Jakša Marasović za Dalmacija News: Seksualni odgoj u školama? Mi ga nismo imali, pa se svi znamo seksati
Koalicija Uspješna Hrvatska predstavila je svoja programska načela i ciljeve i za listu za X. izbornu jedinicu. Prvi na listi u toj izbonoj jedinici nalazi se Jakša Marasović iz Narodne stranke – Reformisti koji je istaknuo kako njegova koalicija nudi budućnost Hrvatskoj, ostvarenjem ambicioznog plana gospodarskog napretka.
Gospodine Marasović, prvi ste na listi Reformista i partnera za X. izbornu jedinicu, tko se još nalazi na listi?
– Prvi na listi reformista i stranke Naprijed Hrvatska, Dubrovačkog demokratskog sabora, Zelenog foruma i Stranke umirovljenika Hrvatske. Drugi jePero Vićan iz Dubrovnika, on je predsjednik Dubrovačkog demokratskog sabora. Kako se naša izborna jedinica proteže od Splita do Prevlake onda je logično da bude zastupljen i predstavnik iz Dubrovnika. Dubrovački demokratski sabora je regionalna stranku, a mi se zalažemo za regionalizam i decentralizaciju. Mi se zalažemo za, da tako kažem, pet regija u Hrvatskoj, ukidanje županija i dvije podregije – Međimurje i Istru. Te dvije podregije imaju određene povijesne prerogative da budu podregije.
Ako Međimurje može postati regija, koliki bi onda, po Vama, broj stanovnika bio potreban za jednu regiju?
– To nije definirano, ja bih rekao, ako to budemo gledali na razini nekog kriterija od milijun stanovnika, onda Hrvatska ne bi mogla imati četiri regije, znate. Mi se zalažemo za Dalmaciju u prvom redu kao regiju, Slavoniju, za regiju Rijeke, Kvarnera i Gorkog Kotara, regiju Zagreb sa Zagrebačkom županijom, Karlovcem i ostalim i za sjevernozapadnu Hrvatsku s Varaždinom kao središtem te regije.
Kažete Dalmacija kao regija. Znači li to da su dalmatinske županije do sada podbacile u opravdanosti svoga postojanja?
– Nove regije bile bi znatno više učinkovite od sadašnjih županija. Pogledajte samo sadašnju županiju. Koliko je ljudi tamo smješteno po „podrumima“, primaju plaću, a zapravo je pitanje što rade. To je gorući problema javne uprave i zaposlenosti javne uprave. Potpuno je jasno da će se broj ljudi u upravi morati početo smanjivati. Opuštamo od 5 do 6 posto zaposlenika, a primamo dva do tri posto novih zaposlenika da bi se mogli vršiti poslovi. Tim tempom će se smanjiti broj zaposlenih za oko 15%. Također mislimo da bi broj lokalnih samouprava, dakle gradova i općina, trebalo svesti na 100. Ne mislimo mi da bi trebalo preostale općine ukidati ako ne mogu sebe financirati. Mnoge male općine danas ne mogu funkcionirati samo na vlastitim prihodima. Jedva imaju za plaće.
Reformisti su mlada hrvatska stranka, a s nama je također i stranka gospodina Josipovića.
Radi li se svojevrsnim odmetnicima iz većih stranaka? Mogu li članovi bivših stranaka postati nova politička snaga?
– Apsolutno.
Mogu li gospodin Čačić i Josipović napraviti odmak od politike bivših stranaka?
– Poznato je, primjerice, da se gosp. Čačić i gosp. Josipović nisu uvijek slagali s ovim što danas provode njihove bivše stranke. I za Josipovića je jasno, on je nudio određena rješenja i određene promjene dok je bio predsjednik države. A za Čačića je isto to pogotovo jasno, čak je klima takva – ja bih javno kazao – da je pitanje kako bi funkcionirala ova Vlada da on nije morao ići u zatvor. Vjerojatno ne bi bila ovako neuspješna. Vjerojatno bi bila uspješnija i mislimo da bi se u sljedećem mandatu, ukoliko budemo ili u vlasti ili u parlamentu, nešto moglo napraviti. Hoćemo li biti, to ćemo vidjeti nakon rezultata izbora.
Što ukoliko nitko od dva velika bloka ne dobije dovoljno glasova za sastavljanje Vlade? Biste li se nekom od njih priklonili i ako da, kojem?
– Pa bi, zašto ne? Cilj svakih izbora je osvajanje vlasti. Jasno je da bi mi razgovarali s jednima i drugima, iz rezultata izbora će se viditi tko je bliži sastavljanju Vlade. Ukoliko prihvate ono što mi nudimo, zašto ne bi bili s jednima ili drugima?
Tko ima veće šanse?
– Teško je to reći. Čini mi se da se zgušnjava taj prostor i da će to biti blizu neriješenog rezultata. S time da osobno vidim neku malu prednost za HDZ, ali ni jedan ni drugi neće sigurno imati dovoljno mandata da mogu vlast formirati sami.
Recite, što vaša lista nudi biračima u Dalmaciji?
– Pa biračima u Dalmaciji, osim ovih bitnih stvari koje sam rekao u smislu regionalizma, nudimo i decentralizaciju. Dakle, mi mislimo da uz današnje stanje koje je dosta rigidno, 90% poreznih sredstava se troši na državnoj razini, a tek 10% na regionalnoj i lokalnoj razini. S time da tih 10% je pola Zagreba, a pola su sve druge županije, općine i gradovi. Dakle naša je težnja da bi do kraja mandata taj odnos bio barem 30 naprama 70, u korist države. To nudimo, a s druge strane, Dalmaciji nudimo i projekte koji sad izgledaju nemogući za izvršiti. U prvom redu mislimo da problem s Pelješkim mostom treba riješiti s EU i kad se to riješi, trebalo bi, ili iz sredstava EU ili proračunskih, izgraditi brzu cestu od Pelješkog mosta do Dubrovnika. Također mislimo da bi trebali izgraditi brzu cestu aerodrom Čilipi-Dubrovnik jer Dubrovnik je turistička destinacija koja ovisi o avionima i nužno je to što prije završiti. Ja se čudim kako to do sada nije napravljeno.
Što je s cestom Trogir – Omiš?
– Taj je projekt praktički gotov ili je došao pred sam kraj.
Kako mislite pred kraj?
– Ne, ne, Trogir-Split je gotova, a mislimo kako bi Omiš-Split trebalo završiti u mandatu sljedeće vlade jer to bi bila nužnost. Sramota je da se usred ljeta, tri-četiri mjeseca, za prijeći 25 kilometara udaljenosti moramo voziti po tri sata.
Dičimo se kako Dalmacija ima najljepše otoke u Jadranu, koliko država skrbi o stanovnicima otoka?
– Ne mislim tako loše o otocima. Nastaje određena depopulacija na otocima, ali vi imate otoke, primjerice Brač, Hvar i Vis koji nemaju depopulaciju, ja bih rekao da oni, što se tiče stanovništva – stagniraju.
A obrazovanje i zaposlenje?
– U ljetnoj sezoni funkcioniraju odlično, imaju čak i previše posla, a zimi je otok otok. Obrazovanje je nužnost kao i u zdravstvu, znate, na otocima morate omogućiti osnovnu i srednju školu. Srednja škola mora biti obavezna i ne samo na otocima nego i na kopnu, a što se tiče zdravstva, tu bi skrb morali omogućiti praktički svakom građaninu Hrvatske jer ako se Obama izborio da 40 milijuna Amerikanaca dobije zdravstveno osiguranje, onda i mi to moramo ostvariti. Čujem da naša konkurencija iz Mosta nudi privatizaciju zdravstva, to me čak malo začudilo. Mi mislimo da to ni u jednom slučaju ne smije biti. Još bi kazao jednu stvar koju nudimo, ne samo za otoke nego za sve. Imam informaciju da u trgovinama kojih je u Hrvatskoj, hvala Bogu preko ovih prodajnih centara koliko god hoćete, 90 posto ljudi zaposleno na određeno vrijeme. Mi bi težili obrnutnom odnosu, naravno putem zakonskih rješenja, dakle da 90 posto ugovora bude na neodređeno vrijeme, a tek 10 posto u sezoni bude prijavljeno na određeno vrijeme.
Prije par dana izašli su podaci kako je broj zaposlenih u Hrvatskoj rekordno nizak. Kako država misli servisirati svoje obveze prema umirovljenicima, uopće održati jedan javni aparat na taj način?
– Znate, nema ni penzija ni plaća javnoj upravi bez porasta zaposlenih, to je nerješivo. Vi danas u državnom proračunu imate situaciju da je 90 milijardi mirovine, javna uprava i zdravstvo, imate 11 milijardi kamata i 4 milijarde donacija za Bruxelles. Kad sve zbrojite, to vam je 105 milijardi, a proračun je u prihodu 106. I onda vam to sve govori. Iz toga treba izvući pouke.
Koliko godina ili desetljeća treba da Hrvati izvuku pouke?
– Treba nam sigurno dosta vremena za to, jer mi smo Hrvatsku praktično uništavali kroz ovih 25 godina, kroz, kazao bih, tu privatizaciju koja je bila nepoštena, zatim kroz rast broja umirovljenika s nekakvih 600.000 na milijun i 250 tisuća, te kroz smanjivanje broja zaposlenih do brojke od milijun i 350 tisuća. Praktički se izjednačio broj penzionera i broj zaposlenih. Ako se ovako nastavi, mi ćemo kolapsirati ko Grčka. Dakle, nužno je već određene poteze imati u ovom mandatu da ne bi došli u tu situaciju.
Ali mi već jesmo u toj situaciji i mnogi analitičari predviđaju kolaps države do kraja mandata buduće Vlade. Je li to istina?
– Pa ako budu Vlade kao i dosadašnje, onda je to vrlo moguće, ako se ništa u tom smislu ne promijeni. Ako budu Vlada sastavljena od ljudi koji znaju kako voditi državu, onda će se neke stvari pomaknuti naprijed, dakle, sve je uvjetno rečeno.
Konkretno pitanje, je li moguće tu katastrofu spriječiti bez bolnih rezova? Zna se što su bolni rezovi, je li to moguće, budimo iskreni?
– Osobno ne vjerujem da je moguće, jer mi bi morali povećavati to zapošljavanje, a bez investicija ne možete zapošljavati. Gdje bi mogli zapošljavati? Dakle, ne samo što ne bi mogli zapošljavati nego bi morali otpuštati, a s time stvarate i socijalne probleme. Dakle, ja mislim i mi to nudimo, da je moguće povećati broj investicija sa relativno nikakvim novcima od strane države jer, evo, imate primjer Kupara. Dakle, država ne daje ni jedne kune za tu investiciju od 100 milijuna eura, a takvih lokacija na Jadranu imate desetak. Dakle, vrlo je moguće napraviti investicije, pokrenuti investicije koje državu ne koštaju niti kunu, a da donose prihod i u proračun i u zapošljavanju ljudi.
Koji je konkretan potez koji vaša lista nudi poduzetnicima, da im olakša situaciju?
– Znate, o poduzetnicima se nekad govori kao o neprijateljima, onima koji uništavaju, a zapravo bez poduzetnika država ne može funkcionirati. Poduzetnicima treba garantirati poreze. Ne mislim da sad treba ići u velika smanjivanja poreza, ali treba garantirati kontinuitet poreza, dakle da poduzetnici imaju određenu sigurnost. Nije problem poduzetnicima i investitorima u tome što su sad u Hrvatskoj veliki porezi jer vi imate situacija u Europi gdje je porez još i veći nego kod nas, međutim Hrvatska ima problem birokracije, to treba riješiti. Po zadnjem izvješću svjetske banke, stoji da je najveći problem u Hrvatskoj dobiti papire za bilo kakvu investiciju. Za izvući lokacijsku i građevinsku dozvolu treba 189 dana, i to mi se čini malo.
Ako može kratko na sljedeće pitanje – izbjeglička kriza u Europi. Analitičari kažu da se situacija neće smiriti, dapače, da bi moglo postati još gore. Koje su opcije Hrvatskoj, treba li slijediti primjer Mađarske?
– Ja ne mislim da Hrvatska mora slijediti primjer Mađarske, Hrvatska je dosad imala preko 300.000 ljudi koji su prošli kroz zemlju, no mi smo zasad jedino tranzit. Čitam da je samo 10 ljudi kod nas tražilo azil, dakle ovdje se taj problem ne rješava, rješava se na grčkoj granici. Ako ćemo braniti Schengen, onda se to rješava na grčkoj granici, te turskoj. To nije samo hrvatski, već svjetski i europski problem i mi moramo tu “dati ruke”, kazao bih. Mi ga sami ne možemo rješiti. Ako svi naprave ograde na granicama, onda smo i mi ograđeni.
Obrazovni sustav u Hrvatskoj, je li dovoljno razvijen i kako spriječiti odlazak mladih ljudi iz Hrvatske?
– Nikako. Uzmimo na primjer visoko školstvo; školujemo ljude koji nikome nisu potrebni, dakle tu je nužna reforma. Što se tiče srednjeg i osnovnog školstva, pa tu je gospodin Čačić pokazao u Varaždinskoj županiji dok je bio župan na koji način riješiti – kroz privatno-javno partnerstvo riješio je praktički sve škole, sve sportske dvorane, riješio je da sva djeca imaju plaćen prijevoz do škole. Znači ima modela kojim se to jednostavno rješava, samo u Hrvatskoj ostale županije to nisu prihvatile.
Seksualni odgoj u školi, da ili ne?
– Što se mene tiče može i biti, a i ne mora biti, znate. Nitko od nas nije imao seksualni odgoj u školi, a znamo se seksati.
Jesu li dovoljno razvijena prava istospolnih zajednica u Hrvatskoj?
– Znate, ja se koji put nađem u društvu homoseksualaca. Pa ti ljudi zapravo ne odobravaju ovo što se traži, te parade, Pride. Koga se to tiče, to je njegov privatni život i neka mu bude što hoće, zakon je dosad omogućio te, kako se to kaže, jednospolne zajednice i ja ne vidim tu velikih problema. Nije to u Hrvatskoj tako veliki problem, bez obzira na njihov broj u stanovništvu Hrvatske.
Malo ćemo se sad bazirati na Split kao najveći grad Dalmacije. Sami ste rekli da ste za regionalizam. Može kratak komentar kako to da je baš Dalmacija jedina regija koja danas nema stranku regionalnog predznaka?
– Ima Dubrovački demokratski sabor u Dubrovniku.
To je podregionalni predznak.
– Pa teško je meni na to odgovoriti. Imate stranaka koje govore o regionalizmu u Dalmaciji, a ja sam ranije, čak i rigidno, znao govoriti o tome koliko se iz Dalmacije uzima, jer Dalmacija ima i turizam i energiju, hidroenergiju koja je praktički vrlo jeftina, da ne kažem besplatna, a da mi od toga imamo malo koristi. Dalmacija je danas povezana autocestom, opet zahvaljujući mom predsjedniku. Povezana je autocestom s unutrašnjosti, ne vidim ja tu nekih velikih problema, ali u svakom slučaju, Dalmacija bi trebala biti nositeljica, kazao bih gospodarstva u Hrvatskoj. Ako će sve ići u Zagreb, onda je to loše za Hrvatsku.
Je li Split središte Dalmacije i razvija li se u dobrom smjeru?
– Pa Split kad vi gledate prošlu ljetnu sezonu, svaki dan je bio pun grad stranaca iz Koreje, Japana, Kine. Zanimljivo, taj iskorak je napravljen – ja bih rekao – čak i brzo. Splitu sigurno treba još dovršiti postojeće hotele, ali treba i graditi nove hotele, nove turističke destinacije na Duilovu u svakom slučaju, treba raditi Žnjan, treba raditi Istočnu obalu da bi Split bio to što bi trebao biti.
Ako sam vas dobro razumio, Split se mora bazirati samo na turizam. Je li moguće daljnji prosperitet zasnivati samo na turizam?
– Nije moguće, ne mislim da se Split treba bazirati samo na turizam. Splitu je uništena sva industrija izuzev te brodogradnje koja šepa, ja mislim da treba razvijati i dalje brodogradnju, da treba razvijati poljoprivredu, prerađivačku industriju, ne samo ribe i maslina; imate u Zagori, Neretvi, zadarskom zaleđu zemljišta koliko hoćete i koje se ne obrađuje nikako. Dakle, s relativno malim ulaganjima možete u vrlo kratkom roku, od godinu-dvije napraviti iskorak u tom dijelu. Mi se zalažemo i za ovu infrastrukturu koju sam ranije nabrojio, ali se zalažemo u prvom redu za projekte u energetici, turizmu i poljoprivredi gdje možete ulagati bez kune državnog novca.
Konačna poruka biračima u vašoj izbornoj jedinici?
– Poruka biračima je da pogledaju sve oko sebe i glasaju za listu broj 6.


