Article

//www.dalmacijanews.hr/files/572472eb0890d2540a8b47ab/80
Foto: FaH

Pretražite novčanike: Ako imate neku od ovih kovanica kune obavezno ih sačuvajte, bit će jako vrijedne

U Hrvatskoj je od 1. siječnja službena valuta euro, a još neko vrijeme građani mogu koristiti kune
Svake godine se otkuje i pusti u optjecaj određena količina kovanica svakog apoena, u skladu s potrebama optjecaja. Te količine se razlikuju od godine do godine i nisu svake godine iste. Jedne godine se otkuje velika količina određenog apoena, a druge godine puno manja. Zbog toga su kod određenih apoena neka godišta češća, a neka su rjeđa.

Godišta koja su rjeđa i koja se teže pronalaze u optjecaju su uvijek zanimljiva za kolekcionare. Detalje o tome koje kovanice se isplati čuvati donosi Viščević na NumizmatikaNET.

Kad govorimo o kovanicama kuna i lipa, općenito se može reći da su neparne godine češće od parnih. Kovanice s latinskim natpisima otkovane su uglavnom u manjim količinama od onih s hrvatskim natpisima. Tako da kolekcionari po običaju uvijek spremaju ove kovanice s latinskim natpisima, jer ih je uglavnom manje od ovih s hrvatskim natpisima.

To se može uzeti kao neko opće pravilo, međutim, svaki apoen kuna i lipa ima neke svoje specifičnosti.

Kovanice od 1 lipe

Najviše kovanica od jedne lipe s hrvatskim natpisom je s godinom 1993. i to čak 57.834.000 primjeraka. Najmanje ih je otkovano 2021. i to samo 6000 primjeraka. Kovanice od 1 lipe s godinama 2011. i 2013. nisu ni puštene u optjecaj, nego su izdane samo u setovima, odnosno kompletima tako da ih je nemoguće pronaći u optjecaju.

Treba svakako obratiti pažnju na dvije godine, a to su: 2019. i 2021. Kovanice od 1 lipe s godinom 2019. iako službeno otkovane u količini od 15.000.000 primjeraka, puštene su u optjecaj u vrlo maloj količini, tako da je te kovanice vrlo teško pronaći. Ako ih pronađete, svakako ih spremite. Ovih s godinom 2021. je otkovano samo 6.000 primjeraka, a što je izrazito mala količina tako da se ove kovanice mogu smatrati rijetkim kada ih usporedimo s ostalim optjecajnim kovanicama kuna i lipa.

Kovanice od 1 lipe s latinskim natpisom, odnosno one s parnim godinama, uglavnom su nešto rjeđe od ovih s neparnim godinama. U većini slučajeva su izdane u emisijama od po 2 milijuna primjeraka godišnje. Najviše ih je izdano 2002. i to 3 milijuna, a 2010., 2012., 2014., 2016. i 2018. uopće nisu ni puštane u optjecaj. Kovanice od 1 lipe s tim godinama postoje samo u setovima, odnosno kompletima. Od ovih kovanica svakako treba izdvojiti godinu 1996. koja se teže nalazi u odnosu na ostale godine.

Kod kovanica od 1 lipe postoji i prigodno izdanje – FAO i ono je otkovano u milijun primjeraka. U odnosu na duga prigodna izdanja, ova kovanica se češće nalazi, ali ju je ipak dobro spremiti ako naletite na nju.

Kovanice od 2 lipe

Posebno treba izdvojiti kovanice od dvije lipe s godinama 2019. i 2021. Kovanice od 2 lipe s godinom 2019. iako službeno otkovane u količini od 13.000.000 primjeraka, puštene su u optjecaj u vrlo maloj količini, tako da je te kovanice teško pronaći.

 Ako ih pronađete, svakako ih spremite. 2021. je otkovano samo 4.000 primjeraka, a što je izrazito mala količina tako da se ove kovanice mogu smatrati rijetkima kada ih usporedimo s ostalim optjecajnim kovanicama kuna i lipa. Pored kovanica od 1 lipe iz ove godine i ove kovanice od 2 lipe bi mogle predstavljati u budućnosti najveći problem kolekcionarima da kompletiraju svoje zbirke.

Kovanice od 2 lipe s latinskim natpisom, odnosno one s parnim godinama su nešto rjeđe od ovih s neparnim godinama. U većini slučajeva su izdane u emisijama od 2 milijuna primjeraka godišnje. Najviše ih je izdano 1996. i to 2.006.000 primjeraka, a 2010., 2012., 2014., 2016. i 2018. uopće nisu ni puštane u optjecaj. Kovanice od 2 lipe s tim godinama postoje samo u setovima. Od ovih kovanica svakako treba izdvojiti dvije godine koje se teže nalaze, a to su 1996. i 2000.

Kovanice od 2 lipe imaju i prigodno izdanje – Olimpijske igre u Atlanti. Ono je otkovano u milijun primjeraka, ali se nešto teže nalazi tako da je dobro spremiti ovu kovanicu ako je pronađete.

Kovanice od 5 lipa

Ove kovanice nije teško pronaći, tako da kolekcionari vrlo brzo popune svoje zbirke s onim godinama koje im nedostaju. Međutim, kod kovanica od 5 lipa je uvijek problem – kvaliteta, tj. očuvanost. Ove kovanice su presvučene mesingom i kao takve vrlo brzo i ružno oksidiraju, tako da ih je malo teže pronaći savršeno očuvane, osobito starija godišta.

Kao što je slučaj i s ostalim kovanicama, 5 lipa s latinskim natpisima, odnosno iz parnih godina su nešto rjeđe. Emisije se kod njih kreću uglavnom oko 2 milijuna primjeraka, dok ih je 2000. otkovano 4,5 milijuna, a 2002. – 3,5 milijuna primjeraka. Od ovih kovanica treba izdvojiti godine koje se teže nalaze, a to su: 1994., 1996, 2004. i 2022. Ova starija godišta je osobito teško pronaći u savršenom stanju.

Kovanice od 5 lipa imaju i prigodno izdanje – Olimpijske igre u Atlanti. Ono je otkovano u 900.000 primjeraka i teže se nalazi. Ako pronađete takav primjerak, spremite ga, osobito ako je dobro očuvan.

Kovanice od 10 lipa

Kako sada stvari stoje, teško je pronaći godinu 2019., iako je ovih kovanica službeno otkovano 43.485.000 primjeraka. Postoji mogućnost da je od te količine, vrlo mali broj pušten u optjecaj.
Kovanice od 10 lipa s latinskim natpisima, odnosno iz parnih godina su nešto rjeđe. Emisije se kod njih kreću uglavnom oko dva milijuna primjeraka, dok ih je 2000. otkovano 3 milijuna primjeraka. Od ovih kovanica treba izdvojiti godine koje se teže nalaze, a to su: 1994., 1996, i 1998. Ova starija godišta je teško pronaći u savršenom stanju.

Ako ih pronađete, sačuvajte ih.

Kovanice od 10 lipa imaju i prigodno izdanje – Ujedinjene narode. Ono je otkovano u 900.000 primjeraka i teže se nalazi. Ako pronađete takav primjerak, spremite ga, osobito ako je dobro očuvan.

Kovanice od 20 lipa

Kod ovih kovanica treba izdvojiti godine koje se teže nalaze, a to su: 2002. i 2016. Postoji mogućnost da su u optjecaj puštene manje količine od službenih brojki.

Kod kovanica od 20 lipa postoji i prigodno izdanje – FAO. Ono je otkovano u milijun primjeraka. U odnosu na duga prigodna izdanja, ova kovanica se češće nalazi. No, ako naiđete na nju, svakako je spremite, piše NumizmatikaNET.

Kovanice od 50 lipa

Godišta 1997., 1999. i 2021. se teže pronalaze, pa ih je dobro sačuvati.

Kovanice od 50 lipa s latinskim natpisima, odnosno iz parnih godina su nešto rjeđe. Emisije se kod njih kreću uglavnom oko 2 milijuna primjeraka, a najviše ih je otkovano 2000. – 3,5 milijuna. Od ovih kovanica treba izdvojiti godinu 1994. koja se teže pronalazi. Kod ovih kovanica iz 1994. je i jedan dio njih sa zakrenutim naličjem u odnosu na lice, pa je dobro i na to obratiti pažnju.
Kod kovanica od 50 lipa postoji i prigodno izdanje – Europsko nogometno prvenstvo. Ono je otkovano u 900.000 primjeraka i nešto se lakše pronalazi u odnosu na druga prigodna izdanja. Ipak, ako pronađete takav primjerak, nije na odmet sačuvati ga.

Kovanice od 1 kune

Česta godišta se lako pronalaze, a legura je takva da se relativno brzo istroši, tako da je teško pronaći starija godišta u savršenom stanju. Godište 2003. se teže pronalazi, a 2021. je nešto lakše pronaći, iako neki i s tom godinom imaju problema.

Kovanice od 1 kune s latinskim natpisima, odnosno iz parnih godina su nešto rjeđe. Emisije se kod njih kreću uglavnom oko 2 milijuna primjeraka, a najmanje ih je otkovano 2002., svega milijun primjeraka. Kod kovanica od 1 kune treba izdvojiti dvije godine koje se teže pronalaze: 2000. i 2002.

Kod kovanica od 1 kune postoji i nekoliko prigodnih izdanja:
– Olimpijske igre u Atlanti – s emisijom od milijun primjeraka,
– 5. obljetnica kune – s emisijom od 7 milijuna primjeraka,
– 10. obljetnica kune – s emisijom od 4 milijuna,
– 20. obljetnica kune – s emisijom od 5 milijuna primjeraka.

Olimpijske igre u Atlanti se nešto lakše pronalaze u odnosu na prigodna izdanja drugih apoena. Ipak, taj primjerak je dobro sačuvati. Prigodna izdanja povodom obljetnica kune su u principu česta i lako se nalaze.

Kovanice od 2 kune

Česta godišta se dosta lako pronalaze, a legura je kao i kod 1 kune – takva da se relativno brzo istroši, stoga je teško naći starija godišta u savršenom stanju. Godište 1997. se teže pronalazi, a tu je i 2021. za koju se čini da je teško doći do nje. U svakom slučaju, vrijedi spremiti ove kovanice ako naiđete na njih.

Kovanice od 2 kune s latinskim natpisima, odnosno iz parnih godina su, kao što je slučaj i kod drugih apoena, rjeđe. Emisije se kod njih kreću uglavnom oko standardnih 2 milijuna primjeraka, a najmanje ih je otkovano 2002. i to milijun primjeraka. Kod kovanica od 2 kune s parnim godinama treba izdvojiti upravo tu 2002. godinu, budući da se nešto teže pronalazi.

Kod kovanica od 2 kune postoji i prigodno izdanje – FAO. Ono je otkovano u 500.000 primjeraka. Bez obzira na malu emisiju, ova kovanica se češće pronalazi ako je usporedimo s ostalim prigodnim izdanjima kod drugih apoena. Malo je teže naći savršeno očuvane primjerke.

Kovanice od 5 kuna

Česta godišta se dosta lako pronalaze, a legura je kao i kod 1 i 2 kune – takva da se relativno brzo istroši, stoga je teško naći starija godišta u savršenom stanju. Godište 1997. se teže pronalazi, a tu je i 2021. za koju se sada čini da je teško doći do nje. Ako naiđete na 1997. i 2021., svakako ih sačuvajte.

Kovanice od 5 kuna s latinskim natpisima, odnosno iz parnih godina su, kao što je slučaj i kod drugih apoena, nešto rjeđe. Emisije se kod njih kreću uglavnom oko standardnih 2 milijuna primjeraka uz tri iznimke. 2000. godine ih je otkovano čak 7.700.000 primjeraka, dok je 2004. otkovano milijun, a 2006. samo 500.000 primjeraka. Kod kovanica od 5 kuna s parnim godinama najteže je pronaći 2006. godinu tako da nju treba spremiti ako se pojavi u vašim rukama.

Kod kovanica od 5 kuna postoji i prigodno izdanje posvećeno Senjskom glagoljskom misalu. Ono je otkovano u milijun primjeraka i relativno se lako pronalazi. Vjerovatno je za to zaslužan dizajn kovanice koji bitno odstupa od ostalih kovanica od 5 kuna, pa je lako uočljiv. Kao i kod 1 i 2 kune, malo je teže pronaći savršeno očuvane primjerke.

Kovanice od 25 kuna

Kovanice od 25 kuna, iako dobro zamišljene, nisu baš zaživjele u optjecaju. Međutim, oduševile su kolekcionare i numizmatičare koji ih rado skupljaju. Počele su se izdavati tek 1997. i prvih 6 izdanja je imalo emisije od po 300.000 primjeraka. To su: Hrvatsko podunavlje, primanje RH u UN, prvi kongres hrvatskih esperantista, EXPO Lisabon, uvođenje eura i milenij.

Izdanje iz 2002. godine, obljetnica međunarodnog priznanja, je otkovano u 200.000 primjeraka, a nakon toga su uslijedila izdanja s bitno manjim emisijama: RH kandidat za članstvo u EU (30.000), Europska banka za obnovu i razvoj, Ugovor o pristupanju RH EU, RH članica EU (20.000), 25. obljetnica nezavisnosti (50.000 ), 25. obljetnica primanja u UN, kao i Sveučilište u Zagrebu (20.000), 25. obljetnica kune i Predsjedanje RH vijećem EU (30.000), Zajednica tehničke kulture i Međunarodni dan djeteta (50.000) i Pelješki most (30.000).

Ove kovanice su uglavnom razgrabili kolekcionari, tako da je numizmatičko tržište s njima dobro opskrbljeno. Malo teže je pronaći izdanja iz 2010. i 2017., ali u principu ih ima u stalnoj ponudi po nešto većim cijenama od uobičajenih. Jedina kovanica od 25 kuna koja otežava kompletiranje kolekcije je ona iz 2022. Pelješki most, za kojom postoji velika potražnja i izvan numizmatičkih krugova.

Spremanje kovanica kuna i lipa za budućnost

Budući da su kune i lipe jos uvijek dostupne, ova rjeđa godišta nisu nešto naročito skupa. Međutim, to je sadašnje stanje stvari. Kad već prođe par godina nakon uvođenja eura, a osobito 5-10, situacija će izgledati daleko drukčije.

U numizmatici je često prisutan psihološki moment: kad nečeg ima – nitko neće, kad nema – svi hoće. Tako će biti i u ovom slučaju. Pravi interes kolekcionara za kunama i lipama će nastati tek nakon što već par godina budemo koristili euro i kad kod ljudi proradi nostalgija za kunama i lipama.

Najbolje je spremati što bolje očuvane primjerke, jer što je bolja očuvanost, to kovanica više vrijedi. Najviše vrijede savršeno očuvani primjerci, tj. oni koji nikada nisu bili u optjecaju. Oni na sebi nemaju nikakve tragove rukovanja, pa čak ni otiske od prstiju.

Očuvanost se kod kovanica gleda po reljefu, tako da nema smisla kovanice čistiti, glancati ih, polirati… Ovo se osobito odnosi na kovanice od 5 i 10 lipa koje ružno oksidiraju. Znači, najbolje ih je ostaviti takvima kakve jesu. Ako se kovanica očisti, to se odmah vidi i to joj smanjuje vrijednost, upozorava NumizmatikaNET.
hr Sun Jan 08 2023 18:21:00 GMT+0100 (CET) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
//www.dalmacijanews.hr/files/6060b7396f52df10188b45dd/80

Slavi se Cvjetnica, prvi dan Velikoga tjedna

Crkva se spominje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga


Cvjetnica ili Nedjelja Muke Gospodnje je kršćanski blagdan, koji se slavi u nedjelju prije Uskrsa. Cvjetnica je uvod u Veliki tjedan i pripremu za najveći kršćanski blagdan – Uskrs.

Crkva se spominje Isusovog svečanog ulaska u Jeruzalem u dane prije Pashe, ali i njegove muke koja je uslijedila nakon toga. Kad je Isus ulazio u Jeruzalem, narod ga je dočekao mašući palminim i maslinovim grančicama. U spomen na taj događaj, koji je predstavljao uvod u dramatične događaje Velikog tjedna, na Cvjetnicu se blagoslivljaju palmine i maslinove grančice. Vjernici ih nose u svoje domove i čuvaju i nakon što se osuše kao znak i podsjetnik na vjernost Isusu do druge Cvjetnice.

Običaji na Cvjetnicu

Diljem Hrvatske, posebno u Dalmaciji očuvao se običaj umivanja u posudama vode sa laticama cvijeća. Običaj na Cvjetnicu, koja čini uvertiru u Veliki tjedan, Kristovu muku i Uskrsnuće.

To je djevojački običaj, jer se radi o proljetnom cvijeću koje se bere na polju ili ispred kuće i stavlja u lavor. Tim činom htjelo se dati počast vodi koja ima predivnu simboliku u kršćanstvu, voda kao život, voda kojom se krsti i cvijeću.

Naziv Cvjetnica koristi se zbog reakcije židovskog puka na Kristov ulazak u Jeruzalem. Puk koji je Krista pozdravljao mašući granama stabala, prostirući preda nj odjeću i kličući mu 'Hosana, Hosana Sinu Davidovu'. 

hr Sun Apr 02 2023 08:03:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
//www.dalmacijanews.hr/files/642918b55d796503a98b459c/80
Foto: Ivana Ivanović

Brač je Robertu Barillu međuprostor između mora i zvijezda, a on je o njemu napisao najljepšu odu koja će ostati zauvijek i za sve generacije

A rijetki su ljudi koji na takav način reagiraju na salve pohvala za spektakularno djelo kao da je to nešto što si onako usput napravio, do prvog dućana
Na prvi pogled, biti izabran na takav način čini se nečim velikim, kao kada čovjek dobije jackpot na lotu ili kad dobije nagradu za životno djelo. Sliči na onaj trenutak kada šef pozove na razgovor i najavi promaknuće, a usporedno i plaću - duplo veću. S kolikom suzdržanošću i skromnošću, gotovo poniznošću, govori o onome što je napravio, a njegovo djelo u tom stvaralačkom procesu postalo je punoljetno i stvoreno je da ostane ono nešto zauvijek i za sve generacije.

Jer Robert Barilla kao da je bio izabran. Svim onim starim fotografijima i pričama koje su od preduge izloženosti suncu u tinelu none izblijedile i požutjele, on je unio novi život. Kao i majka. Dok rasteš, ona je tu. Tu, kako bi te zašuškala, razveselila, podučila. Kako bi te ispratila i poslušala kada zazoveš. Kako bi te ohrabrila dok istražuješ, stvaraš i plešući zoru čekaš. Tu, u vremenima dobrim i u vremenima teškim. Tu, u detaljima života. Svakog dana.

Za Roberta Brač je poput majke kojoj se on vratio i napisao najljepšu odu. Evocirajući priče iz prošlosti i iznoseći na svjetlo dana predmete koje je prekrila prašina. Kažu, okrenuo je svaki otočni kamen, ulazio u konobe i obilazio stočare, oduševljavao se u kućama bračkog plemstva. Kucao je - otvorili su, pitao je - odgovorili su, lutao i usmjerili su ga, tražio i dobio. Ako se pojavio neki zid koji nije mogao proći glavom, prošao bi srcem.

- Imao sam dva svijeta. Mama mi je s Brača, a živio sam u Zagrebu. Nekako je ta mamina linija prevagnula. Ta dva svijeta sam imao i u životu. Brač je mjesto gdje kao dijete ideš na ljetne i zimske praznike, na kupanje, ma bio je uvijek povezan s nečim dobrim. Eto, nisi morao učiti, nisi trebao nositi knjigu, tu je bio odmor i prijatelji i uvijek sam Brač gledao kao oazu i tako se kasnije nastavilo. I s godinama me otok sve više vukao, a ta kreativna crta me pratila od osnovne škole. Studirao sam arhitekturu jer sam tražio kreativnost - sjeća se Barilla koji je u svojoj radnoj knjižici prvo upisao mjesto odgovornoga na radijskoj postaji koja je u to vrijeme postavljala trendove, a on najmlađi urednik u bivšoj državi, sa svega 24 godine.

- Nezamislivo je to bilo kao što je bilo nezamislivo da se osnuje privatni radio. I baš taj radio me privlačio jer je bio drugačiji od arhitekture jer si imao povrat odmah. Nešto napraviš, kažeš i odmah znaš je li dobro ili nije. 

No, ta staza nije bila ni glatka ni bistra... 

- Na radio smo svi, više-manje, došli s ulice. Kad bi ljudi s drugih radio stanica svratili do našeg studija lovili bi se za glavu, imali smo otvor između režije i studija, ali otvor nije imao staklo. To je nama služilo da dodajemo stvari, a njima je bilo neshvatljivo. Radili smo radijski program onako kako smo mislili da bi po nama trebao izgledati. Danas je to nezamislivo, ali recimo, u to vrijeme nije bilo programa uživo, a mi smo otvorili telefone. Onda je bila fora da se opsuje u eter i spusti slušalica, ali brzo se to promijenilo. Bilo je neko drugo vrijeme, nezamislivo je bilo i da ti netko javno čestita Božić, a eto kod nas je don Slobodan Štambuk, tadašnji supetarski župnik, čestitao Božić putem radio valova. Istog trena zvali su nas na informativni razgovor u policiju. Problem je bio i nabaviti dobru glazbu - nešto što je izašlo u svijetu kod nas bi dolazilo s godinama zakašnjenja. Glavni kanal za nabavu ploča bio je prijatelj koji je radio kao stjuart, letio je po cijelom svijetu i kupovao glazbu koja je bila aktualna.




"Najveći dio Brača prošao sam pješice"

Uvijek je težio najboljem pa je možda to i razlog zbog kojeg je odvažio se na put između mora i zvijezda, korak po korak, uranjajući u neslućene dubine sa srcem obojanim koje pulsira kroz svaku stranicu monografije otoka koju krstiše kao "Bračku Bibliju", službenog naziva "Otok Brač - negdje između mora i zvijezda" koja broji nevjerojatnih 1368 stranica, izdana u dvije knjige ukupne težine 7,4 kilograma.

- U monografiji sam želio pokazati sve ono što je poznato o Braču, ali i svoj Brač za kojeg sam uvijek smatrao da je poseban. Kako nisam živio cijelu godinu na Braču, tako sam otok gledao drugim očima. I onda primijetiš detalje koji ljude s otoka ne vide, zapravo prolaze svaki dan pored njih, ali na njih ne obraćaju pažnju. Kostur monografije nalazi se u Bračkom zborniku u kojem se taložilo znanje o otoku od četrdesetih godina naovamo, a ja sam želio ući u limfne čvorove otoka. Evo i primjera. Znalo se za priču sluškinje koja je služila u dvorcu Cerineo u kojem je bilo vrijednih umjetničkih slika, ali meni to svjedočanstvo nije bilo dovoljno. Napravio sam sve da slike i pronađem, kako bi ih ovjekovječio u monografiji. Dugo sam tražio, ali sam ih naposljetku uspio pronaći u Sloveniji.

A Brač je obilazio na sve moguće načine... 

- Prvih desetak godina nije ni bilo dronova, fotografirao sam iz aviona, vozio se u gumenjacima, gliserima, terenskim vozilima, imao sam i jedan džip na raspolaganju, kao i vatrogasce. Najveći dio Brača sam ipak prošao pješice, s ljudima i pastirima, onima koji poznaju svoj dio otoka. Pokušali smo izračunati koliko sam puta obišao zemaljsku kuglu hodajući po Braču, ali tko će to izračunati.

Nije moguće ni opisati osjećaj tolikog poštovanja prema sugovorniku i djelu, potrebu za naklon do poda i stisak ruke kojeg sam imao, a prvi put ću ikad staviti i dio teksta u prvo lice jednine, prema ovom čovjeku. On skroman, krajnje nerealno skroman, i dokaz da boduli negdje ispod kože imaju vrijedan i uporan svijet, a potpisivana škrtost im je tek dio zafrkancije.
 
- Ljudi su gradili knjigu sa mnom - ponovio je to više puta.

- Napravio sam preko petsto portreta i to je isto bila nit knjige koja se nastavila do finiša. Ljudi su mi pomagali jer su prepoznali nešto u tome što radim, ali prije svega jer vole svoj otok. I to ti je ta iskrena pomoć iz srca, teško se tim ljudima uopće odužiti, ali sam ipak svaki portret uokvirio te poklonio kao uspomenu.




"Cjelovitost otoka i zajedništvo njegovih ljudi..."

Svaki susret je tu priča za sebe, kockica koju si ugradio u knjigu i nešto novo do čega si uspio doći.

- Ljudi pojedinačno bi mi doslovno rekli po desetak stvari koje ja nisam znao i granalo se to kao piramida. Znaš odmah da ih je sedam pokvareni telefon, ali te tri ostale su bile putokaz za dalje. Ja sam želio slušati, a ljudi su dobili nekog kome su mogle ispričati svoje priče i tako je rasla knjiga. Premda sam bio svjestan da je radim na način na koji se takva knjiga ne radi. Trebalo je imati petnaestak suradnika za tekstove i petnaestak fotografa, pa podijeliti zadatke, ali kolika god to bila ludost želio sam je napraviti tako. Brač je cjelina i treba ga uvijek tako gledati. Prije je otok bio jedna općina, a danas je administrativno podijeljen na sedam općina i grad Supetar. Cjelovitost otoka i zajedništvo njegovih ljudi uvijek su bili najveća snaga Brača.

A monografija je ljudima produžavala život jer su mnogi govorili i obećavali da neće umrijeti dok ne ugleda svjetlo dana.

- Puno sam puta krenuo bez plana, ali uvijek bi se nešto dogodilo. I tako, jednom prilikom, u Gornjem Humcu šetam mjestom i vidim na stepenicama stare kamene kuće kako nona prede vuna. Došao sam do nje, počeli smo priču, upoznali se i zamolim za fotografiju, a ona kaže da ne može presti kao nekada, da joj se grče prsti... I nona je bila prava bračka nona sve dok nije ustala, a na njoj pregača sa znakom Red Bulla, dao joj netko iz kafića - smije se Robert.

A rijetki su ljudi koji na takav način reagiraju na salve pohvala za spektakularno djelo kao da je to nešto što si onako usput napravio, do prvog dućana. Dio tog djela, eto, bila je i NASA

- Želio sam prikaz čitavog Brača iz zraka, okomitu sliku. Nisam je mogao dobiti nikako drugačije nego iz satelita. Kontaktirao sam NASA-u, nakon petnaestak minuta su mi poslali više prijedloga kako bih odabrao one koje želim i odabrane fotografije su mi poslali u velikoj rezoluciji. Kasnije je suradnja postala dvosmjerna i pamtim je kao jedan od dražih kontakata.

A Brač? Brač je za njega bio, ostao i dok god bude disao ovaj zrak i ponosno koračao po zemlji...

- Međuprostor između mora i zvijezda. Kad dođeš trajektom na Brač, skala se spusti i jednostavno osjetiš da si ušao u jedan drugačiji svijet. Možda samo zato jer se makneš iz dnevnih stvari u oazu. Gledajući mojim očima, ušao si u jedan čaroban prostor, smješten negdje između mora i zvijezda. Kad uzmem fotoaparat u ruke, fotografirajući Brač ustvari fotografiram svoj život.






hr Sun Apr 02 2023 07:49:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
//www.dalmacijanews.hr/files/573f2b2dfe96ff045d8b4616/80
Foto: Luka Papić

Dobar početak predsezone: Hoteli u Zadru gotovo puni

„Popunjenost je iznimno velika, u tjednu Uskršnjih praznika očekujemo preko tri tisuća noćenja“

Turistička predsezona službeno je počela. Kao i inače - malo prije Uskrsa. Prvi podaci najčešće su pokazatelj i za glavnu sezonu. Hotelski kapaciteti u Zadru već sad su - gotovo puni!

Iz Zadra se za HRT javila Kristina Štrbac.

- Zadar počinje živjeti svoj turistički dio godine. Ovdje sad boravi 1200 gostiju baš kao i prošle godine u ovo vrijeme. Hotelski kapaciteti prilično su popunjeni a sezoni u prilog ide i lijepo vrijeme. Privatni iznajmljivači u postsezoni su nešto manje popunjeni.

Bez gužvi i vrućina, za neke je ovo vrijeme idealno za putovanja.

- Odlučili smo doći u Zadar i istražiti grad. Mislim da je prekrasan, nikada nisam bila ovdje. Sviđaju mi se ljudi, kultura, sviđa mi se hrana, svi su tako prijateljski raspoloženi, rekla je gošća iz Njemačke Anna.

Uoči Uskrsa skupina iz SAD - a putuje kruzerom. Najviše ih oduševljava hrvatska povijest.

- Imate jako zanimljivu povijest. Naša je jednostavna. Ali vi ste prošli kroz mnogo različitih država, kazala je Evelyn.

Na prvoj crti kontakta uvijek su turistički vodiči.

- Najave su, dolaze i novi kruzeri, bit će posla, zadovoljna je Josipa.

Neki hoteli tek su nedavno otvorili vrata, a kapaciteti su im već odlično popunjeni.

- Popunjenost je iznimno velika, u tjednu Uskršnjih praznika očekujemo preko tri tisuća noćenja, tako da premašujemo prošlu godinu, čak i 2019., pohvalio se direktor hotela Ante Kovačević.

Broj novih hotelskih kapaciteta raste. Gradi se luksuzni hotel, drugi manji napokon se otvara, a prije četiri mjeseca otvoren je jedan zadarski gradski hotel. I u njemu je trenutačna popunjenost blizu sto posto i očekuju dobru sezonu.

- Do sad je 30 posto sezone popunjeno i rezervacije stižu svaki dan. To su i grupni dolasci i individualne rezervacije, rekao je voditelj hotela Bruno Radić.

Ima i jedan adut - apartman Luke Modrića u kojemu je planetarno popularni nogometaš proveo dio djetinjstva.

- Imamo jako puno interesa pogotovo iz Azije. Ali apartman još nije spreman, bit će do sezone u biti do 7. mjeseca, kazao je Radić.

Za goste koji putuju u Hrvatsku tu su i drugi aduti, prenosi HRT.

- Ono što primjećujemo je da je Hrvatska postala jako atraktivna destinacija i da goste koji će se naći na području RH prije svega će zanimati gastronomija. Mislim da hrvatski ugostitelji jako puno ulažu u gastronomiju i da puno toga imamo ponuditi i da će to ove godine biti možda najjači adut, rekao je direktor TZ-a grada Zadra Mario Paleka.

No jedno je sigurno - svi koji žive od turizma ove godine priželjkuju turističke rekorde.

hr Sat Apr 01 2023 21:13:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska
//www.dalmacijanews.hr/files/61c8d12e6f52df4bbe8b46de/80
Foto: Pixabay

Preminuo prof. Budislav Vukas

Plenković: "Hrvatska je izgubila velikog i uvaženog pravnog stručnjaka"
Predsjednik Vlade Andrej Plenković uputio je izraze sućuti u povodu smrti prof. dr. sc. Budislava Vukasa. 

-S velikom tugom i žaljenjem primio sam vijest o odlasku profesora Budislava Vukasa, uglednog i cijenjenog hrvatskog pravnika, stručnjaka za međunarodno pravo.
 
U svojoj bogatoj pravnoj karijeri, profesor Vukas obavljao je niz istaknutih dužnosti. Bio je glavni pravni savjetnik Ministarstva vanjskih poslova Republike Hrvatske u 1990-ima. Svojim znanjem i iskustvom doprinio je izgradnji međunarodnopravnih pozicija Republike Hrvatske u nizu pitanja.
 
Bio je sudac i potpredsjednik Međunarodnog suda za pravo mora u Hamburgu, sudac ad hoc pred Međunarodnim sudom u Haagu u postupcima koje je vodila Republika Hrvatska kao i član Arbitražnog suda u graničnom sporu s Republikom Slovenijom.   
 
Profesor Vukas je svoje iznimno znanje iz područja međunarodnog prava prenosio naraštajima studenata Pravnog fakulteta u Zagrebu. Pamtit ćemo ga i kao autora brojnih knjiga, monografija, članaka i radova iz različitih područja međunarodnog javnog prava, osobito prava mora, međunarodnog prava okoliša, međunarodne zaštite ljudskih prava i prava nacionalnih manjina.
 
Hrvatska je izgubila velikog i uvaženog pravnog stručnjaka. Nedostajat će mnogima koji su ga poznavali i pratili njegovo plodonosno djelovanje dugi niz godina.
 
U ovim teškim trenucima za obitelj, poznanike i kolege gospodina Vukasa, primite, molim Vas, uime hrvatske Vlade i moje osobno, izraze iskrene sućuti i poštovanja, stoji u priopćenju. 
hr Sat Apr 01 2023 18:14:00 GMT+0200 (CEST) STO POSTO d.o.o.
Hrvatske mornarice 10 21000 Split
Vijesti:Hrvatska

Pročitajte još . . .