Barbara i Karla još su jedan dokaz kako se sati rada i truda uistinu isplate: Ovo su splitske judašice i njihovi dosanjani snovi vrijedni divljenja!

Znate ono kako stariji mudro kažu da se sve na kraju isplati, misleći tako na rad, trud i dobrotu? Da je baš put do svjetskog uspjeha popločan ogromnom upornošću i satima neumornog pomicanja vlastitih granica zorno pokazuju dvije Splićanke. Uspjele su doći nadomak sna kojeg sanjaju brojni sportaši u cijelom svijetu, a sve to u zemlji u kojoj sve vrvi neučinkovitošću i u kojoj postoji mnogo ‘kočnica’ sa svih strana.

Barbara Matić i Karla Prodan s ponosom na leđima nose niz judo medalja koje su, osim sportskog uspjeha, ‘teške’ i pravih životnih pobjeda.

– U prvom sam
razredu upisala judo iz jednostavnog razloga. Imala sam dva izbora – balet ili judo, a izabrala sam baš judo jer sam bila mala bucka. Sve mi je bilo u blizini kuće, u atomskom skloništu Osnovne škole Pujanke. Ni trenutka nisam požalila zbog svog odabira još kao dijete – govori nam 26-godišnja Barbara koja je, prija dva desetljeća, ‘posadila sjeme i dobro ga zalijevala’ i potvrdila izreku kako ‘treba kopati ako želimo uživati u cvijeću’. Sve u rječniku jednog vrtlara.

Sestra Anđela zakotrljala je priču u kojoj su saveznici postali Karla i judo.
– Treneri su došli
na Mejaše u Osnovnu školu, predstavili su judo i sestri Anđeli se svidio taj sport. Došla
je doma s papirićem na kojem je pisalo kako je iznos članarine u klubu upola
manji za drugo dijete u obitelji i onda je povela i mene sa sobom. Nakon dva
tjedna je bilo prvo natjecanje, osvojila sam zlatnu medalju, što je bio poseban osjećaj
i još jedan dodatan poticaj za nastavak treniranja – ukratko glasi ključ uspjeha u slučaju ove 22-godišnjakinje.

Barbarina sestra Brigita prva je zakoračila u ovaj sport, ali su je ozljede brzo odvojile od njega, ali i okretanje nove životne stranice u smislu zasnivanja obitelji.

– Sestra je išla
sa mnom i na natjecanja, ali je početak kraja bila njezina trudnoća – objašnjava Barbara.

Judo u Hrvatskoj nose žene

Nabrojiti sve Barbarine i Karline medalje bio bi strašno zahtjevan zadatak, ali prošla godina, obilježena koronavirusom, bila je svakako plodna za ovaj dvojac. Barbara je, uz zlato na turniru u Budimpešti, osvojila i titulu najbolje hrvatske sportašice 2020. godine po izboru Sportskih novosti. Dvije europske medalje oko vrata je stavila i Karla koja rezolutno ističe kako judo u Hrvatskoj nose žene.

– Judo u
Hrvatskoj se može pohvaliti s velikim rezultatima u ženskoj konkurenciji. Zapravo, žene
vode judo u Hrvatskoj – kaže pogledavajući prema Barbari koja sve dodatno potvrđuje kimanjem glavom.

– I to je još jedan dokaz
da nema muškog ili ženskog sporta – dodaje Karla kojoj se još jedna mlađa sestra okušala u ovom sportu. Monika još trenira, a ide i stopama sestre govorimo li o uspjesima i medaljama. Sestre koja uspješno plovi i znanjima treće godine pomorskog menadžmenta na splitskom Pomorskom fakultetu. Barbara je u srpnju diplomirala na FESB-u na elektrotehnici.

– Loše je krenula
2020. godina, nismo smjeli nigdje zbog koronavirusa, ali ja sam imala sreću da
s roditeljima živim u kući tako da sam svaki dan trenirala i odrađivala sve
zadatke od trenera. Resetirala sam se u tom vremenu, sanirala i neke ozljede
koje sam vukla i uspjela završiti diplomski rad pa ga i obraniti – opisuje minulu godinu ova dvostruka juniorska svjetska prvakinja.

– Trenutno
treniramo samo Barbara i ja. Nemamo sparing partnera pa onda spariramo
međusobno ili s trenerom. U krug – upoznaje nas Karla o izazovima ‘novog normalnog‘ u svijetu juda. 

Obitelj i trener su najveća podrška

Kvalifikacije za Olimpijske igre u Tokiju traju sve do lipnja, a težak raspored bit će pravi izazov za ove dvije istinske radnice. Europsko i svjetsko prvenstvo te niz turnira u kojima će svaki bod biti ‘zlata vrijedan’ za dugo sanjani san.

– Sestra Brigita je najveća
podrška. Isto kao mama i tata, ali svakako ne smijem izostaviti ni prijatelje i
trenera koji je uvijek tu kada je dobro, ali i teško – veli nam Barbara. Nadovezuje se i Karla.

– I meni je cijela obitelj velika podrška. Prate svako natjecanje i vesele se mojim rezultatima.

Poprate li uspjehe prijatelji i kakvom objavom na društvenim mrežama, pitamo naše sugovornice.

– Sataremo ljude
na Instagramu kad nešto osvojimo – smije se Karla.

– Meni kažu da moje
‘utišaju’ obavijesti tog dana – ni Barbara nije mogla ostati ozbiljna na naše pitanje.

Veliko odricanje je ključ svega

Kako su trenera Vladimira Preradovića uhvatile godine složne su i Barbara i Karla, govore tako iz ljubavi prema čovjeku koji je u isto vrijeme i potpora, i psihijatar, i liječnik. 

– S Vladom sam od
prvog dana. Očito je to dobitna kombinacija. On je sve što treba – veli Barbara.

Dok je pozorno pratio svaku izgovorenu riječ, ispod naočala je isijavalo toliko sreće i zadovoljstva što ima ove dvije krasne djevojke.

– Cure su predane svom poslu, profesionalke u svakom trenutku i od samog početka, kako radimo, se prilagođavamo jedni drugima. Možemo na trening i ujutro u 6 sati i navečer u 22 sata. Zajednički trud i rad, veliko odricanje s obje strane je svakako ključ svega – tvrdi Vladimir. 

U Judo klubu ‘Pujanke’ desna mu je ruka baš njegov brat Slavko, koji je, laički rečeno, logistika iza ovih velikih uspjeha, a veliki obol cijeloj priči daje i psihologica Karla Bonačić.

Jedan dan na vrhu, drugi na dnu

Pati li zbog juda svakodnevica i ljubavni život, pitanje je koje smo ostavili za kraj ove priče.

– Upoznali smo se
na faksu i tako je sve krenulo. Njega zanimaju borilački sportovi, sve mu je to
super i često mi zavidi. Rekreativno se bavi sportom – Barbara priča o Frani koji se, kaže, osjeća kao žena nogometaša. Prijatelji ga čak i zezaju zbog Barbare koja ga gotovo pa uvijek spomene u razgovorima za kakav medij.

A Karla?

– Ako tko pita,
slobodna sam – smije se naša sugovornica koja nam je, kao zaključak svega, priznala kako se svakodnevica u judu lako može preslikati i na životnom planu.

– Poseban je to
sport. Puno smo toga naučili kroz judo. I ovdje, kao i u životu, si jedan dan na vrhu, a drugi si na dnu.

Jučer su Barbara i Karla otišle u Austriju na reprezentativne pripreme za Grand Slam u Tel Avivu sredinom veljače, ali tek je to početak u godini koja će, ako se karte poslože, donijeti i odlazak u Tokio kao krunu svega dosad napravljenog u slučaju Barbare Matić i Karle Prodan. Neka im je sretno!