Upravitelj stroja Plave makinje: Nećemo biti ničije igračke, idemo po Drugu ligu!

Još će neko vrijeme odjekivati uspjeh Plave makinje koji se već dugo ne pamti. Momčad Gorana Prolete u Blatu na Korčuli je preokrenula rezultat, dva pogotka zaostatka u drugom poluvremenu pretvorila u prednost od jednog. Bilo je to izdanje vrijedno “jedinice” na ljestvici Treće HNL Jug, gdje Neretvanac sada ima četiri boda više od Solina, pet od Croatije.

Ove sezone Zmaj na Zlinju nije ispustio niti jedan bod, sve dok im na travnjak nisu stigli sportski prijatelji iz Opuzena.

– Mi smo sa Zmajem sportski prijatelji, odigrali smo već 11 utakmica, po četiri pobjede imamo mi i oni, triput je bilo neodlučeno, ali su uspješniji od nas u Kupu. Pripremajući se za tu utakmicu u Blatu, išao sam ih gledati u Makarsku, cijeli tjedan smo radili na agresivnom postavljanju, jer su oni ekipa koja uz vjerne navijače ima tu agresivnost koja ih diže tijekom utakmice. Znao sam da će biti problema ako u utakmicu uđemo labilni, tako je i bilo jer smo primili dva nesmotrena zgoditka. No, u poluvremenu sam igračima u svlačionici rekao da nema panike, da nastavimo s našom igrom i to nam se vratilo u drugom dijelu, uspjeli smo preokrenuti rezultat. Mogli smo zabiti još koji gol, mogli su i oni, ali su moji momci tvrdom igrom pružili sjajan otpor i zasluženo dobili. Najveća je satisfakcija kad vam na kraju utakmice Red Dragonsi aplauziraju, znate koliko smo onda tu pobjedu zaslužili. Rekli su nam kako ekipu kao što je Neretvanac dugo nisu vidjeli – “vrti film” unatrag Proleta i podsjeća kako mu je na Zlinjama najstariji igrač bio kapetan Dino Deak, 24-godišnjak.

– U zapisniku smo imali sedam igrača do 21 godine, a inače nam je od 20 igrača, njih 14 mlađe od 21 godine. Nakon Hajduka II, najmlađa smo momčad lige.

Goran Proleta je prve nogometne korake – logično obzirom da je iz Opuzena – napravio u Neretvancu, u čijem je dresu proveo sedam sezona, a usto je igrao i za Primorac iz Stobreča, te Neretvu iz Metkovića. Veliki je rivalitet između ova dva susjedna kluba, pa će Proleta priznati kako je bilo onih koji su ga gledali “poprijeko” i govorili da igra “u neprijatelja”. Nakon igračke karijere, vrlo je uspješan bio i u sudačkim vodama. 

– Kroz igračku sam karijeru upoznao puno dobrih ljudi, sudaca, a brat Joško bio je dugogodišnji nogometni sudac, bio na listi drugoligaških sudaca, a ja sam mu bio desna ruka, putovao s njim po Hrvatskoj i kroz to sve zavolio suđenje. Po završetku nogometne karijere, zbog poblema s Ahilovom tetivom, otišao sam u sudačke vode, četiri godine bio na na listi prvoligaških sudaca, no onda sam opet na malom nogometu povrijedio tetivu. Više nije bilo povratka, pokušavao sam dva-tri puta operacijama, nije išlo, a danas se sudačkim sportom ne možeš baviti ako nisi 100 posto spreman i zdrav. Tako je to u nogometu – prepričava nam Goran Proleta, koji je prve trenerske “korake” napravio u omladinskoj školi Neretvanca, a klupu prve momčadi Plave makinje preuzeo u ožujku prošle godine. 

– Dvije godine sam bio trener u omladinskom pogonu i usto pratio rad prve ekipe. Potom je došao Darko Dražić, ali nekoliko kola nije bio uspješan, pa je raskinuta suradnja. Obzirom da je do kraja polusezone bilo preostalo samo šest kola, Uprava mi je rekla da se prihvatim toga, a da će oni do konca polusezone pronaći novog trenera. Poljubila me sreća i u tih šest utakmica sam upisao svih šest pobjeda, ljudi su vidjeli da sam svoje ideje kroz igrače preslikao na teren i onda su me ostavili. Čak smo na proljeće bili druga najuspješnija momčad po broju osvojenih bodova, imali smo samo dva manje od Šibenika koji je tad (prošle sezone) izborio povratak u 2. ligu – napominje strateg Plave makinje s kojim je klub puno dobio. Prošle sezone u vrlo jakoj konkurenciji (Šibenik je išao u viši rang, Solin bio drugi), Neretvanac je na koncu zauzeo četvrto mjesto (šest bodova zaostatka za trećim Mosorom), a Proletina je momčad od samog početka nove sezone na vrhu. Koja je tajna tog, sad već možemo reći konstantnog uspjeha?

– Reći ću da prije svega nismo bahati, ne ponašamo se kao pijani milijunaši. Naš rezultat je plod rada, a Neretvanac je takav kolektiv koji stvara kvalitetu. Tako smo prije dvije godine od Širokog Brijega dobili Karačića, momak je bio nepoznanica, prepadnut, a kroz rad u Neretvancu došao je do toga da ga danas traži Maccabi Tel Aviv i još nekoliko njemačkih klubova, vrijedi 200 tisuća eura. Evo i Kraljević koji nam je došao iz Hajduka, nakon mononukleozoe. On pokazuje kvalitetu, posljednja četiri kola stalno igra, nadam se da će se još takvih igrača pojaviti, zapravo vjerujem da hoće. Svi koji smo u klubu želimo biti velika obitelj koja će polučiti rezultate. Imamo, naravno, probleme kao i svi, ali to rješavamo u otvorenom razgovoru. Ruke su mi odriješene, ovim putem se mogu zahvaliti Upravi koja prati moj rad i rad stručnog stožera, zaista smo velika obitelj koja se nakon svake utakmice druži i drži skupa. Hvala i gradu Opuzenu koji nas prati koliko može, ono što su na početku obećali toga se i danas drže – objašnjava Proleta. 

Neretvanac je pred početak aktualne sezone Treće HNL Jug ostao bez čak osam igrača, vrlo bitnih – Bubalo i Babić su preselili u Dugopolje, Vasilj i Grgić u Slogu iz Ljubuškog, Odak u Široki Brijeg, Đoja u Neretvu, Ključe se pak povrijedio, a Zonjić prestao igrati zbog fakultetskih obveza. A kada se zna da je usto i Zoungrana prvu utakmicu, nakon povratka s afričkog Kupa nacija odigrao tek u 13. kolu, činjenica da je Plava makinja na samom vrhu ljestvice, još je fascinantnija. 

– Mislim da je ovaj rezultat, pozicija na ljestvici, iznenadio nas, ali i sve ljubitelje nogometa i Neretvanca. Znali smo koji nam igrači ostaju, zahvaljujući izvanrednoj suradnji sa Širokim Brijegom izabrali smo četvoricu igrača iz njihove druge momčadi koji su nas iznenadili svojom kvalitetom i  radom. Moram priznati da mi je već sada užaren mobitel, toliko menadžera se raspituje, nudi igrače. Meni kao treneru to je čast, ali i velika obveza. 

Na pitanje kojeg bi igrača izdvojio kao najpouzdanijeg, Goran Proleta ne dvoji ni trenutka.

– Dino Deak! To je moja desna ruka, bez ustručavanja mogu reći da je momčina koja zaslužuje pozornost svih. Svaki klub mora imati gazdu u svlačionici, Dino za Neretvanca živi 24 sata dnevno – hvali trener kapetana Plave makinje. 

Opuzencima je jesenska titula nadohvat ruke, pobjeda u nedjeljnom derbiju s Croatijom i matematički bi osigurala naslov. Pitamo što je pak konačni ovosezonski cilj – Druga HNL?

– Apsolutno. Kao trener sam takav, ne želimo biti ničije igračke, već igrači. Vidjet ćemo dokle nam mogućnosti sežu, normalno da su Sinj i Solin veće sredine koje imaju bolje uvjete, ali ukoliko ostvarimo dobre rezultate u ova dva preostala kola, te ostanemo na okupu, sumnjam da će nam se na proljeće itko moći približiti. Ići ćemo korak po korak, podnijeti i zahtjev za licenciranje, nikad nismo bili u društvu hrvatskih drugoligaša, pa zašto ne bi pokušali? – za kraj će trener vodeće momčadi Treće HNL Jug, Goran Proleta.