Trebaju li Splićani strahovati za svoje zdravlje?: Reporteri Provjerenog vodu odnijeli na analizu

Tjednima su se žalili, ali ne samo zbog nesnosnog smrada koji tjera na povraćanje, već su tvrdili da se guše, da im oči ispadaju od iritacije. A zatim je izjava ravnateljice županijskog Zavoda za javno zdravstvo kako nije sigurna mjeri li se sve što se treba mjeriti – unijela neviđenu paniku. I iako su nadležni cijelo vrijeme smirivali situaciju i govorili kako zbog Karepovca nema opasnosti za zdravlje.

Provjereno je otkrilo kako su to govorili napamet jer plinove koji itekako utječu na ljudsko zdravlje nisu uopće mjerili od početka sanacije.

Građani sada više nikome ne vjeruju, ne piju čak ni vodu jer misle da je zatrovana. Provjereno ju je zato odnijelo na analizu.

Stanovnici splitskog kvarta Kila otkrili su kako izgleda njihov život otkad je prije dva mjeseca krenula sanacija odlagališta otpada Karepovac.

– Bilo mi je zastrašujuće vidjet ljude kako doslovno iz auta trče do ulaza i nose šalove i maske preko lica. To mi je bilo kao nekakav smak svita. – kaže Ankica Krstulović za Provjereno.

Nesnosan smrad i prazna igrališta

Nesnosan smrad i prazna igrališta uobičajen su prizor, a vani izlazi samo onaj tko mora.

– To je kao da vam je netko ugura glavu u kontejner smeća i zatvori vam poklopac. Tu se jednostavno ne može disati. Jedan dan sam došao kući, sjeo na kauč i od smrada samog sebe nisam mogao stajati. Svu sam robu morao baciti na pranje i ići se tuširati isti tren jer je bilo neizdrživo. – kaže Frane Šantić.

Smrad nisu osjećali samo oni, već svi stanovnici Splita i okolice. Uz to što im je smanjio kvalitetu života, natjerao ih je da se malo dublje raspitaju o samom postupku sanacije – što se točno radi i koji se plinovi i čestice ispuštaju u zrak. Zbunjuju ih, kaže, različite informacije o štetnosti za zdravlje ljudi.

Izjava ravnateljice županijskog Zavoda za javno zdravstvo uzburkala javnost

Od početka sanacije iz županijskog Zavoda za javno zdravstvo uvjeravali su građane da je sve u redu. Tvrdilo se da koncentracija plinova na odlagalištu ne prelazi granične vrijednosti. Dalo se zaključiti da oni mjere sve što je potrebno. A onda je nedavno ravnateljica Nastavnog zavoda za javno zdravstvo Splitsko-dalmatinske županije Jasna Ninčević uzburkala javnost kazavši kako nije sigurna mjeri li se sve što se treba mjeriti.

Ninčević nije željela pred kameru Provjerenog, ali je to zato učinio voditelj odjela za ispitivanje zraka Nenad Periš, koji je ujedno imenovan u Povjerenstvo grada za ispitivanje kvalitete zraka.

Priznaje da je zavod na samom početku sanacije mjerio dva parametra na svojoj imisijskoj postaji koja već dugi niz godina postoji na Karepovcu.

– Nisu mjereni svi parametri. Mjerili su se sumporovodik, odnosno čestice PM10, dok se amonijak počeo mjeriti tokom 12 mjeseca, a merkaptani mislim da je počelo 8.1. Također i u tom vremenu su se počeli mjeriti dušikovi oksidi, odnosno sumpor dioksid. Problem je u tome što nije bilo raspoloživih aparata, odnosno mogu govoriti za Zavod za javno zdravstvo, naši su aparati bili angažirani, a nismo ni dobili zahtjev, mislim da smo dobili zahtjev polovinom 12. mjeseca za dušikove okside i sumporov dioksid. Također mislim da je upućen zahtjev kolegama u Zagrebu za merkaptane. – kaže Nenad Periš, voditelj Odjela za ispitivanje zraka, tla i buke.

Gradska uprava: “Kontaktirali smo i druge zavode”

Od tvrtke Ekonerg dobivena je informacija da oni mjere merkaptan, ali mjesec i pol dana nakon što je sanacija počela, ne od prvog dana. Tko je mjerio sumporov dioksid i dušikove okside provjereno je u gradskoj upravi. Tvrde kako su kontaktirali i druge zavode.

– U ime grada Splita naša je lokalna tvrtka Čistoća je tražila i druge. Isto tako izvoditelji su mjerili. Oni imaju u sklopu zaštite na radu svoje aparate na mjerenje. – rekao je Nino Vela, zamjenik gradonačelnika Grada Splita.

Taj je aparat pokazao i jedan o izvođača radova. Premda nisu tvrtka ovlaštena za mjerenje kakvoće zraka, uređaj koriste radi sigurnosti svojih radnika koji su tijekom sanacije najizloženiji.

– Portabilni uređaj za mjerenje plinova vrši mjerenja nabrojanih plinova, metan, sumporovodik, kisik, ugljik monoksid, ugljik dioksid – što mi pratimo na samom tijelu da vidimo kakvi su omjeri i koncentracije plinova zbog eventualnog nastanka požara ili eksplozije. – kaže izvođač radova Arsen Tonšić.

U nabrojenim plinovima nema dušikovih oksida i sumporova dioksida. Tko ih je mjerio nisu odgovorili u gradu, ali je Provjereno dobilo priznanje da se mjerilo sporadično.

– Mjerenja su sastavni dio radova i oni su se mjerili prema vrsti radova kako su počinjali radovi. Nisu sva od početka, nego su se uključivali kako je određena aparatura dolazila. – rekao je Nino Vela, zamjenik gradonačelnika.

Ovako dva plina izostavljena u mjerenjima prva dva mjeseca djeluju na čovjeka.

– Sumpor dioksid, dušikovi oksidi se lako tope u vodi, lako se tope na sluznici i lako se tope u nekakvim vodenim medijima i onda nastaju kiseline, znači bilo kakav problem dolazi do dišnih puteva i ostalo, ali kažem ne bih špekulirao, nisam liječnik, ali kako kažu uredbe, one djeluju na zdravlje čovjeka. – rekao je Periš.

U glavnom projektu stoji da se postojeća imisijska postaja mora opremiti analizatorima za kontinuriano praćenje svih spomenutih plinova. I to mogu obavljati samo tvrtke koje od ministarsva imaju dozvolu. U studiji utjecaja na okoliš po kojoj je izrađen glavni projekt, pak piše da sva mjerenja moraju biti osigurana na početku sanacije, te da se moraju upotrebljavati kemijalije za suzbijanje mirisa.

– Nisu od početka vodili sam proces sanacije kako treba, tj. klasična svinjarija na hrvatski način. Mi ne želimo da ovaj proces se nastavi, a da ne znamo tko je odgovoran. Odgovornost ima ime i prezime. – rekao je Ante Čikotić, gradski vijećnik Mosta.

Što su pokazali rezultati neovisne analize

Provjereno je provjerilo je li točno da se prave analize skrivaju od ljudi. Angažirali su neovisnu tvrtku da napravi analizu vode. I to prvo na Kili – kvartu s početka priče koji je smješten uz odlagalište Karepovac.

S dvije zaposlenice tvrtke ušli su u zgradu i u jednom stanu uzeli uzorak vode, ali prvo uništavaju se bakterije sa slavine. Potom se mjeri temperatura i razina slobodnog klora. Njegova vrijednost ne smije premašiti brojku pet. I nije – bila je nešto iznad dva. No, mutnoća je duplo viša od dozvoljene. U ovom stanu 7,9, a dozvoljeno je četiri.

Postupak je ponovljen za dva dana u centru grada. Ta voda ima duplo više slobodnog klora nego ona čiji smo uzorak uzimali ranije na Kili. Mutnoća je zato nešto niža, no i dalje iznad dopuštene granice.

Uzorke vode koje su uzeli u dva kvarta u razmaku od jedan dan šaljemo na mikrobilošku i kemijsku analizu. Rezultati stižu za nekoliko dana – mutna voda je ispravna i u njoj nema bakterija opasnih za čovjeka. Ali kako riješiti nedozvoljenu razinu mutnoće vode?

Meri Prodan Bedalov je još 1997. godine, nakon obilnih kiša i pojave mutne vode, u svojem izvješću napisala: Izvoru Jadra treba pročišćivač. Hoće li ga grad napokon nabaviti i koliko bi to moglo koštati?

– To nije običan filter nego to je cijelo jedno filtersko postrojenje.To je nekakvih osam, deset milijuna kuna kada bi se najveći mjerni zahvat napravio. Ono što se sada radi i to gradska tvrtka vodovod i kanalizacija rade. Rade taj probni projekt kojim na licu mjesta ispituju vodu. – kaže Nino Vela, zamjenik splitskog gradonačelnika.

Zbog širenja panike na društvenim mrežama da je splitska voda puna bakterija i arsena, ravnateljica zavoda podnijela je prijavu DORH-u. Tek se treba vidjeti hoće li se prijavljeni nepoznati počinitelj otkriti. Isto tako ostaje za vidjeti hoće li itko odgovarati što se javnost uvjeravalo da su svi izmjereni plinovi i čestice na Karepovcu u redu, premda se od početka nije mjerilo sve ono što je bilo potrebno? Cijeli članak pogledajte ovdje.