Steffani Banić: U Big Brother kući je teška psihijatrija, Ervin izgleda gluplji nego što je
Steffani će zasigurno ostati zapamćena kao jedna od
najživopisnijih stanara ovogodišnjeg izdanja Big Brothera. Iako je za neke
bila brutalno iskrena, ipak se svim svojim sustanarima uvukla pod kožu. Cijeli
protekli tjedan Splićanka je isticala kako više ne može biti zatvorena unutar
četiri zida te je tražila razgovor s psihologom što joj je i omogućeno.
Zbivanja u Kući, napet odnos s Ervinom s kojim je prekinula romansu, te
stalne svađe ipak su bile previše za Steffani koja je u ponedjeljak stigla
u svoj obiteljski stan u Varošu.
– Normalno da mi je drago što sam izašla, predrago mi je i ne
bih se više nikad vratila unutra. Hvala ljudima na podršci i nisam to uopće
očekivala, još uvijek mi je sve čudno i trebam se naspavati. Još uvijek ne
funkcioniram, ne znam tko mi glavu nosi. Više mater zovu nego mene, hvala Bogu
što je tako. Poludjela bih da mi sad zvoni telefon neprestano – u svom stilu
nam je rekla Steffani prilikom kratkog razgovora.
Nakon što je saznala da je glasila za favorita u showu,
Steffani svejedno nije žao što je napustila kuću Big Brothera.
– Nije mi žao, ja sam zapravo sve znala o vanjskom svijetu i
znala sam što me čeka. O svemu sam razmišljala. No ne može mene kupiti nijedna
lova, niti može platiti moj mir. Stari moj, tamo je psihijatrija. Ali stvarno psihijatrija.
Pitanja o Ervinu su bila neizbježna, a ona se toplo
nasmijala ne očekujući da je toliki interes za njihov odnos bio i izvan kuće.
– Kao što sam rekla nakon 10 dana u kući, ja želim da mi
budemo prijatelji. Između nas ne može biti ništa, ali ja sam njemu davala
milijun prilika da prizna ono što je. Ovako me išao praviti budalom jer znam
apsolutno sve, što se na kraju i dokazalo. Sve moje sumnje su od početka bile
točne i istinite. – rekla je Splićanka kao da je u Ispovjedaonici aludirajući
da se Ervinu od početka sviđala Barbara.
Bivšu stanarku smo krenuli uputiti u priče koje govore o
njegovoj upitnoj spolnoj orijentaciji koje je ona prva uvidjela u kući, ali te
priče su u samo dva dana, koliko je na slobodi, već stigle do nje.
-Tek kada sam izašla iz kuće sam saznala da se o njemu priča
kao o pederu. Ja njega pitam: Ervine, jesi ti gay, i onda su mi neki rekli da
sam kao Vidoviti Milan. To mi je mater rekla, kao da mi netko govori te
informacije. Isto tako i sve za Barbaru. Zaključila sam to jer gledam te osobe
24h tu, moraš biti retardiran da ne skužiš to. Protiv njega nemam ništa i drag
mi je, on stvarno nije loš kao čovjek. Na televiziji pari gluplji nego što je.
Mislim glup je, ali ne baš toliko kako je ispalo na televiziji. Ja se s njim ne
mogu prestati smijati – u svom stilu nastavlja Steffani.
Kako njen ljubavni izbor u najzabavnijoj kući u regiji komentiraju
njeni prijatelji s kojima se druži i s kojima izlazi na mjesta na koja sigurno
nije nikada kročio momak sličan Ervinu, rekla je:
– Kad sam vidjela njegov profil prije ulaska u Big Brother,
ja nisam mogla vjerovati i umirala sam od smijeha. No on je u stvarnosti druga
osoba, ja ne mogu vjerovati. On nema veze s vezom, totalno je drukčiji. Ja ga
znam iz prve ruke. Sve najbolje mu želim, ništa mu ne zamjeram. Sve što sam mu
rekla bilo je s dobrom namjerom, i kad sam se derala na njega. Htjela sam ga
naučiti da bude muško i da se zna sam braniti, a ne žensko. Tako ću reći i
njima kada ih vidim.
Simpatična Splićanka za sada nema konkretne planove osim
odmora i druženja s prijateljima.
-Trebam prvo doći sebi, odmoriti se i naspavati. Trebam se
družiti malo i s prijateljima. Nijedan ugovor nisam pročitala kada sam
potpisivala tako da ne znam je li imam sad neke obveze prema produkciji, dali mi
40 strana i baš mi se to dalo čitati. Sad ću, krenut ću za par dana čitati i
valjda ću pročitati u dva dana. U planu mi je početi tražiti posao i gdje se
zaposlim – bit će vrhunski. Samo da nešto radim. Ne mogu se nadat da će mi ovaj
show donijeti neki posao jer ako se budem nadala onda ću se s*ebat.
Steffani će se vrlo rado odazvati pozivu za uživo emisije
jer joj je Beograd „zakon grad i jedan od najboljih“ pa se nada da će imati
priliku uskoro opet otići. Sudjelovanje vidi kao jedno veliko iskustvo koje se
ne može opisati već doživjeti.
-Da sam ostala duže, pukla bi, svima bi im iz*ebala sve po
spisku, potukla bi se i na kraju bi još robijala. Bolje da sam otišla na
vrijeme. O sebi sam sve znala i prije ulaska u kući tako da nisam sad nešto
novo naučila. No nisam mislila da baš toliko brzo pričam. – zaključila je.


