Splitski sud prošle godine: Paravinji 40 godina, “show” kapetana Dragana, presuda za “tulum iz pakla” u Podstrani

Splitski sud, onaj “glavni” Županijski, pogodila
je prošle godine sva sila teških slučajeva – započela su naime čak četiri
suđenja za ratne zločine! A jedno je, nećete vjerovati, i završilo. Uz te
postupke koji su redom bili praćeni pojačanim mjerama osiguranja ili
prosvjedima, odigravala su se u splitskoj “palači pravde” i suđenja
za druga kaznena djela – početkom ožujka ponovno je (po treći put) na 40 godina
osuđen Dragan Paravinja, a u studenom je Roko Šimac dobio četiri i pol godine
zbog tragičnih događaja u obiteljskoj kući u Podstrani…

Sve je ipak “zasjenilo” suđenje Draganu
Vasiljkoviću, poznatijem po nadimku kojeg je koristio kao šef
“Knindži” u agresiji na Hrvatsku – kapetan Dragan. Optužen je zbog
ratnog zločina, i to na nekoliko lokacija tijekom Domovinskog rata: kninska
tvrđava, Glina i šibensko zaleđe. Deset godina je Vasiljković proveo u pritvoru
u – Australiji, gdje je uhićen po tjeralici i nakon pustih pravnih peripetija
izručen RH, iako je državljanin Australije (i Srbije). U rujnu 2016. godine,
nešto više od godinu dana nakon izručenja, konačno je započelo suđenje koje će
potrajati do iduće godine, sasvim je izvjesno. A od samog početka su uvedene
iznimno stroge mjere osiguranja, kako ulaska u veliku sudnicu, tako i samog
ulaska u sud – dogodilo se čak i da je sudac Županijskog suda, jedan od članova
vijeća kapetanu Draganu, “zapeo” nakratko pred ulazom. Medijski
interes je, kako su ročišta odmicala, polako opadao. Prvo ročište su vižitali
strani novinari (australski), sve televizije i hrpa novinara, došli su
diplomati te drugi zainteresirani, no ubrzo se prorijedila ekipa u publici.
Kapetanu Draganu to nije puno smetalo, u sudnici se bez pardona bori za golu
kožu, postavlja pitanja, nadmudruje se, sve pod parolom “deset godina se
nisam mogao braniti optužbi”.

Pravosudne policije, temeljne u odorama te onih u civilu
nema ni približno toliko za jedno drugo suđenje, ono za događanja u vojnom
zatvoru Lora 1991. godine. Tu je pak pet bivših pripadnika 72. bojne Vojne
policije RH optuženo za ratni zločin, trojica su već odslužili zatvorske kazne
po ranijoj pravomoćnoj presudi (za Loru 1), dok se protiv dvojice (Tomislav
Duić i Emilijo Bungur) danas vodi objedinjeni postupak. Upravo je Jagoda
Bungur, supruga optuženog, spiritus movens raznih akcija i prosvjeda ispred
suda, pokušavajući naime dokazati nevinost supruga, odnosno zlonamjernost
hrvatskog pravosuđa (uz sekundiranje odvjetnika Vinka Burazera) koje protiv
Bungura vodi “protuustavni postupak”. Dotle je došlo da su Jagodu i
Bartula Bungura, njihovog sina, morali na prvom ročištu u rujnu udaljiti iz
sudnice zbog vrijeđanja suca.

Vijeća za ratne zločine u Splitu radili su punom parom,
nekadašnji kapetan bojnog broda JRM i dozapovjednik Lore (dok je bila pod
okupacijom) Pavle Pantić ekspresno je osuđen zbog napada na stanovništvo i
civilne mete s mora i kopna 1991. godine – osuđen je po zapovjednoj
odgovornosti, kao “kotačić” koji je izdavao i prenosio naredbe, te je
dobio šest godina zatvora. Suđenje pak Borislavu Đukiću, bivšem general-majoru
JNA, optuženom za rušenje brane Peruča (eksplozija je oštetila branu no srećom
nije došlo do katastrofalnih posljedica), tek se zahuktava. Zanimljivost oba
predmeta jesu imena na vrhu zapovjedne hijerarhije – Mile Kandić u prvom te
Ratko Mladić u drugom slučaju. No, ovdje su Pantić i Đukić pa im se sudi kao
pojedincima iako spisi imaju cijeli popis zapovjednika odgovornih za te ratne
zločine.

Presuda Dragnu Paravinji je pak bila očekivana, iako je istu
sankciju dobio već dva puta pred šibenskim sudom, ovaj put je splitski sud
donekle promijenio tijek tragičnih događanja. Paravinja je osuđen zbog ubojstva
maloljetne Drnišanke Antonije Bilić u lipnju 2011. godine. Taj dio nije sporan
niti Vrhovnom sudu koji je dva puta ukidao presudu šibenskih sudaca, bilo je
pitanje pravne kvalifikacije i (ne)uspješnosti u dokazivanju silovanja nesretne
djevojke. Na Županijskom sudu u Splitu odlučili su se za teško ubojstvo radi
počinjenja drugog kaznenog djela, dakle pokušaja silovanja. Dvije ranije,
ukinute presude, govorile su o teškom ubojstvu radi prikrivanja silovanja. Hoće
li ovakva presuda opstati, odlučit će na Vrhovnom sudu, no za sada je učinak za
Paravinju (kojem su u jedinstvenu kaznu pribrojana i druga nedjela, redom
seksualni zločini) isti, 40 godina robije.

Puno niža sankcija izrečena je Roku Šimcu, četiri i pol
godine, no slučaj je posebno okupirao pažnju javnosti. Na zabavi skupine mladih
u Podstrani, u obiteljskoj kući, romantična atmosfera je pošla strašno po zlu:
mladić je vršnjakinji nanio tako teške ozljede unutarnjih organa da je jedva
preživjela te će posljedice imati cijeli život. Djevojka se ničega s tog tuluma
nije sjećala, a puno nije pomogao ni optuženi – nakon brojnih vještačenja
mladić je osuđen za nanošenje teških tjelesnih ozljeda (optužnica ga je
teretila za pokušaj ubojstva) te za spolni odnos bez pristanka. Utvrđeno je
ipak kako djevojka nije bila u stanju dati pristanak za seksualni odnos te
večeri krajem studenog 2012. godine.

A za nanošenje teških tjelesnih ozljeda sa smrtnom
posljedicom osuđen je Joško Božić Kudrić. Dobio je osam godina jer je udario
poznanika Nikolu Krmeka, dok su bili skupa u automobilu i pušili heroin, a
ključan se pokazao svjedok, zajednički prijatelj koji je cijele večeri bio u
vozili s dvojcem.

S druge strane, Ante Asanović osuđen je na sedam godina
(pravomoćno) zatvora zbog razbojništva i nanošenja teških ozljeda. U Neoriću je
provalio u kuću susjeda, koji ga je prepoznao iako je bio maskiran. Izudarao mu
je glavom o stol, a uzeo tek nešto više od dvije tisuće kuna. Dva puta je bio
osuđen na pet godina zatvora, no Vrhovni sud mu je koncem 2016. godine povisio
sankciju za još dvije godine iza rešetaka. Točno dvije godine zatvora
(bezuvjetno) dobio je pak Srđan Kačić Bartulović, bivši načelnik općine
Sućuraj. Kazneno djelo je zlouporaba položaja i ovlasti, a iza se krije
otimačina 14,5 tisuća “kvadrata” atraktivnog općinskog zemljišta uz
more vrijednog gotovo sedam milijuna kuna – kao privatna osoba je tužio Općinu,
koristeći neistinito institut dosjelosti, a potom nikoga u Općini nije
obavijestio niti angažirao za zastupanje Općine, smatraju na splitskom
Županijskom sudu

Nije sve bilo tako crno tijekom prošle godine za optuženike:
Kristijan Kiki Stojanović je recimo oslobođen optužbe za likvidaciju prijatelja
Ive Stipetića! Prvi put je dobio 14 godina, no Vrhovni sud je ukinuo tu odluku,
a u rujnu 2016. godine ponovljeno suđenje završeno je oslobađajućom presudom! Jednostavno
nije bilo dovoljno dokaza da je ubio (na krajnje podmukao način, tvrdila je
optužba) Stipetića u prosincu 2010. godine.

Vrhovni
sud ukinuo je pak presudu kojom je Jozo Čabraja osuđen na 13 godina zatvora za
ubojstvo Marina Matijaša u Kaštelima 2014. godine. U ovom predmetu se čak nije
puno govorilo o činjenicama (a u pitanju je slučaj koji je digao na noge
Kaštela, dvije skupine mladića imali su nerazjašnjenih računa odranije),
presuda je “pala” zbog kontradiktornosti između izreke i obrazloženja.