Svake godine se otkuje i pusti u optjecaj određena količina kovanica svakog apoena, u skladu s potrebama optjecaja. Te količine se razlikuju od godine do godine i nisu svake godine iste. Jedne godine se otkuje velika količina određenog apoena, a druge godine puno manja. Zbog toga su kod određenih apoena neka godišta češća, a neka su rjeđa.

Godišta koja su rjeđa i koja se teže pronalaze u optjecaju su uvijek zanimljiva za kolekcionare. Detalje o tome koje kovanice se isplati čuvati donosi Viščević na NumizmatikaNET.

Kad govorimo o kovanicama kuna i lipa, općenito se može reći da su neparne godine češće od parnih. Kovanice s latinskim natpisima otkovane su uglavnom u manjim količinama od onih s hrvatskim natpisima. Tako da kolekcionari po običaju uvijek spremaju ove kovanice s latinskim natpisima, jer ih je uglavnom manje od ovih s hrvatskim natpisima.

To se može uzeti kao neko opće pravilo, međutim, svaki apoen kuna i lipa ima neke svoje specifičnosti.

Kovanice od 1 lipe

Najviše kovanica od jedne lipe s hrvatskim natpisom je s godinom 1993. i to čak 57.834.000 primjeraka. Najmanje ih je otkovano 2021. i to samo 6000 primjeraka. Kovanice od 1 lipe s godinama 2011. i 2013. nisu ni puštene u optjecaj, nego su izdane samo u setovima, odnosno kompletima tako da ih je nemoguće pronaći u optjecaju.

Treba svakako obratiti pažnju na dvije godine, a to su: 2019. i 2021. Kovanice od 1 lipe s godinom 2019. iako službeno otkovane u količini od 15.000.000 primjeraka, puštene su u optjecaj u vrlo maloj količini, tako da je te kovanice vrlo teško pronaći. Ako ih pronađete, svakako ih spremite. Ovih s godinom 2021. je otkovano samo 6.000 primjeraka, a što je izrazito mala količina tako da se ove kovanice mogu smatrati rijetkim kada ih usporedimo s ostalim optjecajnim kovanicama kuna i lipa.

Kovanice od 1 lipe s latinskim natpisom, odnosno one s parnim godinama, uglavnom su nešto rjeđe od ovih s neparnim godinama. U većini slučajeva su izdane u emisijama od po 2 milijuna primjeraka godišnje. Najviše ih je izdano 2002. i to 3 milijuna, a 2010., 2012., 2014., 2016. i 2018. uopće nisu ni puštane u optjecaj. Kovanice od 1 lipe s tim godinama postoje samo u setovima, odnosno kompletima. Od ovih kovanica svakako treba izdvojiti godinu 1996. koja se teže nalazi u odnosu na ostale godine.

Kod kovanica od 1 lipe postoji i prigodno izdanje – FAO i ono je otkovano u milijun primjeraka. U odnosu na duga prigodna izdanja, ova kovanica se češće nalazi, ali ju je ipak dobro spremiti ako naletite na nju.

Kovanice od 2 lipe

Posebno treba izdvojiti kovanice od dvije lipe s godinama 2019. i 2021. Kovanice od 2 lipe s godinom 2019. iako službeno otkovane u količini od 13.000.000 primjeraka, puštene su u optjecaj u vrlo maloj količini, tako da je te kovanice teško pronaći.

 Ako ih pronađete, svakako ih spremite. 2021. je otkovano samo 4.000 primjeraka, a što je izrazito mala količina tako da se ove kovanice mogu smatrati rijetkima kada ih usporedimo s ostalim optjecajnim kovanicama kuna i lipa. Pored kovanica od 1 lipe iz ove godine i ove kovanice od 2 lipe bi mogle predstavljati u budućnosti najveći problem kolekcionarima da kompletiraju svoje zbirke.

Kovanice od 2 lipe s latinskim natpisom, odnosno one s parnim godinama su nešto rjeđe od ovih s neparnim godinama. U većini slučajeva su izdane u emisijama od 2 milijuna primjeraka godišnje. Najviše ih je izdano 1996. i to 2.006.000 primjeraka, a 2010., 2012., 2014., 2016. i 2018. uopće nisu ni puštane u optjecaj. Kovanice od 2 lipe s tim godinama postoje samo u setovima. Od ovih kovanica svakako treba izdvojiti dvije godine koje se teže nalaze, a to su 1996. i 2000.

Kovanice od 2 lipe imaju i prigodno izdanje – Olimpijske igre u Atlanti. Ono je otkovano u milijun primjeraka, ali se nešto teže nalazi tako da je dobro spremiti ovu kovanicu ako je pronađete.

Kovanice od 5 lipa

Ove kovanice nije teško pronaći, tako da kolekcionari vrlo brzo popune svoje zbirke s onim godinama koje im nedostaju. Međutim, kod kovanica od 5 lipa je uvijek problem – kvaliteta, tj. očuvanost. Ove kovanice su presvučene mesingom i kao takve vrlo brzo i ružno oksidiraju, tako da ih je malo teže pronaći savršeno očuvane, osobito starija godišta.

Kao što je slučaj i s ostalim kovanicama, 5 lipa s latinskim natpisima, odnosno iz parnih godina su nešto rjeđe. Emisije se kod njih kreću uglavnom oko 2 milijuna primjeraka, dok ih je 2000. otkovano 4,5 milijuna, a 2002. – 3,5 milijuna primjeraka. Od ovih kovanica treba izdvojiti godine koje se teže nalaze, a to su: 1994., 1996, 2004. i 2022. Ova starija godišta je osobito teško pronaći u savršenom stanju.

Kovanice od 5 lipa imaju i prigodno izdanje – Olimpijske igre u Atlanti. Ono je otkovano u 900.000 primjeraka i teže se nalazi. Ako pronađete takav primjerak, spremite ga, osobito ako je dobro očuvan.

Kovanice od 10 lipa

Kako sada stvari stoje, teško je pronaći godinu 2019., iako je ovih kovanica službeno otkovano 43.485.000 primjeraka. Postoji mogućnost da je od te količine, vrlo mali broj pušten u optjecaj.
Kovanice od 10 lipa s latinskim natpisima, odnosno iz parnih godina su nešto rjeđe. Emisije se kod njih kreću uglavnom oko dva milijuna primjeraka, dok ih je 2000. otkovano 3 milijuna primjeraka. Od ovih kovanica treba izdvojiti godine koje se teže nalaze, a to su: 1994., 1996, i 1998. Ova starija godišta je teško pronaći u savršenom stanju.

Ako ih pronađete, sačuvajte ih.

Kovanice od 10 lipa imaju i prigodno izdanje – Ujedinjene narode. Ono je otkovano u 900.000 primjeraka i teže se nalazi. Ako pronađete takav primjerak, spremite ga, osobito ako je dobro očuvan.

Kovanice od 20 lipa

Kod ovih kovanica treba izdvojiti godine koje se teže nalaze, a to su: 2002. i 2016. Postoji mogućnost da su u optjecaj puštene manje količine od službenih brojki.

Kod kovanica od 20 lipa postoji i prigodno izdanje – FAO. Ono je otkovano u milijun primjeraka. U odnosu na duga prigodna izdanja, ova kovanica se češće nalazi. No, ako naiđete na nju, svakako je spremite, piše NumizmatikaNET.

Kovanice od 50 lipa

Godišta 1997., 1999. i 2021. se teže pronalaze, pa ih je dobro sačuvati.

Kovanice od 50 lipa s latinskim natpisima, odnosno iz parnih godina su nešto rjeđe. Emisije se kod njih kreću uglavnom oko 2 milijuna primjeraka, a najviše ih je otkovano 2000. – 3,5 milijuna. Od ovih kovanica treba izdvojiti godinu 1994. koja se teže pronalazi. Kod ovih kovanica iz 1994. je i jedan dio njih sa zakrenutim naličjem u odnosu na lice, pa je dobro i na to obratiti pažnju.
Kod kovanica od 50 lipa postoji i prigodno izdanje – Europsko nogometno prvenstvo. Ono je otkovano u 900.000 primjeraka i nešto se lakše pronalazi u odnosu na druga prigodna izdanja. Ipak, ako pronađete takav primjerak, nije na odmet sačuvati ga.

Kovanice od 1 kune

Česta godišta se lako pronalaze, a legura je takva da se relativno brzo istroši, tako da je teško pronaći starija godišta u savršenom stanju. Godište 2003. se teže pronalazi, a 2021. je nešto lakše pronaći, iako neki i s tom godinom imaju problema.

Kovanice od 1 kune s latinskim natpisima, odnosno iz parnih godina su nešto rjeđe. Emisije se kod njih kreću uglavnom oko 2 milijuna primjeraka, a najmanje ih je otkovano 2002., svega milijun primjeraka. Kod kovanica od 1 kune treba izdvojiti dvije godine koje se teže pronalaze: 2000. i 2002.

Kod kovanica od 1 kune postoji i nekoliko prigodnih izdanja:
– Olimpijske igre u Atlanti – s emisijom od milijun primjeraka,
– 5. obljetnica kune – s emisijom od 7 milijuna primjeraka,
– 10. obljetnica kune – s emisijom od 4 milijuna,
– 20. obljetnica kune – s emisijom od 5 milijuna primjeraka.

Olimpijske igre u Atlanti se nešto lakše pronalaze u odnosu na prigodna izdanja drugih apoena. Ipak, taj primjerak je dobro sačuvati. Prigodna izdanja povodom obljetnica kune su u principu česta i lako se nalaze.

Kovanice od 2 kune

Česta godišta se dosta lako pronalaze, a legura je kao i kod 1 kune – takva da se relativno brzo istroši, stoga je teško naći starija godišta u savršenom stanju. Godište 1997. se teže pronalazi, a tu je i 2021. za koju se čini da je teško doći do nje. U svakom slučaju, vrijedi spremiti ove kovanice ako naiđete na njih.

Kovanice od 2 kune s latinskim natpisima, odnosno iz parnih godina su, kao što je slučaj i kod drugih apoena, rjeđe. Emisije se kod njih kreću uglavnom oko standardnih 2 milijuna primjeraka, a najmanje ih je otkovano 2002. i to milijun primjeraka. Kod kovanica od 2 kune s parnim godinama treba izdvojiti upravo tu 2002. godinu, budući da se nešto teže pronalazi.

Kod kovanica od 2 kune postoji i prigodno izdanje – FAO. Ono je otkovano u 500.000 primjeraka. Bez obzira na malu emisiju, ova kovanica se češće pronalazi ako je usporedimo s ostalim prigodnim izdanjima kod drugih apoena. Malo je teže naći savršeno očuvane primjerke.

Kovanice od 5 kuna

Česta godišta se dosta lako pronalaze, a legura je kao i kod 1 i 2 kune – takva da se relativno brzo istroši, stoga je teško naći starija godišta u savršenom stanju. Godište 1997. se teže pronalazi, a tu je i 2021. za koju se sada čini da je teško doći do nje. Ako naiđete na 1997. i 2021., svakako ih sačuvajte.

Kovanice od 5 kuna s latinskim natpisima, odnosno iz parnih godina su, kao što je slučaj i kod drugih apoena, nešto rjeđe. Emisije se kod njih kreću uglavnom oko standardnih 2 milijuna primjeraka uz tri iznimke. 2000. godine ih je otkovano čak 7.700.000 primjeraka, dok je 2004. otkovano milijun, a 2006. samo 500.000 primjeraka. Kod kovanica od 5 kuna s parnim godinama najteže je pronaći 2006. godinu tako da nju treba spremiti ako se pojavi u vašim rukama.

Kod kovanica od 5 kuna postoji i prigodno izdanje posvećeno Senjskom glagoljskom misalu. Ono je otkovano u milijun primjeraka i relativno se lako pronalazi. Vjerovatno je za to zaslužan dizajn kovanice koji bitno odstupa od ostalih kovanica od 5 kuna, pa je lako uočljiv. Kao i kod 1 i 2 kune, malo je teže pronaći savršeno očuvane primjerke.

Kovanice od 25 kuna

Kovanice od 25 kuna, iako dobro zamišljene, nisu baš zaživjele u optjecaju. Međutim, oduševile su kolekcionare i numizmatičare koji ih rado skupljaju. Počele su se izdavati tek 1997. i prvih 6 izdanja je imalo emisije od po 300.000 primjeraka. To su: Hrvatsko podunavlje, primanje RH u UN, prvi kongres hrvatskih esperantista, EXPO Lisabon, uvođenje eura i milenij.

Izdanje iz 2002. godine, obljetnica međunarodnog priznanja, je otkovano u 200.000 primjeraka, a nakon toga su uslijedila izdanja s bitno manjim emisijama: RH kandidat za članstvo u EU (30.000), Europska banka za obnovu i razvoj, Ugovor o pristupanju RH EU, RH članica EU (20.000), 25. obljetnica nezavisnosti (50.000 ), 25. obljetnica primanja u UN, kao i Sveučilište u Zagrebu (20.000), 25. obljetnica kune i Predsjedanje RH vijećem EU (30.000), Zajednica tehničke kulture i Međunarodni dan djeteta (50.000) i Pelješki most (30.000).

Ove kovanice su uglavnom razgrabili kolekcionari, tako da je numizmatičko tržište s njima dobro opskrbljeno. Malo teže je pronaći izdanja iz 2010. i 2017., ali u principu ih ima u stalnoj ponudi po nešto većim cijenama od uobičajenih. Jedina kovanica od 25 kuna koja otežava kompletiranje kolekcije je ona iz 2022. Pelješki most, za kojom postoji velika potražnja i izvan numizmatičkih krugova.

Spremanje kovanica kuna i lipa za budućnost

Budući da su kune i lipe jos uvijek dostupne, ova rjeđa godišta nisu nešto naročito skupa. Međutim, to je sadašnje stanje stvari. Kad već prođe par godina nakon uvođenja eura, a osobito 5-10, situacija će izgledati daleko drukčije.

U numizmatici je često prisutan psihološki moment: kad nečeg ima – nitko neće, kad nema – svi hoće. Tako će biti i u ovom slučaju. Pravi interes kolekcionara za kunama i lipama će nastati tek nakon što već par godina budemo koristili euro i kad kod ljudi proradi nostalgija za kunama i lipama.

Najbolje je spremati što bolje očuvane primjerke, jer što je bolja očuvanost, to kovanica više vrijedi. Najviše vrijede savršeno očuvani primjerci, tj. oni koji nikada nisu bili u optjecaju. Oni na sebi nemaju nikakve tragove rukovanja, pa čak ni otiske od prstiju.

Očuvanost se kod kovanica gleda po reljefu, tako da nema smisla kovanice čistiti, glancati ih, polirati… Ovo se osobito odnosi na kovanice od 5 i 10 lipa koje ružno oksidiraju. Znači, najbolje ih je ostaviti takvima kakve jesu. Ako se kovanica očisti, to se odmah vidi i to joj smanjuje vrijednost, upozorava NumizmatikaNET.

Na prvi pogled, biti izabran na takav način čini se nečim velikim, kao kada čovjek dobije jackpot na lotu ili kad dobije nagradu za životno djelo. Sliči na onaj trenutak kada šef pozove na razgovor i najavi promaknuće, a usporedno i plaću - duplo veću. S kolikom suzdržanošću i skromnošću, gotovo poniznošću, govori o onome što je napravio, a njegovo djelo u tom stvaralačkom procesu postalo je punoljetno i stvoreno je da ostane ono nešto zauvijek i za sve generacije.

Jer Robert Barilla kao da je bio izabran. Svim onim starim fotografijima i pričama koje su od preduge izloženosti suncu u tinelu none izblijedile i požutjele, on je unio novi život. Kao i majka. Dok rasteš, ona je tu. Tu, kako bi te zašuškala, razveselila, podučila. Kako bi te ispratila i poslušala kada zazoveš. Kako bi te ohrabrila dok istražuješ, stvaraš i plešući zoru čekaš. Tu, u vremenima dobrim i u vremenima teškim. Tu, u detaljima života. Svakog dana.

Za Roberta Brač je poput majke kojoj se on vratio i napisao najljepšu odu. Evocirajući priče iz prošlosti i iznoseći na svjetlo dana predmete koje je prekrila prašina. Kažu, okrenuo je svaki otočni kamen, ulazio u konobe i obilazio stočare, oduševljavao se u kućama bračkog plemstva. Kucao je - otvorili su, pitao je - odgovorili su, lutao i usmjerili su ga, tražio i dobio. Ako se pojavio neki zid koji nije mogao proći glavom, prošao bi srcem.

- Imao sam dva svijeta. Mama mi je s Brača, a živio sam u Zagrebu. Nekako je ta mamina linija prevagnula. Ta dva svijeta sam imao i u životu. Brač je mjesto gdje kao dijete ideš na ljetne i zimske praznike, na kupanje, ma bio je uvijek povezan s nečim dobrim. Eto, nisi morao učiti, nisi trebao nositi knjigu, tu je bio odmor i prijatelji i uvijek sam Brač gledao kao oazu i tako se kasnije nastavilo. I s godinama me otok sve više vukao, a ta kreativna crta me pratila od osnovne škole. Studirao sam arhitekturu jer sam tražio kreativnost - sjeća se Barilla koji je u svojoj radnoj knjižici prvo upisao mjesto odgovornoga na radijskoj postaji koja je u to vrijeme postavljala trendove, a on najmlađi urednik u bivšoj državi, sa svega 24 godine.

No, ta staza nije bila ni glatka ni bistra... 

Uvijek je težio najboljem pa je možda to i razlog zbog kojeg je odvažio se na put između mora i zvijezda, korak po korak, uranjajući u neslućene dubine sa srcem obojanim koje pulsira kroz svaku stranicu monografije otoka koju krstiše kao "Bračku Bibliju", službenog naziva "Otok Brač - negdje između mora i zvijezda" koja broji nevjerojatnih 1368 stranica, izdana u dvije knjige ukupne težine 7,4 kilograma.

A Brač je obilazio na sve moguće načine... 

Nije moguće ni opisati osjećaj tolikog poštovanja prema sugovorniku i djelu, potrebu za naklon do poda i stisak ruke kojeg sam imao, a prvi put ću ikad staviti i dio teksta u prvo lice jednine, prema ovom čovjeku. On skroman, krajnje nerealno skroman, i dokaz da boduli negdje ispod kože imaju vrijedan i uporan svijet, a potpisivana škrtost im je tek dio zafrkancije.

 

- Ljudi su gradili knjigu sa mnom - ponovio je to više puta.

Svaki susret je tu priča za sebe, kockica koju si ugradio u knjigu i nešto novo do čega si uspio doći.

A monografija je ljudima produžavala život jer su mnogi govorili i obećavali da neće umrijeti dok ne ugleda svjetlo dana.

- Puno sam puta krenuo bez plana, ali uvijek bi se nešto dogodilo. I tako, jednom prilikom, u Gornjem Humcu šetam mjestom i vidim na stepenicama stare kamene kuće kako nona prede vuna. Došao sam do nje, počeli smo priču, upoznali se i zamolim za fotografiju, a ona kaže da ne može presti kao nekada, da joj se grče prsti... I nona je bila prava bračka nona sve dok nije ustala, a na njoj pregača sa znakom Red Bulla, dao joj netko iz kafića - smije se Robert.

A rijetki su ljudi koji na takav način reagiraju na salve pohvala za spektakularno djelo kao da je to nešto što si onako usput napravio, do prvog dućana. Dio tog djela, eto, bila je i NASA. 

A Brač? Brač je za njega bio, ostao i dok god bude disao ovaj zrak i ponosno koračao po zemlji...

Predsjednik Vlade Andrej Plenković uputio je izraze sućuti u povodu smrti prof. dr. sc. Budislava Vukasa.