S Rakelom po svitu – Od Italije do Tunisa: “Rat” na cestama u Rimu, “zatvor” na parkingu u Palermu

Nakon uspješnog predstavljanja na štandu Akrapovića u Garmischu, na najvećem moto partyu za BMW motorkotače Željan i Ivana su se zaputili u Amsterdam. Nakon četiri dana obilaska Amsterdama s domaćinom Aljošom, Ivana i Željan su se zaželjeli avanture. Najbliže što se može nazvati kakvom takvom avanturom je daleko 3.500 kilometara od Amsterdama, a to je Tunis u Africi pa krenimo.

– Krenuli smo rano ujutro iz Amsterdama u Zagreb i tom prilikom u jednom danu prešli 1.350 kilometara za 15 sati vožnje. U Zagrebu nas je dočekao nas domaćin Boris Blažičko, a razlog dolaska u Zagreb je bio taj što nam je naš prijatelj Vinko Šago dogovorio sastanak s gospodinom Ivicom Zebićem po pitanju sponzorskih kaciga. Tako smo Ivana i ja ujutro stigli do gospodina Zebića na sastanak i ukratko sam mu prezentirao što sam sve napravio u zadnje 3 godine i 6 mjeseci. Kad je čovjek vidio da sam u tako malom roku prešao 165.000 kilometara na 3 kontinenta, pitao je što može napraviti za nas. Tražio sam popust za dvije nove kacige, za Ivanu i mene jer se spremamo za put u Afriku tj. Tunis. – Ok, a kada krećete na put za Afriku” upitao je Zebić;- Pa čim kupimo kacige mi krećemo – odvratim ja;- Pa vi se šalite – nasmijao se Zebić, ali na izrazu mog lica vidio je da smo ozbiljni, a Ivanino pogledavanje na svoj sat mu je govorilo da je već kasno, jer je htjela što prije vidjeti Veneciju. Zebić napokon progovara “Ok, ja vam poklanjam besplatno obje kacige, drago mi je da vam mogu pomoći, ovo što vi radite je iznimno i puno mi pozdravite Šagu” – uz smijeh će Željan.

Presvijetla kraljica Jadrana

Kratko su izabrali kacige, naravno bijele boje zbog vožnje kroz pustinju gdje ih čekaju velike vrućine, pozdravili se sa sponzorom, napokon ubacili u prvu i gas, pravac Venecija. Bez problema su odvozili dionicu od 400 kilometara i našli smještaj prije same Venecije, motel uz cestu koji košta samo 50 eura za njih dvoje. 

Imaju sobu, ali su wc-ovi zajednički. Jako je čisto i uredno osim što je motel uz samu cestu, pa se stalno čuju vozila kako prolaze, a kada prođe kamion i stakla podrhtavanju. Međutim to im ništa ne smeta jer svakodnevno slušaju glazbu iz Akrapovića koja je preko 110 decibela.

– Venecija inače kako je još zovu grad romantike je jednostavno predivna. Ivana i ja se često ljeti zaletimo do nje jer je samo 600 kilometara udaljena od Splita. Dovoljno je da krenete u petak nakon posla oko 15 sati i tamo ste već oko 21 sat, u subotu imate vremena cijeli dan šetati po gradu i u nedjelju se vratite kući po komodu. O Veneciji se više manje sve zna, no evo možda da izdvojim neke zanimljivosti. Cijeli grad je mostom spojen s kopnom dugim 3.600 metara, a cijeli grad se nalazi na 118 manjih otoka u močvarnoj venecijanskoj laguni. Zbog toga umjesto ulica, grad presijeca 150 kanala preko kojih je izgrađeno mnoštvo mostova, točnije njih 417, od čega je njih 72 privatno vlasništvo. U povijesti je bio središte Mletačke Republike, kada je bio poznat i kao “grad vode, svjetlosti i mostova”, odnosno “presvijetla kraljica Jadrana”. U općini Veneciji živi 272.000 stanovnika, od čega njih 62.000 živi u povijesnom središtu grada, a njih 176.000 na čvrstom tlu tj. kopnu. U gradu ima 350 gondola i cijene za romantičnu vožnju u njima su od 100 eura pa sve do 200 eura, za nas budžet ipak malo previše tako da ovaj put nismo uživali u vožnji gondolom. Posjetili smo zanimljivosti poput Bazilike svetog Marka, trga svetog Marka, most Uzdaha i most Rialto – navodi sve Željan.

U Veneciji su se zadržali 2 dana, uživali u njenoj ljepoti arhitekture i odličnim tjesteninama, te su krenuli dalje prema Rimu. Ujutro ih je probudila velika kiša, navukli su kišna odijela i krenuli prema novom odredištu. Uključili su se na autoput “del Sole” i bez problema po kiši odvozili 550 kilometara. 

Cijena u Rimu kao u Splitu, ali usluga…

Čim uđete u Rim, trebate početi voziti po njihovim pravilima, a to je da se morate gurati i voziti agresivnije, ne misli Željan pri tome na brzinu, nego na ubacivanje i borbu za svoje mjesto u svojoj traci. Rimljani nerijetko od ceste s tri trake naprave pet traka i ako vozite pristojno i po pravilima, nema mjesta za vas na toj cesti, odmah će vas izgurati. Jako su nedisciplinirani vozači što može biti opasno za neiskusne vozače motora.

Dosta su se namučili dok nisu našli prikladan smještaj. Nakon 5 pokušaja našao je Željan smještaj po cijeni od 100 eura po danu, startna cijena je bila 160 eura, pa je cjenjkanje napravilo dobru uštedu s obzirom na to da planiraju ostati 2 dana u Rimu.

Svim motoristima koji idu u posjet Rimu pa i svim gradovima u Italiji, pogotovo na jugu Italije Željan preporučuje smještaj s garažom za motor, jer postoji velika vjerojatnost ne samo da vam nestanu neke stvari s motora, nego i sam motor.

– Meni je ovo osobno 4 put da sam u Rimu i svaki put mi je sve draži. Pošto je Ivani ovo prvi put potrudio sam se da što više vidi. Prvo smo posjetili Koloseum, nakon kojeg i Vatikan. Obišli smo baziliku svetog Petra, posjetili grob pape Ivana Pavla 2. Njegov je grob pod velikim osiguranjem i tamo je zabranjeno bilo kakvo snimanje ili fotografiranje. Pokušali smo ići na kupolu, ali smo odustali iz jednostavnog razloga, a to je bila nenormalna gužva. Nakon Vatikana smo obišli najveću baroknu fontanu u gradu, predivnu Fontanu di Trevi. Usred fontane se nalazi predivna skulptura boga Neptuna vladara mora, a s boka se nalaze Tritoni, njegovi sinovi. Nakon fontane prošetali smo do trga Španjolske gdje smo posjetili Španjolske stube koje su najpoznatija otvorena stubišta na svijetu.

Zatočeni na parkingu

– Dosta smo se našetali po Rimu i stvarno čovjek tamo ima i što vidjeti. Što se tiče hrane, cijene po restoranima su jako slične kao i kod nas, tako da ćete carbonaru platiti 8 do 10 eura, međutim usluga nije kao kod nas. Osoblje su većinom Marokanci, Albanci ili Kinezi, a uređenja restorana je daleko lošije od naših. U svakom se WC nalazi ili u podrumu ili tri kata ispod zemlje. Naravno da postoji i jako luksuznih restorana ali ja pričam o restoranima koji su standardni uobičajeni restorani – prepričava nam Željan.

Nakon lijepog provoda u Rimu njihovo sljedeće odredište je Palermo koji je cca 1000 kilometara daleko. Cijelim putem, točnije 12 sati ih je pratila jaka kiša, prolom oblaka i krupa. Poslije Napolija su prelazili velika planinska područja na cca 1000 metara nadmorske visine i tu je bilo jako hladno.

Došli su u mjesto Vila san Giovani gdje su se ukrcali za Siciliju. Cijelu Siciliju su prošli po mraku i kiši, a u Palermo su stigli tek oko 23 sata. Cijeli Palermo je bio potopljen od velike kiše, kako je bio mrak i padala velika kiša, kretali su se prema trajektnoj luci i odjednom je Željan primijetio kako je motor odjednom počeo sporije ići. Nije ni skužio da je ušao u ulicu koja je bila potpuno potopljena. Sva sreća pa se na vrijeme zaustavio, prije nego što mu je voda ušla kroz usis zraka u mašinu. 

– Nekako sam se okrenuo i pomoću navigacije tražio što više mjesto kako ne bi poplavili. Šahte su bile posvuda izbijene i iz otvora je izlazila voda, čuo se i miris kanalizacije. Napokon na jednoj uzvisini smo pronašli benzinsku stanicu gdje samo parkirali motor i sklonili se od kiše. Ali ni to nije bilo trajno rješenje, ta benzinska je pomalo počela tonuti, voda je svugdje oko nje navirala kao i unutar same prodavaonice. Ponovno smo sjeli na motor i pomalo, pazeći da ne upadnemo u rupu gdje nije bilo šahti, tražili mjesto na uzvisini. Krajičkom oka sam vidio kako se otvaraju ogradna vrata od nekakvog parkinga jedne zgrade, jer je upravo iz tog parkinga izlazilo vozilo. Iskoristio sam tu situaciju ušao u čuvani parking, vrata su se iza nas zatvorila i mi smo se smjestili ispod jednog balkona te zgrade. Tu smo se presvukli, stavili robu da se suši i malo se odmorili. Oko 3 sata napokon je prestala kiša, ali nismo mogli napustiti parking jer su vrata zatvorena. Napokon oko 5:20 netko od stanara zgrade je sjeo u auto i mi smo odmah iza njega uspjeli izaći s tog parkinga – govori nam Željan.

Nisu htjeli plaćati hotel za samo 3 sata jer u 8 ih puštaju u trajektnu luku gdje će se ukrcati za Tunis. Našli su pekaru-kafić u kojoj su doručkovali i malo ubili oko do 8 sati. Ujutro su bili prvi na redu u trajektnoj luci jer su jedva dočekali tih osam sati.

Dok su vozili prema trajektnoj luci, Željan je primijetio da fali puno šahti, vode još ima po ulicama, ali se dosta povukla. Naišli su i na par vozila kojima su doslovno kola iščupana jer su upali u rupe od šahti.

– Riješili smo papirologiju, kupili karte za 2 osobe i motor za 172 eura bez kabine. Neki će misliti da je to skupo, a kad pogledate da je povratna karta za Split – Supetar za dvije osobe i auto 50 eura, a voziš se dva puta po 45 minuta, karta za Tunis i nije baš skupa. Ovaj brod vozi do Afrike 10 sati, snašli smo se za spavanje, našli smo jedan separe i zaspali kao klade, bili smo mrtvi umorni i tako smo lijepo utonuli u san. Nakon ovih kiša i hladnoće baš smo se zaželjeli pustinjske vrućine i njenog jakog sunca – zaključio je Željan.

Kako im je bilo na putovanju kroz Tunis pročitajte u sljedeći ponedjeljak.