćom i sestrama, bakama i djedovima… Ta želja za
toplinom obiteljskoga zajedništva nalazi se u svakom čovjeku. Tu želju ili san
treba dovest u stvarnost. Najvažniji temelj za izgradnju i razvoj dobrog
čovjeka jest upravo zdrava obitelj. Razorimo li obitelj što će se dogoditi?
Prvu nedjelju nakon Božića Crkva slavi blagdan svete Obitelji: Isusa, Marije i
Josipa. Blagdan svete Obitelji zapravo je produženi Božić, jer je Božić sam po
sebi blagdan obitelji.

U današnjem vremenu za Božić često budu vrijednije stvari koje bi
trebale biti manje vrijedne. Što je najvrijednije za Božić?

Stalno
nam se nameće da je Božić u kupovini, a u stvari je u besplatnosti. Na Božić
slavimo rođendan. Čiji? Isusa Krista koji je došao na ovaj svijet kako bi nam
besplatno darovao oproštenje grijeha. Danas Božić kao da se kupuje, ali u
kršćanstvu se ništa ne kupuje, sve nam je besplatno dano i darovano u Isusu
Kristu. Stoga, smisao Božića nije u kupovini već u besplatnosti. Ako smo bili
dobri možda ćemo dobit neki dar. Ako nismo bili dobri imamo priliku dobiti
najbolji dar – besplatno oproštenje grijeha. Svima nama želim da ovaj Božić
iskusimo besplatnu Božju ljubav i da iz iskustva te ljubavi i mi sami besplatno
ljubimo jedni druge. Tek tada ćemo slaviti Božić i to ne samo na Božić već
svaki dan.

 Poruka svim ljudima za Božić?

Nedavno sam susreo jednu obitelji
u kojoj su muž i žena teško bolesni.  U
jednom trenutku žena je spomenula kako joj je nedavno napokon odobrena penzija.
Rekla je kako je, kad je dobila penziju, mislila počastiti svoju obitelj s
nečim ali se predomislila. Odlučila je s tim novcima, koje je mislila potrošit
na svoju obitelj, darovati koliko može djece čije su majke teško bolesne od
raka. Gledao sam je bolesnu na krevetu, okruženu sa svojom obitelji i osjetio
sam u sebi – to je Božić. Ne gledati samo sebe i svoju obitelj već i druge oko
sebe. To je učinio Isus. On je došao na ovaj svijet u jednu konkretnu obitelj.
Naime, majka mu je bila Marija, a otac Josip. No, on nije došao na ovaj svijet
samo svojoj obitelj već svim obiteljima donoseći im ono što je najpotrebnije –
spasenje. Njemu je na križu bilo teško, ali je odlučio vršiti volju Božju i
spasiti sve obitelji. Svima nama ovaj Božić želim da iz iskustva besplatne
ljubavi koju Isus poklanja svim obiteljima i mi počnemo ne gledati samo na sebe
i svoju obitelj, već na sve obitelji koje su oko nas donoseći im ono što im je najpotrebnije,
prije svega ljubav, tj. Krista, a zatim i sve ostalo.

Don Josip je na kraju svim čitateljima zaželio čestit Božić i sretnu i blagoslovljenu Novu 2020. godinu!