Svjetska banka želi nove programe za najsiromašnije u Južnoj Americi

Izvješće pod nazivom “Ostavljeni” prvi put se bavi osobama koje su od 2004. do 2012. bile neprestano siromašne, za razliku od onih koji su “u padu”, odnosno koji su postali siromašni nakon što su prije toga zarađivali više.

Bolje razumijevanje ljudi koji stalno imaju mizerna primanja pomaže u određivanju ciljeva programa pomoći i još je važnije sad kad se napori te regije za smanjenje siromaštva usporavaju zbog slabijeg gospodarskog rasta, ističu autori istraživanja.

Svjetska banka predviđa da će rast BDP-a u Južnoj Americi ove godine pasti na 1,7 posto, daleko ispod 6 posto, koliko je bio 2010.

Među 130 milijuna ljudi označenih kao kronično siromašni, mnogi žive u urbanim područjima gdje im je teže pristupiti, iako su napori za smanjivanje siromaštva u prošlosti bili usmjereno na ruralna područja.

Stope kroničnog siromaštva također se znatno razlikuju od zemlje do zemlje, pa ona u Gvatemali iznosi 50 posto, a u Urugvaju 7,8 posto.

Svjetska banka upozorava da ljudi ne uspijevaju izaći iz siromaštva ne samo zbog manjkavog obrazovanja, loše zdravstvene usluge i osnovnih sanitarnih uvjeta, već važnu ulogu ima i psihologija.

“Siromaštvo čovjeka može gurnuti u teško stanje uma, a teško stanje uma može otežati nastojanja da se izađe iz siromaštva”, napomenula je jedna od autorica istraživanja Jamele Rigolini. “To može biti zlokobni začarani krug”, dodala je, ocijenivši da dosadašnja praksa da vlade najsiromašnijima daju određeni novac kako bi svoju djecu ostavili da se školuju nije imala osobite rezultate i da treba osmisliti nove tehnike pomoći.