Mlad, zgodan i uspješan: Upoznajte menadžera godine, Šibenčanina Ivana Protegu

Ivan
Protega (25) je proglašen menadžerom godine za 2015. godinu u
kategoriji inozemnih tvrtki, a svoju poslovnu karijeru već 6 godina
gradi u međunarodnom maloprodajnom lancu Jysk. S mjesta običnog
prodavača je vrlo brzo zauzeo poziciju voditelja centra, a prije
dvije godine iz rodnog Šibenika seli u Zagreb gdje biva unaprijeđen
te paralelno završava školovanje na Veleučilištu Baltazar, smjer
Projektni menadžment. Punih 14 godina života posvetio je rukometu u
kojem se okušao kao kapetan i kao trener, ali strast prema
menadžerskom usavršavanju je na kraju ipak prevagnula.

S
nepunih 26 godina uspjeli ste stati uz bok duplo starijim menadžerima
i poduzetnicima, što mislite da je presudilo osvajanju ove titule u
odnosu na konkurenciju?

Svakako
moram istaknuti, a i ovim putem se zahvaliti svima u JYSKu, a posebno
svim ljudima koji su u meni prepoznali potencijal te uložili hrpu
energije i novca u moj razvoj. Najviše se moram zahvaliti mom
mentoru – gospodinu Eldiću koji je sve svoje znanje prenio na
mene, a i dalje prenosi. Da nije ovakvog strukturiranog razvoja
kadrova u JYSKu, teško bi postigao ovakav cilj. Isto tako, ispod
mene je u ovom trenutku jako puno ljudi. Da oni ne odrađuju posao
kako treba, rezultati nikada ne bi došli. U razvoj svojih ljudi sam
i ja uložio puno energije i sada sam jako ponosan što ispod sebe
imam upravo takve menadžere i ostale zaposlenike. Moto kojeg se ja
držim je: „Ljudi se vaša najveća snaga – bez kvalitetnih ljudi
uspjeh nije moguć.“

Kakve
su reakcije vaših partnera, suradnika i kolega na nagradu?

Od
primitka ovog priznanja, mobitel mi i dalje ne prestaje zvoniti.
Pohvale i čestitke stižu s svih strana. Ovo nije samo veliko
priznanje za mene osobno već i za sve moje kolege i za tvrtku. Kao
što sam i rekao, da nije kvalitetnih ljudi na koje sam jako ponosan,
rezultati nikada ne bi došli. Isto tako, ako ovo priznanje gledamo s
strane firme u kojoj radim, onda je to također velika stvar, s
obzirom da je jedan od strateških ciljeva upravo razvoj vlastitih
kadrova i potencijala.

Kako
je tekao Vaš poslovni put?

Paralelno
uz školovanje, osim rukometa, uvijek sam nešto radio. Bili su to
manji poslovi preko studentskih servisa. Kada sam završio
srednjoškolsko obrazovanje, poslao sam molbu za radno mjesto
prodavača u JYSKu. Dobio sam posao. Ubrzo sam postao Zamjenik
voditelja centra, a nedugo poslije toga i voditelj centra. Bio je to
novi veliki izazov za mene, ali sam u kratkom vremenu uspio posložiti
poslovanje da sam sve više i više dobivao nove zadatke i nova
zaduženja. Od projekata širenja na nova tržišta i otvarana novih
poslovnica, pa do educiranja novih kolega. S obzirom da sam imao
odlične rezultate u svim segmentima poslovanja, dobio sam priliku za
radno mjesto District Managera (Regionalnog Menadžera) što sam
objeručke, bez puno razmišljanja i prihvatio. Danas sam isto na
toj poziciji, i ako se okrenem iza sebe i vidim što sam sve napravio
u zadnje 3 godine onda sam jako ponosan na sebe, svoje rezultate i
sve svoje ljude.

Što
mislite o razvoju struke u Hrvatskoj i jeste li zadovoljni njenom
razinom?

Moram
vam iskreno reći da sam jako sretan što sam ovo priznanje dobio
upravo u kategoriji tvrtki u inozemnom vlasništvu. Zašto to uopće
govorim? Svima je poznato da u Hrvatskoj i dalje veliki utjecaj imaju
političke veze, obiteljske veze, poznanstva i slično, dok se u
inozemnim tvrtkama koje rade isključivo po kapitalističkom principu
jedino gledaju rezultati i sposobnosti pojedinaca kojima je
dodijeljen određen posao. Po tom pitanju, moj dojam je da su u
Hrvatskoj stvari polako mijenjaju, ali mislim da će proći još
dosta vremena dok se ne dođe na jednu zavidnu razinu gdje će se
cijeniti isključivo mogućnosti i sposobnosti pojedinaca.

Što
najviše motivira zaposlenike, jesu li ipak financije uvijek
najvažniji faktor?

Sigurno
da su financije jedan od važnijih faktora ako gledamo s aspekta
zaposlenika, ali ja financije ni bih nikako svrstao na prvo mjesto.
Ja osobno, u svom načinu vođenja ljudi puno radim na motivaciji.
Bez visoko motiviranih ljudi, u današnjem vremenu jako teško se
opstaje na tržištu. Pokušavam za svakog djelatnika otkriti koji je
njegov motivacijski ključ i što ja mogu napraviti da netko da i
zadnji atom snage za postići rezultate, a da na kraju budu sve
strane zadovoljne. Jako važan faktor u motivaciji je i atmosfera na
radnom mjestu, ukoliko dolazite s grčem u želudcu na posao, niti
jedan financijski faktor to ne može kompenzirati.

Posljednje
tri godine obavljate posao regionalnog menadžera za tržište Bosne
i Hercegovine, te Istočne Hrvatske, pada li Vam teško život u
automobilu s obzirom na to da u jednom danu znate proći stotine
kilometara?

Istina
je da sam posljednje 3 godine često u automobilu, spavam po hotelima
i slično, ali to mi uopće ne pada teško. Posao je jako dinamičan
i to je ono što odgovara mom profilu. Ne bih se mogao zamisliti na
nekom radnom mjestu gdje je svaki dan isti. Ja sam osoba koja je jako
usmjerena na rezultate, a znam da bez puno odricanja rezultati nikako
ne mogu doći.

Kakav
je Vaš stil vođenja? Menadžer ste nove generacije, imate li time i
moderniji pristup?

Vođenje
ljudi se kroz prošlost pogotovo zadnjih 50 godina dosta mijenjalo,
prolazilo se kroz nekoliko faza. Današnje vrijeme je vrijeme
promjena i ukoliko ne možete pratiti trendove koje diktira tržište,
izgubit ćete tržišnu utakmicu. U današnjem vremenu jako je važno
da imate motivirane, informirane, uključene i kompetentne kadrove i
upravo su to 4 stavke koje su ključne za postizanje uspjeha. Vrlo je
važno da za svaki zadatak koji nekom dodjeljujete, taj netko zna što
on ima od toga i što će on kao pojedinac ili kao član tima dobiti
ako riješi taj zadatak. Nije više naglasak na: „Riješi to!“,
već je naglasak na: „Što ti imaš od toga?!“.

S
obzirom na to da ste već kao student bili poprilično zaposleni,
kako ste uspjeli školovanje privesti kraju?

Evo
upravo u ovom trenutku bavim se pisanjem završnog rada. Da je bilo
lako, nije bilo lako, pogotovo uz ovakav posao. Malo prije sam rekao
da sam osoba koja je jako usmjerena na rezultate i završetak faksa
je moj cilj, odnosno rezultat koji želim postići. Vjerojatno mi ta
moja osobina daje snagu i upornost u tome svemu. Ono što je bila
olakotna okolnost je to da sam dosta znanja stekao kroz rad i da mi
je puno lakše bilo pratiti predavanja kada sam već i u praksi
prošao isto. Isto preporučam i svim studentima, puno ćete biti
kompetentniji ukoliko se uz studij i zaposlite te na taj način
spojite teorijski i praktični dio. Smatram da je to najbolja
formula.

Jeste
razmišljali o vlastitoj firmi, koji biste biznis pokrenuli?

Iskreno,
o ovome još nisam stigao razmišljati što ne znači da se možda
jedan dan neću odlučiti za poduzetničke vode. S obzirom na to da
sam Dalmatinac, vjerojatno bi to bio nekakav posao iz neke od
turističkih grana. Iskreno, mislim da je za ovo još prerano s
obzirom da mi je kratkoročni cilj završetak studija, a i u
sadašnjoj firmi imam još dosta započetog posla, ali isto tako ima
i još dosta stvari koje smatram da moram svladati. Neke dolaze
učenjem, ali neke i s iskustvom.

Danas
je izuzetno teško biti privatni poduzetnik, slažete li se?

Apsolutno
se slažem s tom činjenicom. Dva su faktora koja utječu na to;
jedan je nemilosrdna konkurencija i današnja tržišna utakmica, a
drugi je poduzetnička klima koje prevladava. Prvi faktor se ne može
izbjeći i to je zapravo zdravo. Za drugi faktor se hitno mora nešto
napraviti kako bi se u Hrvatskoj povećale investicije te popravila
ulaganja, ali i sama poduzetnička klima. S obzirom da geografski
položaj i prirodne resurse, Hrvatska treba biti broj 1 po tom
pitanju u ovom djelu Europe.

Koliko
Vam je bliska politika, interesira li Vas?

Politikom
se ne bavim, sav kontakt koji imam s politikom je iz novina. Politika
je nešto što u Hrvatskoj zahtjeva promjene, a to neće biti baš
lako. Dosta političkih situacija me frustrira (da, moram to tako
reći) jer se odrađuju zbog interesa pojedinaca ili pojedinih
interesnih skupina, a ne zbog najboljeg rješenja za državu i
građane. Kada bi se jadan dan uključio u politiku, onda bi
vjerojatno u to uplovio do kraja i pokušao napraviti neke promjene,
te prekopirati ovaj menadžerski način vođenja i u političke vode.

Trenutno
vlada velika epidemija nezadovoljnih mladih ljudi koji smatraju da u
Hrvatskoj nema posla te da se svaki posao dobiva preko veze, koji je
Vaš stav po tom pitanju?

Za
mlade, situacija u Hrvatskoj i nije baš idealna. Puno je mladih koji
poslije završetka školovanja ne mogu naći posao – sigurno da je
to činjenica koja frustrira. Ono što je još više frustrirajuće
da se dosta poslova dobiva preko veze, a ne zbog kompetencija i
znanja. Jedina stvar koju mogu savjetovati svim mladima je da
prihvate posao za koji im se nudi prilika i da se onda krenu
probijati i dokazivati. Mislim da je to jedini put koji je ispravan.