Jere Vrcić je vrckav momak, kako
na terenu, tako i izvan njega. Na terenu je nepredvidljiv, teško je pročitati
njegov dribling. Novinare je prije puta u Ženevu često znao nasmijati svojim
jednostavnim i iskrenim odgovorima. Predstavio se kao momak s Brda,
najvatrenijeg hajdučkog kvarta u Splitu, ali zapravo on pod Brda ubraja još
neke kvartove…
– Cijela Brda idu na utakmicu
u Ženevu, a ja živim kod škole na Ravnim njivama. E, tamo preko puta počinje i
Neslanovac. Svi se raspituju, traže ulaznice. Pomažem kako kome mogu, pitam u
klubu. Mislim da ću moći svima pomoći, bar se nadam.
Jeste li analizirali Milan,
što ste vidjeli?
– Počeli smo ih proučavati,
fizički su dominantni, svi su dobri na lopti, ali nema još ništa konkretno. Već
mjesec dana razmišljamo o toj utakmici, ali smo vodili računa i o utakmicama
prvenstva i kupa. Tek sada smo potpuno posvećeni Milanu i do petka ćemo znati
baš sve o njima.
I u razgovoru s novinarima
odavao je ležernost, nije izgledao impresioniran „prvim pravim“ susretom sa
sedmom silom.
– Nemam neku posebnu tremu pred
utakmicu nego mi je to polufinale samo po sebi dodatan motiv. Praktički sanjam
tu utakmicu, samo da krene utakmica. Možda još nismo svjesni važnosti utakmice,
ali nadamo se ući u finale i osvojiti. Na početku sezone je sve ovo nerealno
izgledalo, sada je to normalno, kao običan dan u uredu – smije se na svoju
dosjetku.
– Ne vjerujem da ću biti
impresioniran kad dođemo tamo i izađemo na stadion, nisam bio impresioniran ni
sa Westfalenom. Došli smo tamo igrati, a ne slikati se. Mislim, lijep je to i
velik stadion…
Priprema li možda neku
posebnu proslavu ako zabije gol?
– Spontano je bilo sve do
sada, tamo gdje budu naši navijači, tamo ćemo i otići. Tamo gdje budu najbliži,
jer zadnja dva puta smo se satrali trčeći s jednog dijela stadiona na drugi.
Jedanaesterci, jeste li ih
vježbali?
– Nismo i nećemo, nismo ni
prije. (OVDJE pročitajte zašto)
A što će vježbati, devet
komada, bez promašaja, zabili su Borussiji.
Koja je tajna Jerinog driblinga?
– Kad krenem sve dođe u
trenutku. Nema plana, niti posebnog driblinga, reagiram instinktivno. Sve je to
urođeno. Gledam ja protivnika, procjenjujem u trenutku što je najbolje.
Najteži protivnik od ovih
koje ste eliminirali?
– City je pojedinačno bio
najjači, Borussia je više momčadska. Dobili smo ih taktički, stali smo svi
jedan iza drugoga.
Slobodno vrijeme, škola?
– Idem u četvrti razred
ekonomske škole, stižem sve, profesori stvarno imaju razumijevanje. Hrgović,
Prpić, Silić, svi smo u istom razredu. Ove godine smo se prebacili u večernju
školu kako bi sve stigli. Dolazili su i iz našeg razreda gledati nas na
Poljudu. Dolazile su i cure, ali one su više gledale nas nego utakmicu – opet se
nasmijao.
Otkrio je da ima dosta
nadimaka i da mu je sve teže pratiti. Zovu ga Jere, Džeri, Jeki…
– Trener ima jedno pet
nadimaka za mene, više ne znam na koji ću se odazvati.