Barbara Matić i Karla Prodan s ponosom na leđima nose niz judo medalja koje su, osim sportskog uspjeha, 'teške' i pravih životnih pobjeda.
- U prvom sam razredu upisala judo iz jednostavnog razloga. Imala sam dva izbora - balet ili judo, a izabrala sam baš judo jer sam bila mala bucka. Sve mi je bilo u blizini kuće, u atomskom skloništu Osnovne škole Pujanke. Ni trenutka nisam požalila zbog svog odabira još kao dijete - govori nam 26-godišnja Barbara koja je, prija dva desetljeća, 'posadila sjeme i dobro ga zalijevala' i potvrdila izreku kako 'treba kopati ako želimo uživati u cvijeću'. Sve u rječniku jednog vrtlara.
Sestra Anđela zakotrljala je priču u kojoj su saveznici postali Karla i judo.
- Treneri su došli na Mejaše u Osnovnu školu, predstavili su judo i sestri Anđeli se svidio taj sport. Došla je doma s papirićem na kojem je pisalo kako je iznos članarine u klubu upola manji za drugo dijete u obitelji i onda je povela i mene sa sobom. Nakon dva tjedna je bilo prvo natjecanje, osvojila sam zlatnu medalju, što je bio poseban osjećaj i još jedan dodatan poticaj za nastavak treniranja - ukratko glasi ključ uspjeha u slučaju ove 22-godišnjakinje.
Barbarina sestra Brigita prva je zakoračila u ovaj sport, ali su je ozljede brzo odvojile od njega, ali i okretanje nove životne stranice u smislu zasnivanja obitelji.
- Sestra je išla sa mnom i na natjecanja, ali je početak kraja bila njezina trudnoća - objašnjava Barbara.
Judo u Hrvatskoj nose žene
Nabrojiti sve Barbarine i Karline medalje bio bi strašno zahtjevan zadatak, ali prošla godina, obilježena koronavirusom, bila je svakako plodna za ovaj dvojac. Barbara je, uz zlato na turniru u Budimpešti, osvojila i titulu najbolje hrvatske sportašice 2020. godine po izboru Sportskih novosti. Dvije europske medalje oko vrata je stavila i Karla koja rezolutno ističe kako judo u Hrvatskoj nose žene.- Judo u Hrvatskoj se može pohvaliti s velikim rezultatima u ženskoj konkurenciji. Zapravo, žene vode judo u Hrvatskoj - kaže pogledavajući prema Barbari koja sve dodatno potvrđuje kimanjem glavom.
- I to je još jedan dokaz da nema muškog ili ženskog sporta - dodaje Karla kojoj se još jedna mlađa sestra okušala u ovom sportu. Monika još trenira, a ide i stopama sestre govorimo li o uspjesima i medaljama. Sestre koja uspješno plovi i znanjima treće godine pomorskog menadžmenta na splitskom Pomorskom fakultetu. Barbara je u srpnju diplomirala na FESB-u na elektrotehnici.
- Loše je krenula 2020. godina, nismo smjeli nigdje zbog koronavirusa, ali ja sam imala sreću da s roditeljima živim u kući tako da sam svaki dan trenirala i odrađivala sve zadatke od trenera. Resetirala sam se u tom vremenu, sanirala i neke ozljede koje sam vukla i uspjela završiti diplomski rad pa ga i obraniti - opisuje minulu godinu ova dvostruka juniorska svjetska prvakinja.
- Trenutno treniramo samo Barbara i ja. Nemamo sparing partnera pa onda spariramo međusobno ili s trenerom. U krug - upoznaje nas Karla o izazovima 'novog normalnog' u svijetu juda.
Obitelj i trener su najveća podrška
Kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju traju sve do lipnja, a težak raspored bit će pravi izazov za ove dvije istinske radnice. Europsko i svjetsko prvenstvo te niz turnira u kojima će svaki bod biti 'zlata vrijedan' za dugo sanjani san.
- Sestra Brigita je najveća podrška. Isto kao mama i tata, ali svakako ne smijem izostaviti ni prijatelje i trenera koji je uvijek tu kada je dobro, ali i teško - veli nam Barbara. Nadovezuje se i Karla.
- I meni je cijela obitelj velika podrška. Prate svako natjecanje i vesele se mojim rezultatima.
Poprate li uspjehe prijatelji i kakvom objavom na društvenim mrežama, pitamo naše sugovornice.
- Sataremo ljude na Instagramu kad nešto osvojimo - smije se Karla.
- Meni kažu da moje 'utišaju' obavijesti tog dana - ni Barbara nije mogla ostati ozbiljna na naše pitanje.
Veliko odricanje je ključ svega
Kako su trenera Vladimira Preradovića uhvatile godine složne su i Barbara i Karla, govore tako iz ljubavi prema čovjeku koji je u isto vrijeme i potpora, i psihijatar, i liječnik.
- S Vladom sam od prvog dana. Očito je to dobitna kombinacija. On je sve što treba - veli Barbara.
Dok je pozorno pratio svaku izgovorenu riječ, ispod naočala je isijavalo toliko sreće i zadovoljstva što ima ove dvije krasne djevojke.
- Cure su predane svom poslu, profesionalke u svakom trenutku i od samog početka, kako radimo, se prilagođavamo jedni drugima. Možemo na trening i ujutro u 6 sati i navečer u 22 sata. Zajednički trud i rad, veliko odricanje s obje strane je svakako ključ svega - tvrdi Vladimir.
U Judo klubu 'Pujanke' desna mu je ruka baš njegov brat Slavko, koji je, laički rečeno, logistika iza ovih velikih uspjeha, a veliki obol cijeloj priči daje i psihologica Karla Bonačić.
Jedan dan na vrhu, drugi na dnu
Pati li zbog juda svakodnevica i ljubavni život, pitanje je koje smo ostavili za kraj ove priče.
- Upoznali smo se na faksu i tako je sve krenulo. Njega zanimaju borilački sportovi, sve mu je to super i često mi zavidi. Rekreativno se bavi sportom - Barbara priča o Frani koji se, kaže, osjeća kao žena nogometaša. Prijatelji ga čak i zezaju zbog Barbare koja ga gotovo pa uvijek spomene u razgovorima za kakav medij.
A Karla?
- Ako tko pita, slobodna sam - smije se naša sugovornica koja nam je, kao zaključak svega, priznala kako se svakodnevica u judu lako može preslikati i na životnom planu.
- Poseban je to sport. Puno smo toga naučili kroz judo. I ovdje, kao i u životu, si jedan dan na vrhu, a drugi si na dnu.
Jučer su Barbara i Karla otišle u Austriju na reprezentativne pripreme za Grand Slam u Tel Avivu sredinom veljače, ali tek je to početak u godini koja će, ako se karte poslože, donijeti i odlazak u Tokio kao krunu svega dosad napravljenog u slučaju Barbare Matić i Karle Prodan. Neka im je sretno!
