Splitova godina: Dolazak na prag Europske lige i četvrtfinale Kupa za povijest

Bila je ovo još jedna godina koja će zlatnim
slovima ostati upisana u anale Crvenih, a ponajviše će se pamtiti po europskom
uspjehu i ulasku u četvrtfinale Hrvatskog kupa. No krenimo od početka…

SMJENA TRENERA NA POČETKU PROLJETNOG DIJELA SEZONE

Iako situacija na prvenstvenoj ljestvici nije bila previše
zadovoljavajuća, Split je u novu godinu ušao sa unaprijed zacrtanim ambicijama,
a glavni cilj je bio izlazak u Europu. Kvalitetno odrađene pripreme u Turskoj
trebale su biti zalog za dobar start na početku proljetnog dijela sezone,
međutim odmah se dogodio poraz od Hajduka u Parku mladeži (nakon vodstva od
1:0), a zatim su Crveni izgubili i od Dinama na Maksimiru, što je bio signal za
uzbunu. Europa se polako, ali sigurno udaljavala iz Parka mladeži, a igračima
je u tim trenutcima očajnički trebao pozitivan šok. Prelomilo se preko leđa
Stanka Mršića koji je smijenjen, a za kormilo je stao Ivan Matić, mladi i
perspektivni trener, koji je već u sljedećih nekoliko utakmica uspio bitno
popraviti krvnu sliku Crvenih.

Split je na krilima osovine Križanac – Glumac upisao
nekoliko presudnih pobjeda koje su na koncu bile dovoljne za četvrto mjesto i
plasman u Europsku ligu. Sve se praktički prelomilo u zadnjem kolu protiv
Lokomotive u Parku mladeži. Obje momčadi su izjednačene ušle u posljednjih 90
minuta, s tim da je Splitu bio dovoljan i remi zbog boljeg međusobnog skora.
Bilić je zabio za 1:0, ali Budimir je u 84. minuti izjednačio na 1:1, pa je
uslijedilo vrlo dugih osam minuta za splitovce. Matićeva momčad ipak je uspjela
obraniti rezultat do posljednjeg sučevog zvižduka, a na stadionu Splita
uslijedilo je veliko slavlje koje je trajalo dugo u noć.

POHOD NA EUROPU

No, nije bilo previše vremena za proslavu, momčad je vrlo
brzo morala krenuti na pripreme u Sloveniju, a prva utakmica čekala ih je već
na početku srpnja. Bilo je to ljeto iz snova za sve kojima je crvena boja u
srcu. Nitko Matićevoj momčadi nije prognozirao dug boravak u Europi, međutim
Split je odigrao izvrsnih osam partija i time demantirao sve skeptike.

Relativno lako prošli su preko armenske Mike, a zatim ih je
ždrijeb odveo prema favoriziranom Hapoel Beer Shevi.  U otvorenoj prvoj utakmici u Parku mladeži,
Crveni su slavili s 2:1, a potom je uslijedio uzvrat na Cipru, budući da je tih
dana situacija u Izraelu bila izrazito nestabilna. Bilo je to paklenih 90
minuta, sijevale su šanse pred golom Splita, Vuković je branio čuda, Crveni su
prijetili iz kontri, bilo je pregršt „mrtvih“ prilika, međutim mreže se ipak
nisu tresle i Split je prošao dalje.

U trećem pretkolu splitovce je dočekao još teži protivnik –
Černomorec iz Odesse.  Ukrajinski klub
slovio je za velikog favorita u ovom dvoboju, ali pao je možda i lakše nego što
se očekivalo. Split je u Parku mladeži pobijedio s 2:0, odigravši po mnogima
utakmicu godine. Čekao se uzvrat u Odessi, svi su strepili od te utakmice, ali
Crveni su još jednom pokazali čeličnu obranu, uspjeli su sačuvati mrežu
netaknutom i doći na prag skupina Europske lige.

Uslijedio je šlag na kraju, finalni ispit, pretkolo Europske
liga, a ždrijeb je Splićane ukrstio s velikim Torinom.  S velikim oduševljenjem iščekivala se prva
utakmica u Dugopolju, a splitovci su još jednom iznenadili sve one koji su ih
prerano otpisali. Prva runda završila je remijem bez golova, što je ostavilo
malu, ali tinjajuću nadu uoči uzvrata u Italiji. Torino je bio mnogo bolja
momčad na svom Olimpicu, no unatoč silnim prilikama, uspjeli su pobijediti tek
s minimalnih 1:0. I to nakon jedanaesterca koji se dogodio uslijed nehotičnog
Ibriksovog igranja rukom prilikom klizećeg starta. Čak su i talijanski mediji
kasnije taj penal okarakterizirali krajnje dvojbenim.  Bila je to mala utjeha za Crvene čiji je
europski put došao kraju i valjalo se okrenuti prvenstvenim obvezama.

POVRATAK U REALNOST HNL-A I POČETAK KRIZE

– Vjerojatno je rani start sezone i veliki broj odigranih
utakmica doveo do velikog fizičkog i emocionalnog pražnjenja kod igrača, što je
zasigurno dijelom bio okidač za rezultatsku krizu koja je uslijedila u
prvenstvu. Nikako Crveni nisu uspijevali pronaći pobjednički recept, a konačna
bilanca na kraju jesenskog dijela sezone bila je šesto mjesto i sedam bodova
zaostatka za četvrtom Lokomotivom. Premalo za Splitove igračke kapacitet.
Rezultat svega je bio stavljanje nekoliko igrača na transfer listu, a pred sam
kraj godine smijenjen je i trener Ivan Matić. Uprava kluba dugo se lomila oko
ove odluke budući da je momčad pod Matićem ipak došla do povijesnog uspjeha.  Međutim nešto se moralo promijeniti, a u
ovakvim situacijama treneri su obično prvi na tapetu.

POVRATAK ZORANA VULIĆA

„Kao da nikada nisam ni otišao“ – tim riječima se Zoran
Vulić vratio u Park mladeži.  On je
zasigurno najbolje trenersko rješenje u ovakvom trenutku. Malo tko se nadao da
će baš Vulić preuzeti klupu Splita, ali dogodilo se baš to. Dogovor je
postignut vrlo brzo, a Vulić se spremno prihvatio tešku zadaću koja je pred
njim. Mnogi će se složiti da je Split u njegovom prvom mandatu igrao možda i
najljepši nogomet od ulaska u Prvu HNL, a ovaj put od njega se očekuju konkretni
rezultati. Pred Vulića su postavljeni ciljevi, ostvarenje europskih ambicija s
početka sezone i prolazak u polufinale Hrvatskog kupa.  Njegovim dolaskom na horizontu se naziru
velike stvari, prije svega zbog mogućeg povratka klupske legende Ivice Križanca.
Ovaj dvojac trebao bi biti garancija za uspjeh Splita u narednom periodu, a hoće
li ove najave dobiti konkretne obrise, trebali bi saznati već na početku nove
godine.

ČETVRTFINALE HRVATSKOG KUPA

Dok je trajala kriza u prvenstvu, Split je vrlo uspješno
brodio Hrvatskim kupom.  Najprije su
Crveni bez poteškoća osvojili Županijski kup u finalu protiv Hrvaca, a ubrzo je
slijedio i lagani ispit protiv Croatije iz Grabrovnice u pretkolu Hrvatskog
kupa.  Nakon toga Crveni su na vrlo
uvjerljiv način sredili Segestu u gostima, a zatim i Osijek u Parku mladeži,
što im je donijelo plasman u četvrtfinale. 
Za Split je ovaj rezultat važan iz više razloga. Plasman u četvrtfinale
je ostvaren po prvi put u povijesti kluba, a baš zbog tog rezultata klub iz
Parka mladeži više ne mora nastupati u Županijskom kupu.

U četvrtfinalu Hrvatskog kupa splitovce čeka Zadar, momčad
od koje su objektivno kvalitetniji i bolji. Plasman među četiri najbolje
momčadi je praktički otvoren Crvenima, a nakon toga je sve moguće.

MARKO ROG I SOKOL CIKALLESHI

Dva imena koja su obilježila novu sezonu Crvenih.  Obojica su u klub ušli na mala vrata, a vrlo
brzo prometnuli su se u glavne zvijezde. Marko Rog, 19-godišnjak iz Nedeljanca
pokraj Varaždina, glavni je lik filmskog i do sada neviđenog scenarija u HNL-u.
Ovaj mladić se u samo nekoliko mjeseci od igrača koji nastupa u Trećoj HNL
prometnuo u hrvatskog reprezentativca. Njegov talent dao se naslutiti odmah po
dolasku u Park mladeži, međutim nitko nije mogao prognozirati takav napredak u
vrlo kratkom vremenu. Da se radi o velikom potencijalu nagovijestio je protiv
Černomoreca kada je postigao vrlo važan pogodak koji je pogurao Crvene prema
play offu. Nakon toga nastavio je plijeniti svojim igrama, prije svega
okomitošću i atraktivnošću, što je privuklo pozornost izbornika Nike Kovača
koji ga je pozvao u A reprezentaciju za prijateljski ogled s Argentinom u
Londonu.  Marko je danas jedan od glavnih
igrača Splita, a sigurno smo da će u budućnosti samo još više napredovati.

Drugo otkriće zove se Sokol Cikalleshi, 24-godišnji napadač,
albanski reprezentativac, koji je došao iz Kukesija. Ni njemu nitko nije
pridavao previše pažnje prilikom dolaska u Park mladeži, no Sokol je vrlo brzo
pokazao izvrsne karakteristike koje ima malo koji napadač u Prvoj HNL. Prije
svega Cikalleshija krasi silovit udarac, odlično postavljanje i izrazita snaga,
zbog čega protivnički braniči imaju velike probleme s njim. Sokol je svojim
igrama i golovima privukao izniman interes stranih klubova čiji skauti zbog toga
oblijeću Park mladeži u posljednje vrijeme.

OMLADINSKA ŠKOLA

Splitov inkubator ove godine je očekivano pokazao veliki
napredak nakon što je u 2013. otvoren novi poligon sa suvremenim pomoćnim
terenom. Pred kraj 2014. Splitova škola dodatno se proširila. Klub je napokon u
posjed dobio prostore na Zapadnoj obali, gdje je otvorena teretana, tri dvorane,
sala za fitness i brojni drugi sadržaji koji će mnogo značiti za održavanje
treninga u hladnim danima. Treba naglasiti da gotovo sve kategorije u
omladinskoj školi pokazuju rezultatski napredak, a posebno juniori Gorana
Sablića koji su osvojili jesenski naslov prvaka. Njihov rezultat je impresivan,
za poraz ne znaju, a kako igraju najbolje govori gol razlika 53:8! Oni su
sigurno veliki zalog Splitove budućnosti, 
najavljeno je da bi neki od tih juniora već bi na proljeće mogli dobiti
minutažu u prvoj momčadi.