Zašto sami sebi dugujemo da svaki dan provedemo neko vrijeme u tišini?

Ideas Ted prenosi istraživanje E.O. Wilsona, biologa i prirodoslovca s Harvarda, “Half Earth” o borbi za naš planet, u kojem predlaže da se polovica Zemljine površine odredi i zaštiti kao konzervatorij. Ističe da su ljudi od 1970. godine uništili više od 30 posto šuma i morskog ekosustava, prema Svjetskom fondu za prirodu. Uništavanje je bila nenamjerna posljedica rasta stanovništva, želje za povećanim materijalnim bogatstvom i udobnošću te povezane potrebe za većom energijom.

Na sličan način uništavamo svoje unutarnje biće kroz suživot s tehnologijom.  Uništavanje našeg unutarnjeg bića zbog žičane povezanosti još je novija i suptilnija pojava. Nedostatak vremena za usporenost,  razmišljanje, privatnost i samoću, tišinu, nemogućnost mirnog sjedenja u stolici petnaest minuta bez vanjske stimulacije – sve to dogodilo se vrlo brzo i gotovo nevidljivo.

Prije sto pedeset godina telefon nije postojao, prije pedeset godina internet nije postojao, a prije dvadeset pet godina Google nije postojao. 

Što možemo učiniti? 

Wilson predlaže da moramo stvoriti novu naviku uma, kao pojedinci, ali i kao društvo. Potreban nam je mentalni stav koji cijeni i štiti mir, privatnost, samoću, sporost, osobnu refleksiju, koji poštuje unutarnje ja, koji omogućuje svakome od nas da lutamo bez rasporeda unutar vlastitog uma.  Na Wilsonovo kontroverzno razmišljanje o prirodi, nadovezuju se psiholozi sa sličnim prijedlozima za ljudski um: polovica našeg vremena dok smo budni, treba biti rezervirana za razmišljanje u tišini. Inače, uništavamo unutarnje ja i naše kreativne kapacitete. Različiti trenuci tijekom dana mogu biti posvećeni kontemplaciji i miru, slobodi od vanjskog svijeta.

Da bi se razvile nove navike uma, različite skupine moraju koristiti različite metode.

Neka preporuke su: 

Učenici – desetominutno razdoblje tišine tijekom školskog dana. Učenici mogu tiho zapisivati misli u bilježnicu za to vrijeme. Različite škole imaju različite kulture i svaka škola će znati kako najbolje uspostaviti ovo razdoblje šutnje

Studenti – “introspektivni” intenzivni tečajevi koje stvara svaki odjel. Svaki bi student trebao polagati barem jedan takav tečaj svakog semestra. Introspektivni tečajevi, koji se temelje na određenoj temi odjela – primjerice, povijesti ili kemije – imat će smanjeno opterećenje čitanja i zadataka te ohrabriti učenike da iskoriste slobodno vrijeme kako bi razmislili o tome što uče i povezali ga sa svojim životom i životnim ciljevima. 

Radno mjesto – u mirnoj sobi zaposlenike se može poticati da provode pola sata svaki dan meditirajući, razmišljajući ili jednostavno šuteći. Pametni telefoni i računala neće biti dopušteni u tihoj sobi. Ovo razdoblje tišine ne bi bilo dio redovite pauze za ručak. 

Obitelji – isključiti se tijekom večeri, možda za vrijeme večere treba isključiti sve telefone, mobitele, računala i ostale uređaje. Večera bi trebala biti vrijeme za tihi razgovor.  Pojedinci bi trebali razmišljati o tome kako provode svoje vrijeme svaki dan, pola sata dnevno trebaju biti udaljeni od tehnologije, kao što je šetnja, čitanje ili jednostavno sjedenje u tišini, piše miss7zdrava.hr

Za stvoriti nove navike treba vremena

Vjerujem da možemo razviti nove navike uma s tehnologijom, ali trebat će vremena. Najprije moramo prepoznati opasnost. Svakako, mlađi bi ljudi trebali preuzeti odgovornost za svoju ovisnost o tehnologiji koja šteti njihovom unutarnjem biću. Ali zar ne bi mi koji smo stvorili taj svijet trebali preuzeti više odgovornosti? Mi smo same žrtve, ali smo i počinitelji. Ne dugujemo li našoj djeci svijet u kojem se njihovi kontemplativni životi cijene i podupiru? Zar to ne dugujemo sebi?