Tomasović: ”Pitanje franka je društveno pitanje na kojem se testira suverenost Vlade”

Turistička sezona, kao i godišnji odmori su u tijeku. Gosti, domaći, ali i političari opuštaju se na prekrasnim jadranskim plažama uz pokoju kapljicu domaćeg alkohola, ostavljajući iza sebe sve brige i probleme.

Na žalost, neki hrvatski građani nemaju luksuz otići na godišnji odmor, brčkati se u moru i uživati u suncu. Oni jednostavno nemaju dovoljno financija za takvo što ili još gore, nemaju financija za osnovne životne potrebe, a sve zbog jednog poteza – uzimanja kredita u švicarskim francima čija je rata nezaustavljivo rasla i odvela u propast više od 60 tisuća građana koji su podigli kredit u „švicarcima“.

I dok hrvatski političari i dalje šetaju po ljetovalištima, brodicama, domjencima, hrvatski građani, ne vidjevši izlaza iz „omče švicaraca“ koja ih sve više pritišće, oduzimaju si živote.

Prije dva mjeseca, u Gradu mladih u zagrebačkoj Dubravi, 54- godišnji otac troje djece počinio je samoubojstvo vješanjem upravo zbog kredita u švicarskim francima. Prema saznanjima, supruga nesretnog 54- godišnjaka, u prosincu 2014. godine, ostala je bez posla, dok se rata kredita popela na 6 tisuća kuna. Ne vidjevši izlaz iz ove financijske krize, 54- godišnjak je „omčom oko vrata“ odlučio okončati svoj život u dužničkom ropstvu koje ga je snašlo. Očajni brat preminulog 54- godišnjaka tada se pismom obratio i premijeru Zoranu Milanoviću moleći ga da nešto poduzme i riješi problem svih građana koji su dignuli kredit u francima. Naravno, ništa se nije promijenilo.

I Denis Smajo iz Udruge Franak tada je izrazio uznemirenost zbog ovog slučaja i kazao kako predstavnici Hrvatskog udruženja banaka i Hrvatske narodne banke uopće nisu svjesni velike i izuzetne odgovornosti prema građanima koji su podigli kredit u nesretnim švicarcima.

Nekontrolirano divljanje franka dovodi do sve većeg broja samoubojstava

Prošloga petka, 13. kolovoza, zbio se još jedan crni dan za obitelj korisnika kredita u švicarskim francima. 48- godišnji ratni veteran, koji se iz Slavonije u potrazi za boljim životom nakon završetka Domovinskog rata, sa svojom obitelji doselio u Kaštela, oduzeo si je život. Iza sebe je ostavio ucviljenu suprugu i tri kćeri.

48- godišnjeg ratnog veterana nisu ubili meci na bojištu dok se borio za čast i slobodu Lijepe naše, već ga je ubio vlastiti potpis. Potpis na papiru kojim ga je ubila banka čija je rata kredita postala veća od iznosa za mirovinu koju je primao.

Bivši branitelj koji je na sebe digao ruku uzeo je kredit na 25 godina kako bi mogao izgraditi kuću za sebe i svoju obitelj. Na samom početku rata kredita mu je bila 3800 kuna, dok mu je mirovina bila oko 8 tisuća kuna, no nekontroliranim divljanjem tečaja, te povećanjem rate, bilo je sve teže boriti se s dugom i kreditnim obvezama dok mu je u međuvremenu mirovina bila čak dvostruko umanjena.

I iz Udruge Franak kažu kako se ubio zbog kredita čija je rata na daleko nadmašila mjesečna primanja, te su istaknuli kako se ovaj nesretni branitelj htio ubiti i prije dva mjeseca, ali tada mu je pomogao Ivan Kontrec iz Udruge Franak.

– Već je jednom pokušao samoubojstvo, prije tri, četiri mjeseca.  Prije dva mjeseca me zvao, na dan kada smo imali veliki prosvjed u Zagrebu i rekao da će se ubiti jer da više ne može izdržati, te će tako pomoći našoj borbi za pravdu. Molio sam ga da ne čini takve gluposti jer će na taj način najviše nepravde nanijeti sebi i svojoj obitelji, a da nama time neće pomoći. Plakao mi je da najmlađoj kćeri ne može dati novac za marendu niti priuštiti izlet sa školom – rekao je Kontrec koji je tada o namjerama ovog branitelja obavijestio policiju koja ga je zatekla na Rivi i odvela.

Kontrec kazuje kako ovoga puta nije bilo najave te je zgrožen cijelom situacijom pitajući se tko će sada plaćati taj kredit i što će biti s njegovom obitelji.

– Hoće li oni sada postati beskućnici – pita se Kontrec.

Psihički problemi: osamljivanje, nemogućnost radovanja, zatvaranje u svoj svijet

Hrvatska vapi za sve većom stručnom pomoći osobama koje nisu u mogućnosti same se nositi sa problemima koji ih pritišću, a njihovoj cjelokupnoj situaciji ne pridonosi ni činjenica da na pomoć i razumijevanje nalaze kod tek jako malog broja ljudi.

Prof.dr. Goran Dodig bavi se upravo problematikom ljudi koji su u egzistencijalnoj ugroženosti, a koja vodi u stanje da se čovjeku mogu javiti suicidalne misli koje onda i realizira.

– Vidim da egzistencijalna ugroženost vodi u stanje koje dovodi do toga da se čovjeku mogu javiti suicidalne misli koje onda realizira. Probao sam ovu situaciju staviti u kontekst vremena i okolnosti u kojem živimo, ali i pala mi je na pamet jedna činjenica iz stare Grčke. Kada bi netko htio napraviti samoubojstvo onda je on morao navesti razloge gradskom vijeću koje je onda to odobravalo da li to može, a kao jedan od razloga je bio i taj da ne može više podnositi poniženje kojem je izložen i to su ovi filozofi u staroj Ateni uvažavali kao ozbiljan razlog. Kada to stavimo u kontekst današnjeg vremena nije to samo pitanje egzistencijalne ugroženosti nego jednog gubljenja samopoštovanja i osjećaja poniženosti i povrijeđenosti – smatra Dodig.

Dodig ističe kako gubljenje samopoštovanja uz osjećaj poniženosti i povrijeđenosti, te nebrojeno drugih svakodnevnih negativnih vijesti koje osoba čuje, prave dodatno nesigurnim, uplašenim i napuštenim osobu kojoj je pomoć prijeko potrebna.

– Sve to skupa dovodi čovjeka u jedno stanje koje se u psihijatriji zove, kada su suicidi u pitanju, egzistencijalno stiješnjenje. Dakle, osoba dođe pred zid – kazuje nam Dodig koji savjetuje da se u takvim situacijama potraži stručna pomoć. 

– Ono što bih ja savjetovao ljudima koji dođu u situaciju da osjećaju da su pred zidom, da svakako potraže stručnu pomoć. Da se javi obitelj koja prepoznaje te znakove egzistencijalnog stiješnjenja, a to su prvenstveno osamljivanje, nemogućnost radovanja, izbjegavanje komunikacije, zatvaranje u svoj svijet i da pokušaju nagovoriti tu osobu da se jave psihijatru i da onda psihijatar pokuša dat cjeloviti terapijski pristup. Nije dovoljno samo porazgovarati jer ti ljudi u principu znaju sve ono što bi trebali učiniti ali nemaju snage i često puta tu snagu daju upravo antidepresivi koji mogu biti od pomoći. To ne znači da su ti ljudi psihijatrijski bolesnici, već im antidepresivi daju  osjećaj energije i samopouzdanja što je jako dobro – ističe Dodig.

I sam Kontrec se osvrnuo na problematiku države koja nije angažirala psihologe i psihijatre za pomoć ljudima koji su ugroženi zbog „švicaraca“, ali i ovrhama, te ostalim financijskim problemima.

–  Žalosno je ovo što se događa. Ovaj suicid u Kaštelima nije prvi koji se dogodio, a strahujemo da će ih još biti. Vlada stalno priča o gubitku banaka, a o tome što ljudi gube nitko ništa ne govori – kaže Kontrec.

Danas u dužničkom ropstvu zbog tada povoljnih franaka

Za komentar na ovu krajnje izraženu socio-patološko- tragičnu problematiku hrvatskog društva u kojoj se hrvatski građani, branitelji, ubijaju, upitali smo i predsjednika Udruge Hvidra-e Split, Marija Tomasovića.

–  Otkada je švicarski franak  „podivljao“ javilo mi se dosta razvojačenih hrvatskih branitelja koji svoje stambeno pitanje nisu riješili na način da su od Ministarstva obrane, odnosno Ministarstva hrvatskih branitelja, sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja, dobili odgovarajući stan. Značajan dio hrvatskih branitelja svoje stambeno pitanje je morao rješavati i još uvijek rješava na način da su podizali kredite kod poslovnih banaka. Naravno, oni kao i ostali građani, koji su podizali kredite za rješavanje stambenog pitanja,  dovedeni su  u zabludu od poslovnih banaka – smatra Tomasović iz razloga što je tada kredit u švicarskim francima bio povoljniji od ostalih te je samim time i logično da su građani dizali takve kredite i doveli se u situaciju koja je danas prisutna.

Tomasović kazuje kako ni dan danas značajan dio hrvatskih branitelja nije riješio stambeno pitanje preko Ministarstva hrvatskih branitelja jer se posljednjih godina taj oblik rješavanja stambenog pitanja dosta smanjio, zahtjevi su postali višestruko veći od mogućnosti i pitanje je tko će, kada i na koji način riješiti stambeno pitanje.

– Znajući sve to skupa, ljudi koji su sudjelovali u Domovinskom ratu, a koji nisu na taj način riješili stambeno pitanje, okrenuli su se ovom obliku rješavanja stambenog pitanja zadužujući se u kreditima u švicarskim francima te su upali su u ovakvo dužničko ropstvo – rekao je Tomasović.

Tomasović se osvrnuo i na nedavno samoubojstvo 48- godišnjeg ratnog veterana iz Kaštela, te taj čin smatra dramatičnim upozorenjem hrvatskoj Vladi, ali i bankarskim predatorima koji djeluju u RH.

– Ovaj tragični događaj, samoubojstvo hrvatskog branitelja u Kaštelima , je jedno vrlo, ne ozbiljno, nego dramatično upozorenje Vladi Republike Hrvatske, a isto tako opominjući „post mortem“ apel, krik očajnika koji nije imao kud, bankama; bankarskim predatorima koji djeluju u Republici Hrvatskoj, a čije se matične kuće ni u snu ne smiju ponašati ovako u zemljama iz kojih upravljaju – upozorava Tomasović.     

Slijedi test ozbiljnosti i suverenosti hrvatske Vlade

I dok banke dijele milijunske dobiti, ljudi od kojih žive gube živote, nemoćni su i bez ikakve perspektive da riješe ovaj problem. Iako je već mnogo puta ova bitna i goruća tema istaknuta i u Saboru još ni jedan prijedlog nije učinkovito riješio problem 60 tisuća dužnika u Hrvatskoj koji su podigli i otplaćuju kredit u nesretnim „švicarcima“.

Hoće li nadolazeći parlamentarni izbori nešto promijeniti, upitali smo još jednom za komentar, Tomasovića.

– Ovo pitanje švicarskog franka, odnosno pitanje dužnika u švicarskim francima, ono ni u kom slučaju ne smije i ne može biti jedna priča koja će poslužiti vladajućima u dokazivanju biračima za predstojeće parlamentarne izbore, nego je ovo političko i društveno pitanje par exellence u Hrvatskoj na kojem se testira sama ozbiljnost i suverenost hrvatske Vlade neovisno o političkom predznaku – zaključuje Tomasović.