Šarena laža pričuva: Na palači Bajamonti se popravljaju samo stanovi obitelji Dešković?!

Zanimljiv, pomalo neobičan sastanak održao se u prostorijama
Stanouprave nedavno, gdje je pomoć, savjet, odnosno rješenje došla potražiti
skupina stanara, suvlasnika jedne splitske zgrade. Kako to nije bio prvi put da
se raspravlja o konkretnoj problematici za Jozu Lažetu, pravnika u Stanoupravi,
sugovornicama (jer su redom na sastanak stigle žene) je ponudio spasonosnu
opciju: pozivanje na nužne i/ili hitne intervencije!

Uputio ih je i na ispravnu proceduru, svjestan da bi tako
nešto moglo potrajati godinama, ako ne i koju dekadu, doslovno, Druga varijanta
uključuje dogovor, a spomenuo je Lažeta i “C varijantu” onako
šeretski, napola u šali, govoreći o “institutu samopomoći”. Dakle
napraviti nešto, a kasnije gledati tko je prav, a tko kriv.

No, o čemu je riječ? O problemu koji traje već godinama,
zamalo i desetljećima, u kući Dešković ili palači Bajamonti, kako hoćete,
između suvlasnika jedne od najpoznatijih zgrada u Splitu. Najnovija eskalacija
“nerazumijevanja” rezultirala je posjetom šest-sedam suvlasnica te
njihove odvjetnice do upravitelja zgrade, Stanouprave. Tih problema nabrojale
su naše sugovornice “mali milijun”, no daju se razlučiti tri zasebne
cjeline.

Za početak, kako govore vlasnice nekoliko stanova,
“samoimenovani predstavnika stanara” prema Stanoupravi Žarko Dešković
samostalno donosi sve odluke vezano za raspolaganje zajedničkim sredstvima
pričuve pa i podizanja kredita kod Stanouprave, za popravke koji koriste samo
njegovim prostorima… “Popravlja krov samo na dijelu koji je iznad stana
svoje kćeri zbog estetskih razloga, dok na drugoj strani prokišnjava u stanove
ispod, ali to ga nije briga. U jednom stanu je zbog njegove intervencije u
stanu ispod došlo do ulegnuća poda. Ne održava zajedničke prostorije, prekidači
za struju i rasvjeta već godinama nisu promijenjeni, u unutrašnjem dvorištu je
probio vrata do šupe i ugradio lift do svog stana, tzv. vanjske jedinice klima
uređaja poslovnih prostora u prizemlju su postavljene u portunu, gazišta
stepenica su opasna po život, dio hodnika od pet metara na drugom katu je dodao
svom stanu… Mi smo tu samo da plaćamo pričuvu i šutimo!” – govore nam
ogorčeni vlasnici pojedinih stanova u ovoj povijesnoj građevini.

To je prvi dio problema, koji je pojavio temeljem
“većinskog vlasništva”. Iako niti to nije definitivno utvrđeno,
suvlasnici se uglavnom slažu da Žarko Dešković (i ostatak njegove obitelji)
ipak ima preko 50 posto vlasništva u zgradi, u četvornim metrima. Prema
posljednjim podacima brojka je 63 posto, no oni se bune zbog procedure – kako
promijeniti predstavnika kad je za tako nešto potrebna natpolovična većina (u
površini vlasničkog prostora) stanara, a to je opet – Žarko Dešković! Drugo dio
prigovora leži u iznajmljivanju poslovnih prostora u prizemlju, koji nisu u
njegovom 100% vlasništvu, već udjele imaju i grad i država te nasljednici
drugih obitelji – da li oni dobivaju svoj proporcionalni dio prihoda od tog
najma, pita se Lela Vučica, svojevrsna “glasnogovornica”
nezadovoljnih suvlasnika. Uz dodatak da za iznajmljivanje i potrebne
građevinske intervencije nitko od njih nije dao dozvolu najmoprimcu.

A to ih dovodi do trećeg problema, onog
zdravstveno-sanitarnog. Tvrde kako su zbog “fumara” iz restorana
postavljenih u dvoru zgrade, kao i klimatizacijskih sustava te nesmiljene buke
do kasno u noć, ali i trešnje koja dovodi u pitanje statiku zgrade čije su
etaže na drvenim gredama, konstantno izloženi smradu, buci, pantaganama…

Žarko Dešković odgodio je usmeni razgovor o ovom problemu,
no “carta canta”. Na iste adrese na koje su svoje protestno pismo
poslali njegovi “oponenti”, i Dešković je uzvratio svojim
argumentima, prema DUUDI-ju, ministarstvima kulture, zdravlja, zaštite okoliša,
USKOK-u, Gradu Splitu,… Tvrdi kako upravo ti suvlasnici bespravno otvaraju i
spajaju svjetlarnike na krovu, odvod kanalizacije spajaju na “gurlu”,
pregrađuju zajedničke dijelove zgrade (hodnike), i on dovodi u sumnju
uknjiženje nekih suvlasnika, a i kako neki od suvlasnika godinama ne plaćaju
pričuvu. Koju pak on i njegova obitelj plaćaju u iznosu od preko 60 posto
ukupnog računa pričuve. Smatra kako bi neki htjeli da im se obavljaju popravke
koje ne idu iz sredstava zajedničke pričuve. Također je prozvao direktora
Stanouprave koji ništa ne poduzima, jer je jedna od “pobunjenih”
vlasnica stanova u palači Bajamonti – šefica direktorovoj supruzi!

I tako se priča vraća na početak, na sastanak u Stanoupravi,
kojih bi moglo biti još, kao što ih je i bilo. Direktor Marko Šundov se odmah
ogradio, upravo zbog dopisa o “trgovini službenim utjecajem”,
dodajući kako se Stanouprava mora držati pravne regulative te je vlasništvo, i
etažiranje, ključ svega.

Potvrdio je to nešto kasnije i Lažeta, dugogodišnji pravni
referent u gradskoj firmi za upravljanje zgradama. “Zakonska mogućnost je
razvrgnuće suvlasničke zajednice i etažiranje. Jedino rješenje je kompletna
premjera svih vlasničkih i zajedničkih prostorija, da se točno znaju udjeli i
površine, a nakon etažiranja ishoditi potvrdu o uporabnoj samostalnoj cjelini.
No, to sve skupa može trajati dosta dugo.” – kazao je nezadovoljnim
stanarima pravnik u Stanoupravi. Tko će im do tada popravljati
“protapanjale” krovove i oštećene podove, pitali su suvlasnici.

– U praksi postoji
plan upravljanja po hitnosti. Za sve se prvo trebate obratiti predstavniku
suvlasnika, a ako on kaže da nema novaca ili da se to ne popravlja iz pričuve,
onda se možete obratiti direktno upravitelju. Angažira se nezavisni sudski
vještak koji verificira hitnost radova – postoje korisne, nužne i hitne
intervencije; strop koji pada je hitna intervencija, to je jasno. Za sve ovo
drugo, buku, smrad ili nedozvoljene radove, postoje razne inspekcije… –
dovršio je Lažeta.