Supetar: Otvorenje izložbe fotografija “NYC Four Seasons… and something red” Marijane Marinović

Marijana Marinović horoskopska je
Vaga, rođena jedne jeseni prije neka četiri desetljeća u Splitu, kao jedino
dijete Supetranina Joška Marinovića (obiteljskog nadimka Markić)  i Dragice Kaliterne, fetive Splićanke. Prve
fotografije polaroidom napravila je u rodnom Splitu, a fotografijom se
nastavlja baviti i tijekom studija novinarstva na Fakultetu političkih znanosti
u Zagrebu. Zanimljivi ljudi koje je susretala tijekom dvadeset godina
novinarske karijere i o kojima je ispisala na tisuće rečenica i stotine priča,
potaknuli su je da ih zabilježi i zapamti i slikovno.

Polaroid je njezina prva i
najveća ljubav, hommage djetinjstvu i instant fotografijama koje su krasile
vrata frižidera, “brza” umjetnost koja Marijani kao nemirnom duhu sasvim
odgovara – omogućuje da od potpune bjeline nastane slika u samo tri
minute…Njezina prva samostalna izložba “Osmijesi…bez riječi” prikazala je,
naravno, 33 polaroida poznatih osoba iz hrvatskog javnog života poput Severine,
Olivera, Luke i Petre Nižetić, Vanje Rupene, Branke Bebić, Davora Gopca i
Marijane Batinić, a održala se 2007. u sklopu modne manifestacije Cro-a-porter
na Zagrebačkom velesajmu. Drugu  izložbu
pod nazivom “Gradovi-bjegovi” 2011. g. u zagrebačkoj Galeriji Velvet, osmislio  je slikar i cvjećar Saša Šekoranja, koji je
njezine polaroide izvjesio u limene oznake Marijaninih omiljenih gradova:
Londona, Pariza, Barcelone, New Yorka i Splita, a izložena je  samo jedna fotografija osobe – top-modela
Helene Šopar, koja je inicirala i inspirirala izložbu.

Marijana trenutno živi “malo
dalje od Bračkog kanala” – preko Atlantika, a njena avantura u New Yorku počela
je 2015. upisom u školu fotografije na New York Film Academy i još uvijek
traje  -fotoaparatom bilježi osmijehe
slavnih poput glumaca na Tribeca Film Festivalu, portretira uspješne Hrvate po
Americi, snima vesela društva i obiteljska okupljanja, osmišljava modne priče,
“gnjavi” prijatelje da joj poziraju…i satima luta po New Yorku, želeći upiti i
fotografijama zabilježiti atmosferu Velike Jabuke. Na nekim od njezinih
njujorških lutanja nastao je i ciklus fotografija “New York: četiri godišnja
doba…i nešto crveno”.

Izložba
je humanitarnog karaktera – sav prihod namijenjen je Udruzi djece s poteškoćama
u razvoju „Brački pupoljci“.