Večeri dokumentarnog filma o Domovinskom ratu Muzeja Domovinskog rata u Splitu – “Bila jednom Trusina”

18:00 BILA JEDNOM TRUSINA

Redatelji: Matija Ricov i David Pölhe / Republika Hrvatska / 2026. / ′115

Montažer i scenarist: David Pölhe

Montažer i direktor fotografije: Filip Tadić

Produkcija: Foxhill d.o.o.

Lokacija projekcije: Cineplexx City Center one Split, Vukovarska 207, 21000 Split.

Besplatnu ulaznicu za filmsku projekciju možete preuzeti od ponedjeljka, 9. studenoga na blagajni kina Cineplexx City Center one Split ili izvršiti rezervaciju ulaznice putem e-pošte na adresu: [email protected]

Dokumentarni filmdonosi potresna svjedočanstva preživjelih mještana Trusine o pokolju počinjenom 16. travnja 1993. godine, u kojemu su pripadnici Armije Republike Bosne i Hercegovine ubili 23 civila i vojnika HVO-a. Ovaj dokumentarni film dio je serijala „Digitalni žrtvoslov hrvatskog naroda u BiH”, posvećenog stradanju Hrvata katolika tijekom Domovinskog rata. Cilj serijala je očuvanje kulture sjećanja na žrtve, promicanje istine te poticanje oprosta, pomirenja i suživota.

O nastanku dokumentarnog filma, svjedočanstvima, važnosti očuvanja sjećanja na Domovinski rat te ulozi manifestacije „Večeri dokumentarnog filma o Domovinskom ratu” Muzeja Domovinskog rata u Splitu u prenošenju povijesnog iskustva mlađim generacijama razgovarali smo s Matijom Ricovom, koredateljem dokumentarnog filma.

1. Što Vas je potaknulo na snimanje ovog dokumentarnog filma i koliko je bilo zahtjevno istražiti i filmski oblikovati temu koja je obrađena?

Ideja snimanja ovog filma proizlazi iz šire ideje snimanja dokumentarnog „Digitalnog žrtvoslova hrvatskoga naroda u BiH“, projekta na kojemu kao produkcija radimo već 3 godine. Kao što je to bio slučaj i s drugim filmovima, svaki zaseban film predstavlja specifične izazove, pa tako i ovaj. Isprva nije bilo lako dobiti ljude da se otvore i podijele svoja svjedočanstva s nama te je trebalo zadobiti povjerenje tih ljudi s kojima smo htjeli surađivati. Sama tema također nije ranije bila detaljno istraživana ni obrađivana, tako da je i to bila neka vrsta neutabane staze.

2. Postoji li neka posebna priča, sudbina ili svjedočanstvo koja Vas je posebno dirnula tijekom rada na dokumentarnom filmu?

Patnja svih ljudi koje smo snimali je na jedan stanoviti način zasebna. Budući da je čovjek kao individua jedinstven i neponovljen, tako je i patnja zbog gubitka te osobe koju je netko izgubio jedinstvena. Stoga su sve priče bile teške. Ono što nas je posebno dotaknulo jest krotkost, dobrota i blagost tih ljudi koji su propatili svoj gubitak i odlučili oprostiti. Te se osobine ne mogu sakriti, već one na neki način zrače iz tih ljudi.

3. 3.Smatrate li da su neke važne teme iz Domovinskog rata još uvijek nedovoljno istražene i zastupljene u hrvatskom dokumentarnom filmu?

Jednom riječju, da. Primjerice, ako se fokusiramo na žrtve rata, smatramo kako je ta tema nedovoljno naglašena, istražena te prorađena i u RH, a pogotovo u BiH. Upravo manjak kolektivne svijesti i znanja o strahotama i žrtvama rata nas i je potaknuo na oformljivanje spomenutog projekta Digitalnog žrtvoslova. Također, mislim da su naročito zapostavljene teme koje se tiču stradanja Hrvata u sredinama (npr. Banja Luka, općina Prijedor i druge) u kojima nije bilo sukoba i klasičnih ratnih zbivanja, a dogodili su se progoni, ljudi su bili zarobljeni u logorima te su prolazili druge strahote i potlačivanja. K tome, Hrvati su u tim sredinama najčešće ostali otpisani, zaboravljeni od svoje države i tom se tematikom nitko nije bavio uopće, a kamoli sustavno.

4. Koliko su manifestacije kao što su „Večeri dokumentarnog filma Muzeja Domovinskog rata u Splitu” važne u očuvanju sjećanja na Domovinski rat i prenošenju povijesnog iskustva mlađim generacijama?

Osobno smatram kako su manifestacije ovog tipa izuzetno vrijedne. Pišem „manifestacije“, dakle u množini, makar pravo je pitanje možemo li doista govoriti o množini, odnosno o većem broju manifestacija, festivala i inih događaja koji bi se u filmskom smislu sustavno bavili ovom tematikom u širem hrvatskom medijskom prostoru.

5. Što biste poručili publici i zašto ne bi trebala propustiti projekciju Vašeg dokumentarnog filma?

Vjerujem kako će gledanje našeg filma „Bila jednom Trusina“ biti od koristi svima koji će prisustvovati projekciji. Ne samo iz perspektive zadobivanja znanja o tom događaju i stradanju, već i zbog vrednota koje film snažno naglašava i kroz katarzu donosi: vrednote kršćanskog oprosta te istine na kojoj taj oprost mora biti utemeljen. Uostalom, držim kako je naša dužnost njegovati dubok osjećaj zahvale i pijeteta prema našim mučenicima te prema žrtvi koju su oni podnijeli, kao i to da uzgajamo kulturu sjećanja na njih. Svojim dolaskom na projekciju filma, gledatelji upravo žive tu kulturu sjećanja.

Pozivamo sve zainteresirane da nam se pridruže u petak, 13. studenoga 2026. godine, u 18:00 sati, u kinu Cineplexx City Center one Split, na projekciji dokumentarnog filma „Bila jednom Trusina“.