Evo kako je započela tradicija kićenja božićnog drvca

Baš kao što danas ukrašavamo svoje domove u blagdansko vrijeme, mnogo ranije su ljudi ukrašavali svoje prozore i vrata zimzelenim biljkama. Vjerovali su, naime, da će otjerati vještice, duhove, zle duše i bolesti.

Na zimski solsticij su ljudi kroz povijest vjerovali da je sunce bog te da zima dolazi jer je bog sunca bolestan i slab. Solsticij su slavili jer je za njih to značilo da će bog sunca ozdraviti. Zimzelene biljke podsjećale su ih na sve biljke koje će ponovno rasti kada bog sunca ojača i da će se ljeto vratiti.

Egipćani su štovali boga Ra pa su također za solsticij ukrašavali svoje domove palminim granama koje su simbolizirale trijumf života nad smrti.

Rimljani su označavali solsticij Saturnalijama u čast Saturna, boga agrikulture. Solsticij je za njih značio da će uskoro brati plodove svoga rada. U to ime, ukrašavali su svoje domove.

U Sjevernoj Europi svećenici antičkih Kelta ukrašavali su hramove zimzelenim biljkama u znak vječnog života. Vikinzi su pak smatrali da su zimzelene biljke posebne biljke boga sunca, Baldera.

Tradicija kakvu sada poznajemo započela je u 16. stoljeću kada su kršćani donijeli ukrašena drveća u svoje kuće. Neki od njih su pravili piramide od drva pa ih ukrašavali zimzelenim granama i svijećama. Rašireno je vjerovanje da je Martin Luther, protestantski reformator prvi koji je dodao svijeće na stabla. Navodno je jedne zimske večeri šetao prema domu, bio zapanjen izgledom zvijezda koje su svijetlile između zimzelenih grana. Kako bi svojoj obitelji dočarao doživljaj, na drvce u svome domu, dodao je svijeće.

Na našim prostorima običaj se pojavio 1850-ih godina širenjem njemačke tradicije. Dotada su domovi na Badnjak ukrašavani cvijećem, voćem i zelenilom, a u kuću se unosio debeli panj, badnjak, koji je tu noć gorio na ognjištu.