Nesretni je lovac na Dinari zgazio na minu Prom, spasa mu nije bilo. Na planini je još 16,4 kvadratnih kilometara s minama…
Kada podignu telefonsku slušalicu, ne znaju što ih čeka s druge strane. Svoj radni dan ne mjere u satima i minutama. Od poziva do dolaska na intervenciju presudne su sekunde – sekunde koje često određuju ljudske sudbine, odnosno granicu između života i smrti.
– Centar 112, izvolite? – javio se djelatnik u splitskoj operativi Županijskog centra 112.
– Dobar dan. Čuli smo detonaciju. Bojimo se da je netko nastradao – glas je to s druge strane telefonske slušalice. Glas lovca. Točno u 9:27 sati u nedjeljno jutro okupano suncem. Signal da se nešto zbiva na području Dinare u roku par minuta preko 112 dobiva Hitna pomoć, policija i vatrogasni tim. Tijekom lova, naime, muškarac je aktivirao protupješačku minu Prom. Minu koja pri aktivaciji izleti u zrak i rasprsne opasne fragmente koji sa sigurnošću ubijaju ili teško ozljeđuje bilo koga u krugu od 30 metara od eksplozije.
Na sedamdesetak metara od ekplozije nalazio se drugi lovac koji je, na svu sreću, bio neozlijeđen, ali u stanju šoka.
– U trenutku događaja imali smo planinarski pohod na Jankovo brdo koje je od samog mjesta događaja oko pet kilometara udaljenosti, a s nama je bio član Gorske službe spašavanja (GSS). U kratkom smo vremenu došli na predio koji se zove Sajmište i tamo smo uočili skupinu lovaca. Preko kamenja smo došli do unesrećenoga i shvatili kako je na mjestu događaja preminuo – riječi su to Dražena Buljana, predsjednika Planinarskog društva “Sveti Jakov” iz Bitelića kod Hrvaca.
– Kad smo shvatili da aktiviranje mine ima jednu ljudsku žrtvu, prioritet nam je bio izvući živu osobu, ali ništa nismo mogli napraviti dok nisu došli pirotehničari. Najbrže su došli pirotehničari Policijske uprave splitsko-dalmatinske koji su napravili siguran koridor da se dođe do žive osobe koja je proživjela strašan šok – kobne momente opisuje Darko Gavrić Čerčo, pročelnik HGSS Stanice Split.
Preživjela osoba izvučena je u 12:30 sati, a tijelo muškarca koji je izgubio život izneseno je u 13:08 sati.
Prije petnaestak godina, sjećanja su naših sugovornika, na sličnom potezu na Dinari dogodila se detonacija mine i smrtni slučaj. Nizozemac je još 2005. godine stao na paštetu zaostalu od JNA na brdu Hum na otoku Visu i ostao bez potkoljenice lijeve noge. U vrijeme rata, u minsko polje upala je obitelj Žeravica, nevjesta je bila gotovo bez ozljeda, a majka i sin teško su ranjeni. Iskrvarili su jer ih danima nisu mogli pronaći.
A godinama na Dinari nije definirana ni granica s Bosnom i Hercegovinom. Sve je zapravo ostalo na liniji Tuđman-Izetbegović iz srpnja 1996. godine kada je granica usuglašena, ali u predstavničkim tijelima obje zemlje taj dogovor nikad nije ratificiran. Nemili se događaj od nedjelje zbio baš na graničnom prostoru, a kako je od rata prošlo tri desetljeća, lovci su se opustili.
– Na tom predjelu nije bilo očekivano da će se naći mina. Tamo ima i označenih planinarskih staza. S vremenom se lovci i drugi ljudi jednostavno ogluše iako su postavljane table da se radi o minski sumnjivom prostoru. Zapravo na tjednoj bazi, posebice kad je lov, na tom bi mjestu prolazilo na stotine lovaca – priča Buljan koji objašnjava i kako bi se prevenciju trebalo pojačati moguće i s još upozorenja.
– Jučer je bio lovni dan, bilo je lovaca na Vrdovu, ali se oni svakako trebaju prije upoznati koja područja valja izbjegavati u svom pohodu – dodaje.
U pohodu u kojem se ostatke Domovinskog rata, ove tihe ubojice, može pronaći i s godinama odmaka. Iako je, prema riječima načelnika Hrvatskog centra za razminiranje Nikše Bogdanića na prostoru Dinare ostalo još 16,4 kvadratnih kilometara s minama, do kraja 2024. godine sve bi se trebalo pretražiti i ukloniti s krša u Splitsko-dalmatinskoj županiji. Jedan dio čak i u ovoj godini, a cijela bi Hrvatska trebala biti minski čista početkom 2026. godine.
– Mi smo izgubili na Dinari ogroman teritorij. Kod Voštana, primjer je, imate međinu (granicu – op.a.) koja je označena geodetskom točkom. I to je uvijek bila granica između BiH i Hrvatske da bi se sada po Državnoj geodetskoj upravi Međina, i ime joj kaže da je međa, danas nalazila kilometar zračne linije unutar teritorija BiH. To je neprirodno, netočno i neprihvatljivo. Na tim čukama na Dinari izginula je naša mladost da bismo potezom pera nekog birokrata u Zagrebu to darovali drugoj državi! – ogorčen je Gavrić.

Kavurski Koviljevac na Dinari ostao je njima, u BiH su po tom novom izračunu ostali su i naši planinski vrhovi: Jankovo brdo, Lišćanski vrh, Šljeme, Marino brdo, Bekalovac…
Hrvatski centar za razminiranje evidentirao je na prostoru cetinskog kraja minsku zagađenost još na pojedinim prostorima u općini Hrvace i gradu Vrlici. U Vrlici nešto manju nego u Hrvacama. No, i to je proces jer se za svaku minsku akciju mora objaviti natječaj na kojeg se javljaju tvrtke koje onda ugovaraju posao sa MUP-om i rade na razminiranju.
Ljudska vrlina pomoći unesrećenom vodila je Dražena Buljana koji je, priznaje, u naletu adrenalina odlučio reagirati bez preispitivanja o mogućim posljedicama za njegov život.
– Na ovakve stvari jednostavno ne možeš naučiti reagirati. Ali nije mi nepoznato, znam prepoznati na koji način pomoći jer sam bio i u ratu.
A nije za čuditi se da je se aktivirala mina bila iz posljednjeg rata, onog Domovinskog kad se još uvijek znaju pronalaziti mine zaostale i iz vremena Drugog svjetskog rata koje su i dalje tehnički ispravne.


