Uzeo Batistutinu devetku, proročanski najavio tandem iz snova s Ibrahimovićem, ima ogroman respekt prema Splitu i Hajduku

Ponoćnom bombom Hajduk je potvrdio dolazak Ante Rebića. Istina, samo za ovu sezonu, iako se najavljivalo da bi 31-godišnji Imoćanin – osvajač njemačkog Kupa s Eintrachtom iz Frankfurta i talijanskog prvenstva s AC Milanom, te svjetski viceprvak sa Hrvatskom – trebao potpisati na dvije godine. Očito je u pitanju kompromis, jer ako je Rebić već došao “ispod cijene”, onda se nije htio vezati na dulje razdoblje, dok u Hajduku sigurno nisu htjeli propustiti takav “ulov”, pogotovo što se priča nepodnošljivo rastegla i prije samo četiri dana izgledalo je da od toga neće biti ništa. Ovo je, zapravo, “win-win” situacija, na obostrano zadovoljstvo, čije ćemo plodove, nadajmo se, uživati.

O Rebiću igraču se manje-više sve zna i nećemo vas zamarati tim podacima, jer ih je lako pronaći, a i sigurno ste ih ovih dana mogli u nekoliko navrata pročitati. O Rebiću kao osobi piše se baš svašta, uglavnom se ističu njegove mladenačke nepodopštine, pa ga se titulira i kao “strašan igrač, ali i belaj”. Zna se i kako je sam sebe eliminirao iz reprezentacije, kritikom izbornika Zlatka Dalića na društvenoj mreži nakon Europskog prvenstva 2021. godine. Zaigrao se, zaletio, ali je ostao svoj, jer nije se ispričao, niti je to poslije igdje komentirao. Ionako nikada nije bio medijski tip, još je manje brinuo o svom imidžu u javnosti. Jednostavno, nije mu stalo. Neka drugi misle što hoće, njegov krug ljudi, obitelj i prijatelji, njemu su uvijek bili najvažniji.

Kad se piše ili govori o Rebiću, morate uzeti u obzir kako se njemu puno toga dogodilo vrlo rano, možda prerano. Od dolaska iz Vinjana u Split, debija za RNK Split (21. svibnja 2011. u Maksimiru, posljednje kolo, odmah gol za 1:1), te potom transfera u Fiorentinu samo dvije godine kasnije za velikih, ogromnih pet milijuna eura odštete. Još je bio tinejdžer i već je debitirao za reprezentaciju Hrvatske (također gol u debiju, protiv Lihtenštajna). U Firencu je odletio privatnim zrakoplovom iz Zagreba, braća Slaven i Jozo Žužul su se pobrinuli da taj mega posao za RNK Split ostane upamćen. I sve je tada bilo na visini, a Rebić je svoju pozitivnu bahatost i drskost u sportskom smislu pokazao tako što je uzeo devetku Fiorentine, broj po kojemu se pamti čuveni goleador Gabriel Batistuta. Pa, kako se usudio, pitali su talijanski novinari na prezentaciji.

– Ako se devetka ovdje pamti po Batistuti, potrudit ću se da se pamti i po meni – rekao je Rebić tada nešto u tom stilu.

Ne hvatajte nas za riječ, dvanaest godina je prošlo. U Firenci se nije naigrao, prolazio je i posudbe u kojima nije blistao, dok nije došao pod skute Nike Kovača u Frankfurtu. Kovač ga je vodio u mladoj reprezentaciji Hrvatske, kasnije i u seniorskoj (Svjetsko prvenstvo u Brazilu). Pod Kovačem je eksplodirao, pod Kovačem je pokazao da može igrati u sustavu i podrediti se momčadi, kao i da mu nije nikakav problem nositi se s rigoroznom disciplinom kakvu zahtijeva neumoljivi Kovač. Nagrada? Dva gola Bayernu u finalu Kupa, srebro sa Hrvatskom, posudba i otkup u AC Milan, titula s “rossonerima” kao partner Zlatana Ibrahimovića u vrhu napada. Zvjezdani trenuci, vrh karijere.

– Niti Messi, niti Ronaldo, nego Zlatan Ibrahimović, to je moj idol – proročanski je Rebić za list “Splitovac” najavio još 2011. godine tandem iz snova na San Siru.

Sada će, nešto slično, ako ne na vlas isto, imati na Poljudu s Markom Livajom. Inače, partnerom u mladoj reprezentaciji Hrvatske davnih dana. Nemojte se plašiti njihove suradnje, nemojte se ni plašiti kako će se Rebić ponašati. Taj skromni momak, kome je svejedno igra li finale Svjetskog prvenstva ili “iza kuće”, ima strašan respekt prema gradu Splitu i prema Hajduku.
Zato, bez obzira što posljednje tri godine nije blistao na terenu, mučile su ga i ozbiljne ozljede, vjerujemo da će podsjetiti na slavne dane, biti pravo pojačanje, jezičac na vagi kako bi se ostvarile ambicije Hajduka.